U jednom od mirnih kutaka Dramlja, u naselju Dirakovica, svakodnevno su se odigravala prava mala čuda, bez svjetala reflektora, ali s nevjerojatnom predanošću. Glavni junak ove priče je Predrag Falaš, diplomirani inženjer strojarstva u mirovini, čovjek čije su ruke posljednjih osam mjeseci neumorno vraćale život drevnim suhozidima, simbolima primorskog identiteta i vještine. U zaselku gdje se nalazi rodna kuća njegovog oca, a kamo sve češće dolazi otkako je otišao u mirovinu nakon radnog vijeka provedenog u Rijeci, Predrag je odlučio obnoviti staze i zidove djetinjstva. Svaki dan, dva do tri sata, posvećivao je slaganju kamena. U vremenima kada se rijetko tko odlučuje na volonterski rad, ovaj je čovjek pokazao da još uvijek postoje oni koji djeluju iz čistog entuzijazma i ljubavi prema baštini. Njegov trud nije prošao nezapaženo, susjedi su s divljenjem pratili kako se kamen po kamen vraća na svoje mjesto, a starim putevima se vraća nekadašnji sjaj.
- Svaki je kamen prošao kroz moje ruke. Za one malo teže, pomagali su mi brat i prijatelj, kaže Predrag.
Iako nikad ranije nije gradio suhozide, ističe da je uživao u svakom podignutom metru. Motivaciju je pronašao nakon što su završeni radovi na infrastrukturi za kanalizaciju u naselju, nakon čega su brojni suhozidi ostali porušeni.
- Izgledalo je neuredno, kaže skromno. Danas taj isti kraj izgleda uredno, skladno i toplo, a sve zahvaljujući upravo njemu. Posebno je ponosan na šumski putić koji povezuje istočni i zapadni dio naselja, sada okružen pažljivo obnovljenim gromačama.
Suhozid – više od kamena
Suhozid nije kamen na kamenu. To je suživot čovjeka i prirode, stoljetna tehnika građenja bez vezivnog materijala, koja zahtijeva preciznost, osjećaj i strpljenje. Njihova funkcija bila je praktična, služili su kao međe, ograde, zaštita od erozije, ali i simbolična jer suhozidi su trajni tragovi vrijednih ruku. Obnavljati ih znači čuvati identitet zavičaja, a naš sugovornik to jako dobro zna.
Svestrani čovjek iznimne energije
Predrag Falaš nije samo obnovitelj suhozida, on je čovjek nevjerojatne energije i širine interesa. O svojim brojnim hobijima vodi uredne dnevnike.
- Sve zapisujem, a tu naviku naslijedio sam od svoga oca, kaže nam s nostalgijom Predrag.
Dugogodišnji je filatelist i ponosni vlasnik zbirke od preko 120 000 poštanskih maraka koje je skupio dopisivanjem i razmjenom s filatelistima iz cijeloga svijeta. U registrima čuva i kuverte, njih više od 7 500 komada, koje je dopisivanjem dobio iz 216 različitih država ili poštanskih ureda. Zanimljiva je i kolekcija hrvatskih kuverti koje je slao na svoju adresu iz 328 različitih gradova s jedinstvenim žigom. Pomalo je tužan što današnji poštanski pečati više ne sadrže ime mjesta jer, kako kaže, upravo su mu ti tragovi identiteta bili najvrjedniji.
Planinarenje je trenutačno njegova najveća strast. Cilj mu je posjetiti 152 najznačajnija vrha Hrvatske, tzv. Hrvatske planinarske obilaznice, gdje za potvrdu dobiva žig. Do sada je posjetio 126, a na neke se vraćao više puta. Pokazao nam je maketu reljefa NP Sjeverni Velebit koju je izradio prema planinarskoj karti, pazeći na svaki detalj. Njegova zbirka fotografija prirode i planinskih vrhova također oduzima dah. Fotografije izrađuje i slaže u albume za lakše pregledavanje.
Zbirke koje pričaju priče
Fascinantna je i zbirka koja sadrži stotinjak starih razglednica nekadašnje Crikvenice, a neke od njih danas su jedinstvene i ne mogu se vidjeti nigdje drugdje. Postojala je i ideja da se napravi usporedna izložba razglednica nekada i fotografija danas, no plan je prekinula pandemija. U konobi, koja se slobodno može nazvati malim muzejom, Predrag čuva nekoliko maketa brodova i čamaca koje je izradio, slike starih kamenih kućica koje je naslikao u tehnici suhog pastela i tuša u boji, a ulaz u konobu ukrasio je nacrtanom kartom Europe s obilježenim mjestima koja je posjetio.
Kolekcionar je i vina, najstarije boce u njegovoj zbirci datiraju iz 80-ih godina prošloga stoljeća. Ipak, ono što mu je trenutačno najveća želja jest otvoriti mali izložbeni prostor u kojem bi mogao pokazati svoje zbirke, makete i slike.
- Šteta je da to nitko ne vidi. Sigurno ima ljudi kojima bi to, naravno uz druženje, bilo zanimljivo. Ovako je to samo jedan mrtvi kapital, kaže tiho. Zbirku razglednica Crikvenice rado bi ustupio za izložbu ili muzejski postav.
Gušti života
Skroman i samozatajan, Predrag se teško dao nagovoriti da stane pred objektiv.
- Sve su to gušti. Sve što radim, radim s velikom ljubavlju. I još puno toga planiram, samo da je zdravlja, rekao nam je s osmijehom.
U svakom kamenu koji je vratio na svoje mjesto, u svakom albumu, svakom planinskom vrhu, živi duh jednog neponovljivog čovjeka. Mnogi su susjedi s ponosom promatrali njegov višemjesečni trud i zalaganje, a to nije samo obnova suhozida, već i snažna poruka svima da se baština ne čuva samo riječima, već djelima. U svijetu gdje se često traže brza rješenja i gdje je volonterski rad sve rjeđi, ovaj čovjek dokaz je da pojedinac može učiniti razliku. Njegova priča zaslužuje da se čuje i izvan granica Dirakovice jer priče poput ove rijetke su, ali dragocjene. Podsjećaju nas da još uvijek postoje ljudi koji ne traže ništa zauzvrat, a ostavljaju tragove za buduće generacije.
Jasmina Manestar
