Građanima Crikvenice ne trebaju promjene u upravljanju Gradom

Nakon nedjeljnih izbora za lokalnu samoupravu izvjesno je da se u Crikvenici u načinu upravljanju Gradom baš ništa neće promijeniti.
Treći gradonačelnički mandat je uvjerljivo, već u prvom krugu, dobio Damir Rukavina ostvarivši prednost nad protukandidatkinjom dr. Ani Car od 878 glasova. Njegova pobjeda izražena je s 50,31% dobivenih glasova, a zanimljivo je kako su za pobjedu Rukavine već u prvom krugu prevagnula 32 glasa. I dobro je da je tako, uvjereni smo da drugi krug ne bi donio baš nikakve promjene, a svi bi se samo bespotrebno iscrpljivali nekakvim dodatnim kampanjama.

Pobjeda lokalnog HDZ-a i pridruženih stranaka (HSS, HSP AS i HSLS) na ovim izborima je čista i uvjerljiva i ne može joj se pronaći baš nikakve zamjerke.
Rezultati izbora iskazani kroz brojke govore kako građanima Crikvenice promjene u upravljanju Gradom zapravo i ne trebaju, što se vidi najprije u dosta maloj izlaznosti na izbore. Na području Grada Crikvenice u birački popis upisano je ukupno 11.795 birača, a na izbore ih je izašlo svega 5.025 (42,60%). To je manje u odnosu na izbore prije 4 godine kad je na izbore izašlo 43,46% građana Crikvenice.
Od ukupno 11.795 birača njih 2.528 je dalo glas Damiru Rukavini da i dalje upravlja Gradom (21,43%) što i nije neka velika brojka (malo više od petine građana), no to naravno ne znači da je četiri petine birača protiv Rukavine, oni mu samo nisu dali svoj glas.
Zanimljivi su brojčani pokazatelji koji govore da je Rukavina na izborima za gradonačelnika 2013. godine u prvom krugu dobio 2.542 glasa, dok je na izborima u nedjelju dobio 2.528 glasova. To je gotovo jednako, što jasno govori kako HDZ (s pridruženim strankama) na području Grada Crikvenice ima vrlo stabilno glasačko tijelo.  

Veliki pad SDP-ove koalicije

S druge strane, njihovi najveći protukandidati, koalicija SDP-HNS-PGS je na ovim izborima doživjela značaj pad i pretrpjela uvjerljiv izborni poraz.
Za gradonačelnicu Crikvenice ta je koalicija kandidirala kvalitetnu kandidatkinju dr. Ani Car koja je dobila ukupno 1.650 glasova, no to je čak 446 glasova manje od Dina Manestra, njihovog kandidata na izborima 2013., koji je tada u prvom krugu dobio 2.096 glasova.
Druga kandidatkinja za gradonačelnicu Sonja Polonijo dobila je 720 glasova, što je po nama sasvim dobar rezultat, imajući u vidu da je nastupila bez podrške stranačkih infrastruktura (što podrazumijeva i sredstva za kampanju). Sjetimo se, prije četiri godine je treći kandidat za gradonačelnika bio Željko Muža koji je tada dobio 283 glasa.

Očito je da se oporba u protekle četiri godine nije uspjela nametnuti građanima kao „bolji izbor“ ponajviše zbog svoje (pre)pasivne uloge u političkom životu Grada. Ako smo kritički pisali o djelovanju i upravljanju Gradom vladajuće opcije (što nam je zadaća) onda naravno moramo istaknuti kako političke korelacije između građana i oporbenih političkih stranaka u Gradu Crikvenici zapravo i nema.
Oporba je prisutna jedino na sjednicama Gradskog vijeća (i to ne uvijek), a demonstrativni potez da odbiju sudjelovati u savjetodavnim odborima Gradskog vijeća pokazao se potpuno pogrešnim.
Izbornom porazu i vrlo lošem rezultatu koalicije SDP-HNS-PGS sigurno je pridonijela i njihova nemušta predizborna kampanja, s motom „vratimo osmijeh Crikvenici“. Kakvu su kampanju imali, osmijeh (nekad i grohotan smijeh) vratili su najprije simpatizerima HDZ-a. Uz to su još potrošili i prilične novce te uložili silan trud, a da biračima zapravo nisu ništa rekli po čemu bi to oni bili bolji od drugih opcija. Ukazivanje na propuste vladajuće garniture, pa čak i konkretno iznošenje programskih inicijativa držali su „negativnom kampanjom“ koju kao ne žele voditi.
Sada će lijepo u miru imati četiri godine na raspolaganju za vođenje svojih stranaka u lokalnim okvirima, a hoće li pritom napraviti neki iskorak bit će zanimljivo vidjeti.

Za kraj, poslužit ćemo se otrcanom frazom kako su „građani dobili vlast upravo onakvu kakvu zaslužuju“.
U vladanju Gradom nikakvih suštinskih promjena neće biti, premda, nikad  se ne zna što život nosi (13. lipnja je blizu).
Zato su mediji tu da vas o svemu obavještavaju.  

Ivica Šubat    

Podijelite