Povodom nedavne rasprave o potencijalnom uvođenju izbornog predmeta Građanskog odgoja u crikveničke škole, ustanovilo se kako oko Građanskog odgoja postoje prijepori. Kako bi rasprava oko Građanskog odgoja bila plodonosna, bilo bi korisno razjasniti neke pojmove.
Građanski odgoj se već dugi niz godina kao izborni predmet provodi u riječkim školama, a program su preuzeli i mnogi drugi gradovi. No, uvođenjem reforme Škole za život Građanski odgoj i obrazovanje (GOO) provodi se kao međupredmetna tema u svim hrvatskim školama za što je izrađen i kurikulum.
Razlika je u tome što GOO Škole za život nije zaseban predmet, već je integriran u ostale predmete te je na učiteljima i nastavnicima da kroz svoj predmet poučavaju i teme koje su navedene u kurikulumu GOO. Program koji se provodi u Rijeci i koji su preuzeli i drugi gradovi, provodi se kao zaseban predmet kojeg učenici mogu, ali i ne moraju izabrati. Za navedeni program napisana su dva priručnika, jedan za pete i šeste razrede te drugi za sedme i osme razrede. Neke od tema koje se obrađuju u priručnicima jesu Moja i tvoja prava, Moja lokalna zajednica, Društvene mreže, Postani uednik portala na jedan dan, Jedemo zdravo, živimo zdravo, Važno je slušati i poštovati drugoga, Moji uzori i idoli, Činim pravu stvar, Možemo to riješiti bez sukoba, Biti nasilnik nije cool, Korupcija – ne, hvala, Što treba znati o životu u demokraciji, Što je to civilno društvo, Moje slobodno vrijeme, Različiti i jednaki, (Ne) vjerovati je OK, Djelujmo volontirajući, Glas ravnopravnosti, Kako volim domovinu, Ispod duge te mnogi drugi.
Oba priručnika su besplatna i dostupna online te im svatko može pristupiti. Izazov ovakvog načina provođenja građanskog odgoja je svakako uvođenje potpuno novog predmeta u škole što znači i potrebu za kadrom koji će taj predmet provoditi. GOO koji se provodi kroz međupredmetne teme nema taj problem, međutim tu se postavlja pitanje koliko se kvalitetno može provesti GOO samo kao međupredmetna tema te koliko se vremena može posvetiti određenim temama kroz druge predmete koji trebaju ispuniti i vlastite kurikulume, a sličan zaključak donijela je i GOOD inicijativa koja je provela istraživanje o provođenju građanskog odgoja u školama kroz međupredmetne teme te su, u skladu s rezultatima istraživanja o političkoj pismenosti učenika, ukazali na potrebu za više građanskog odgoja u školama. Do sličnog zaključka došla je i nevladina organizacija GONG nakon svojeg istraživanja gdje su istaknuli kako je „ukupno političko znanje učenika razmjerno nisko“.
U kojem god obliku da se provodi, građanski odgoj važna je komponentna koja svakako treba biti zastupljena u hrvatskom obrazovanju, što su različita istraživanja o političkoj pismenosti školaraca i potvrdila. Nemoguće je u ovako kratkom tekstu nabrojati sve benefite koje program građanskog odgoja donosi, ali valja naglasiti da priprema učenike da budu odgovorni građani koji poznaju svoja prava, ali i obveze kao građana, te ih se, između ostalog, uči i nekim životnim vještinama, primjerice u temi Upravljam svojim novcem.
Građanskim odgojem učenici dobivaju alate koji će im koristiti u snalaženju kroz suvremeno društvo u kojem živimo i demokratske procese koji nas se kao građana dotiču, pa će tako primjerice učiti i o tome što je program rada političke stranke ili o instrumentima za zaštitu ljudskih prava. Kako je zapisao engleski pjesnik John Donne, „nijedan čovjek nije otok, sam za sebe...“ ističući time društvenu prirodu čovjeka, a učenike se kroz građanski odgoj uči i međusobnoj toleranciji prema različitima i netrpeljivosti prema nasilju, što je izuzetno važno u funkcioniranju zajednice. Naposlijetku, i veoma općenito, kroz provedene teme učenike se uči i kritičkom mišljenju kako bi postali epistemički odgovorni građani koji kroz sagledavanje svih argumenata i aspekata donose sudove.
S obzirom na to, iako je novi proračun izglasan te se odustalo od uvođenja građanskog odgoja kao izbornog predmeta u crikveničke škole, ipak valja razjasniti neke nedoumice koje su se pojavile za neku potencijalnu buduću raspravu. Pisanje vlastitog programa za novi školski predmet je izuzetno zahtjevan, dugotrajan i odgovoran posao te bi za pisanje istog valjalo pronaći stručnjake iz područja koja se obrađuju. Stoga je, ako do nekog budućeg uvođenja u škole i dođe, logično preuzeti već postojeće verificirane programe. Spor koji se najviše spominjao jest spor oko spominjanja prava manjina, točnije seksualnih manjina.
Međutim činjenica je da se u priručniku samo spominje postojanje različitosti u seksualnoj orijentaciji te se naglašava da „na toleranciju i prihvaćanje imamo pravo svi“. Osim toga, mogući spor je možda i u objašnjavanju pojma obitelj, pa se tako u poglavlju o obitelji navodi kakve sve obitelji postoje, primjerice samohrani roditelji, rastavljeni roditelji, braća i sestre koji su bez roditelja, roditelji i njihova posvojena djeca, kao i djeca s dvije mame ili dva tate. Činjenica je kako živimo u zajednici koja nije homogena, a kako bi zajednica funkcionirala na dobrobit svih, potrebno je prvo upoznati se s postojanjem ljudi različitih od nas, a potom i razvijati toleranciju i prihvaćanje različitosti. Izbjegavanje razgovora o nekim temama neće promijeniti činjenicu da različitosti u određenim aspektima doista postoje. Spominjanje postojanja različitosti nije propagiranje nekih svjetonazora jer, na kraju, država i škole kao sekularne to ne bi smjele ni činiti, s bilo koje strane.
Julija Perhat, mag. educ. phil. et angl.,
doktorandica na Odsjeku za Filozofiju u Rijeci