Hotel "Miramare" bit će ponos Crikvenice

Prema riječima Roberta Marića koordinatora radova obnove hotela „Miramare“ prvi gosti će zauzeti hotelske sobe već početkom ožujka. Zbog aktualne epidemiološke situacije nije ni bilo potrebe forsirati završetak radova, premda je vrlo blizu dan kad će kompletno uređenje biti završeno.
Najveći dio hotelske cjeline je već završen i opremljen, u tijeku je završno čišćenje unutrašnjosti hotela koja sa svim svojim sadržajima izgleda doista impresivno. Jednako takav je i pogled izvana na pročelje hotela, a donedavno ruglo Crikvenice postaje mjesto kojim ćemo se ponositi.

Metodom kontrasta afirmira se i novo i staro zdanje

Dobro je poznato da se o ukusima ne raspravlja. Prema tome ovo nije tekst o tome je li novi aneks hotela „Miramare“ nekome lijep i oku ugodan ili nije, jer o tome ne možemo rapravljati. S druge strane, da bismo nešto valorizirali i o nečemu kritički raspravljali i argumentirali nužno je da to nešto o čemu želimo razgovarati razumijemo.
Krenula bih s objašnjavanjem pojma interpolacija. Riječ dolazi od latinskog interpolatio što znači preinačavanje ili mijenjanje. Koristi se u raznim znanstvenim disciplinama, no kada govorimo o arhitekturi misli se na zgradu nastalu kao „suvremeno arhitektonsko-urbanističko ostvarenje unutar gusto izgrađenoga gradskoga tkiva s jasno izraženim povijesnim stilskim obilježjima. Najčešće se pritom misli na interpolaciju na slobodnome zemljištu (parceli), između izgrađenoga niza ili bloka zgrada.“ (https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=27663).
Drugim riječima – u staro gradsko tkivo ubacuje se suvremena građevina. Cilj je donekle uklopiti novonastalu athitekturu u postojeće zatečeno stanje, a da se pritom zadovolje i zahtjevi i potrebe suvremenog čovjeka. Interpolacija nije lak zadatak, posebno kad se radi o povijesno-umjetnički važnim spomenicima kulture kao što je to hotel „Miramare“.
S druge strane, arhitekt je morao razmišljati i o svim elementima i sadržajima koje hotel 21. stoljeća mora nuditi gostima. Prilikom interpolacije do izražaja dolazi arhitektova maštovitost, kreativnost, odgovaranje na zahtjeve klijenta i sve to potom utječe na odabir metode. O metodama ne bih puno, da ne duljim, no reći ću da je jedna od metoda metoda prilagođavanja, što bi značilo da novu arhitekturu prilagođavamo staroj.
Govoreći o hotelu „Miramare“ korištena je metoda kontrasta. Ta se metoda smatra najdelikatnijom upravo zbog reakcija koje izaziva, što se potvrdilo i u ovom slučaju. Prilikom metode kontrasta afirmira se i povijesno i suvremeno zdanje i upravo iz tog kontrasta posebnosti pojedinih umjetničkih stilova najbolje dolaze do izražaja. Ovakvo rješenje nikako nije novost, a jedan od primjera je i interpolacija zgrade Muzičke akademije u Zagrebu.
Sudeći prema komentarima na društvenim mrežama, većina smatra da bi bilo „ljepše“ da je korištena metoda prilagođavanja. No, osobno se ne mogu složiti s time. Napose, arhitektura, kao i drugi vidovi umjetnosti svjedoče o kulturnim i znanstvenim dosezima vremena u kojem su nastali i postaju dokumenti društva iz kojeg su proizašli. Smatram, stoga kako nema smisla ponavljati nešto od prije stotinu godina, već naglašavanjem različitosti valorizirati secesiju kao stil, ali i pokazati što smo, u znanstvenom smislu, otad naučili.

Hotelu „Miramare“ vraćen je izvorni izgled

Što se tiče starog, postojećeg hotela „Miramare“, prilikom obnavljanja poštovane su sve konzervatorske smjernice i hotelu je vraćen izvorni izgled. Prozori u prizemlju sa smeđim drvenim okvirima izgledom su isti kao što su bili i 1906., a to vrijedi i za cjelokupnu dekoraciju pročelja kao i unutrašnjost. Prozori na katovima možda izgledaju kao pvc, ali i oni su drveni. Čak je i prostorna dispozicija hotelskih soba ostala netaknuta, tako da je svaka soba staroga dijela specifična i drugačija.
Ulazeći u staro predvorje hotela, gledajući restaurirane štukature na plafonu i penjući se uz ogradu od lijevanog željeza koja će uskoro dobiti i drveni rukohvat, stječe se dojam kao da smo zakoračili u prošlo stoljeće. Zatim, gotovo neprimjetno, samo jednim korakom dolazimo u 2020. i na raspolaganju su nam sve usluge koje jedan luksuzni hotel može nuditi.
Da rezimiram, suvremeno zdanje sagrađeno kao aneks postojećem hotelu „Miramare“, nikako nije napravljeno kao „ostakljena kocka“ kako su je opisivali u komentarima, kako bi narušila izgled predivnog secesijskog hotela s početka prošlog stoljeća. Upravo suprotno, metodom kontrasta naglasila se ljepota, posebnost, povijesno-umjetnička i kulturna važnost hotela „Miramare“, a istovremeno se cijeli hotel osuvremenio i postao funkcionalan za sve potrebe 21. stoljeća. S jedne strane svjedočanstvo minulih vremena, s druge strane uvertira u novo razdoblje za hotelijerstvo ovih krajeva.
Savršen spoj prošlosti, sadašnjosti i budućnosti crikveničkog turizma.

Lea Klarić

Podijelite