1 - Ivan Puškarić
Maškare su u našem kraju tradicija koja se voli, poštuje i njeguje od malih nogu. Upravo su maškare i najzaslužnije za popularizaciju instrumenta o kojem je u ovom tekstu riječ, a to je harmonika. Naš sugovornik Ivan Puškarić, potaknut voljom i željom djece da nauče svirati harmoniku, odlučio je u Grižanama otvoriti školu harmonike „Fortissimo“. Škola danas ima 35 polaznika, a zbog velikog uspjeha projekta, Ivan u planu ima i širenje djelatnosti škole.
Ivan Puškarić harmoniku je počeo svirati u petom razredu osnovne škole uzimajući privatnesatove kod učitelja Tomislava Dražića iz Bribira, Orlanda iz Matulja i profesorice klavira Ivane Baričević, te je do osmog razreda već prilično dobro svirao. Već je tada dobivao zamolbe da svoje sviračko umijeće prenese drugima i uvidio je da ga to jako veseli. Vidjevši da je netko „prosvirao“ zahvaljujući njegovim uputama ispunio ga je osjećaj ponosa. Bio je ponosan na svog učenika, ali i na sebe što je već u dobi od 14 godina sposoban prenijeti znanje sviranja harmonike.
Ivana smo spominjali već u prošlom broju kao člana tamburaškog sastava „Baruffa“ čiji je član od 2012. godine. Na svadbu jednog prijatelja došao je s harmonikom, a tamo su bili i dečki iz benda koji su u to vrijeme započeli s prvim ozbiljnijim svirkama. Uskoro su mu poslali poruku bi li se htio pridružiti bendu, ali ne na harmonici već na braču. „Znao sam svirati tamburicu jer sam u KUD-u dugo godina svirao bugariju, ali ipak svaki instrument je specifičan, koliko god slični bili, te sam tri mjeseca vježbao kako bi bio spreman za prvu svirku s TS „Baruffa“, kazuje Ivan. Ideja o pokretanju škole harmonike rodila se prije dvije godine: „U maškarama sam viđao malu djecu kako sviraju harmoniku, ‹nabadaju› samo na jednu ruku te sam kroz priču s drugim ljudima i ispitivanjem terena zaključio da bi interes za školu harmonike mogao biti velik. Ideja mi se neko vrijeme motala po glavi i na kraju sam odlučio probati, pa što bude.“
O nazivu škole nije puno razmišljao i dvojio jer je znao da je „Fortissimo“ savršen naziv koji u jednoj riječi objašnjava sve ono što on želi postići. Fortissimo je, naime, termin koji se koristi kako bi se u glazbi označila dinamika izvođenja skladbe, a znači „najglasnije moguće“: „Taj sam naziv odabrao jer je u skladu s mojim težnjama i ambicijama kako želim da polaznici sviraju. Pokušavam da ta djeca maksimalno ostvare svoje potencijale i na kraju krajeva da budu zadovoljni s postignutim napretkom“, objašnjava Ivan.
VELIKI INTERES ZA ŠKOLU HARMONIKE
Nakon obavljanja svih potrebnih formalnosti za osnivanje obrta i pokretanje škole, Ivan je u Osnovnoj školi „Jurja Klovića“ u Triblju podijelio informativne letke za upise prvih polaznika. Iako je pretpostavljao da će odaziv biti dobar, nije očekivao da će mu se u prva dva tjedna prijaviti čak 15 zainteresiranih mališana. Priča se vrlo brzo proširila izvan granica Vinodolske općine te sada škola ima 35 polaznika iz cijele okolice, uključujući Hreljin, Jadranovo, Crikvenicu i Krk. Sa svakim polaznikom održava privatne satove te vremenski ne može primiti više djece, iako svaki tjedan dobiva nekoliko novih upita.
„Iz dana u dan rastao je interes i volja djece da sviraju harmoniku, a samim time rasla je i moja želja i motivacija. Meni je prvenstveno bila želja da potaknem u djeci ljubav prema glazbi i harmonici te da ih čim više zainteresiram za taj instrument“, navodi Ivan. Za razliku od drugih glazbenih škola koje su nešto strože i u kojima se uglavnom formalno drže propisanog plana i programa, Ivan svoje poduke nastoji održati kroz šalu i zabavu. Nema nekoga strogog repertoara kojeg se drži, već radi ono što je u skladu sa željama i interesima polaznika. U komunikaciji s polaznicima dogovori se što će svirati. Kako je većina polaznika dobila motivaciju za naučiti svirati harmoniku kroz maškare, u početku, kaže Ivan, uglavnom sviraju domaće, primorske i dalmatinske pjesme koje se mogu čuti na maškarama.
S vremenom, kako sviraju, njihov se glazbeni interes širi, a samim time se širi i repertoar. Ipak, Ivan ističe kako postoje neke osnove koje svi moraju proći: „Imaju lekcije koje moraju proći što se tiče osnova sviranja i notnog zapisa. Kada vidim da su već sluh razvili do određene mjere, nastojim s njima svirati i po sluhu tako da u nekim situacijama mogu i sami „skinuti“ pjesmu bez da moraju svirati po notama. Njima je to najveća motivacija za nastavak učenja, kada uspiju odsvirati ono što su zamislili.“Ono što je također vrlo važno za roditelje polaznika, ali i za tu djecu koja većinom imaju i neke druge hobije i aktivnosti je da se u „Fortissimu“ Ivan nastoji prilagoditi njihovim obavezama i mogućnostima što se tiče prijevoza i dovoženja djece u grišku „Kuću Klović“ gdje je unajmio prostor za potrebe održavanja satova.
U PLANU I GLAZBENI VRTIĆ
Dobar odaziv i reakcije dali su Ivanu poticaj za nastavak rada i širenje djelatnosti obrta te je tako u planu uz harmoniku ubaciti i tečaj sviranja klavira, a oglas za učitelja klavira već je raspisan. Za jesen Ivan planira još jedan veliki projekt koji je u razradi, a riječ je o glazbenom vrtiću, točnije glazbenim radionicama za djecu vrtićke dobi: „Maloj djeci u uho prvo uđe ritam i to im je prvi osjećaj za glazbu. U dodiru s glazbom djeca sve više razvijaju interes i senzibiliziraju se za glazbu. Želim da djeca u ovom kraju dobiju mogućnost da ih glazba prati od malih nogu“, ističe Ivan. Radionice bi se održavale jednom tjedno, a još razmišlja bi li to bilo samo za predškolce ili za djecu već od tri godine pa do prvog razreda. Glazbene radionice takve vrste već postoje diljem Hrvatske, a imati tako nešto u Grižanama bilo bi veoma značajno za cijeli crikveničko-vinodolski kraj.
Lea Klarić