Goran Fabris, predsjednik Uprave "Jadrana" d.d.
Nakon promjene vlasničke strukture najveće crikveničke hotelske kuće „Jadran“ d.d. na mjesto predsjednika Uprave došao je diplomirani ekonomist Goran Fabris. Vođenje tvrtke preuzeo je 22. svibnja prošle godine, a u „Jadran“ je došao iz rovinjske „Maistre,“ gdje je bio direktor operacija.
Iza Fabrisa je jedna odrađena turistička sezona pa smo ga na početku zamolili da nam kaže kakva je ona bila za „Jadran“:
- Ostvaren je rast prihoda od gotovo 10% više nego 2017. godine, uz nešto manji porast broja noćenja, što ukazuje i na povećanje prosječne cijene kao osnovne pretpostavke našeg daljnjeg rasta i razvoja. Uvijek naravno može bolje, ali s ovakvim lanjskim rezultatom možemo biti zadovoljni. Uzme li se u obzir da je priprema prošlogodišnje sezone odrađena u vrlo teškim uvjetima nelikvidnosti i u vrijeme vlasničke tranzicije, ostvareni rezultati mogu se ocijeniti uspješnim.
Kakva je Vaša vizija budućnosti "Jadrana" i što se po tom pitanju namjerava napraviti? -
- Dojučerašnji „Jadran“ d.d. rezultat je dugogodišnje stagnacije uvjetovane nedostatkom sredstava. Godinama se rasprodavalo s ciljem preživljavanja pa za dugoročnija razmišljanja nije bilo prostora.
Novi „Jadran“ koji stvaramo mora ponovno postati lokomotiva razvoja grada i bliže okolice. Započeti investicijski ciklus ima za cilj podizanje kvalitete smještaja, ali paralelno s time aktivno se uključujemo i u promociju destinacije. Naš cilj je da objekte „Jadrana“, ali i Crikvenicu u cjelini, ponovno učinimo atraktivnima kako su to nekad bili.
Prema našem strateškom planu, koji smo krajem prošle godine u hotelu „Omorika“ prezentirali predstavnicima Gradskog vijeća, u narednih pet godina gotovo svi naši objekti bit će renovirani i podignuta razina kategorije na četiri zvjezdice, a uz to ne treba zanemariti ni činjenicu da je „Jadran“, akvizicijom „Cluba Adriatic“, izašao iz lokalnih okvira te da postaje važan turistički čimbenik jadranskog i cijelog hrvatskog turizma.
U kojem bi se smjeru Crikvenica i rivijera kao destinacija trebale kretati?
- Kako sam već naglasio u prethodnom odgovoru, vjerujem da se naša destinacija treba razvijati u smjeru visoko kvalitetne četiri zvjezdice, uz poneki iskorak prema kategoriji pet zvjezdica, kako bismo zadovoljili i one najzahtjevnije.
Osnovni razlog dolaska turista ljeti na crikveničku rivijeru i nadalje će biti sunce i more, kao uostalom i na cijelom Jadranu, ali vjerujem da zdravstveni i sportski turizam mogu postati značajni adut daljeg razvoja destinacije. Naravno, za to će u budućnosti trebati puno truda i ulaganja. Izrada strategije razvoja ove regije tek je prvi korak na dugom putu koji bi crikveničko- vinodolsku rivijeru i njeno zaleđe trebalo dovesti u poziciju regije prepoznatljive za obiteljski odmor, ali i za visoko kvalitetni zdravstveni turizam baziran na dobroj klimi i visoko kvalitetnoj zdravstvenoj usluzi.
„Terme Selce“ i „Thalassotherapia“ već su danas prepoznatljivi brandovi u ovom segmentu ponude, a dugoročna strategija „Jadrana“ je povezivanje s najboljima u svom poslu. Sportski turizam logično se nadovezuje na takvu viziju razvoja destinacije, pogotovo ima li se u vidu svjetski ugled i slava koju su doktorica i doktor Brozičević stekli upravo u ovom segmentu. Vjerujem da će već do kraja 2020. godine „Terme Selce“ poslovati u prostorima „Jadrana“, čemu se već sada radujemo.
Pronađe li u svemu tome svoj interes i lokalna zajednica te osigura potrebnu infrastrukturu u vidu sportskih terena, Crikvenica bi već za godinu ili dvije mogla postati jako privlačna upravo kao mjesto idealno za pripremu sportskih ekipa. Posebno bi bilo bitno što prije osigurati barem jedno nogometno igralište standardnih dimenzija s umjetnom travom, jer je to preduvjet za privlačenje dolaska kvalitetnih nogometnih ekipa na pripreme kod nas.
Recite nam nešto više o sebi, naše čitatelje zanima tko je čelni čovjek najveće crikveničke hotelske kuće?
- U „Jadran“ sam stigao iz rovinjske „Maistre“, s pozicije direktora operacija, a svoju poslovnu karijeru u turističkom sektoru gradim od 2000. godine kada sam se zaposlio u porečkoj „Rivieri", odnosno današnjem „Valamaru“. Interesantno je napomenuti da sam jedno vrijeme u „Valamaru“ usko surađivao s gospodinom Peterom Fuchsom, bribirskim zetom, koji mi je kao predsjednik uprave „Valamara“ umnogome pomogao u mom profesionalnom razvoju.
Dolazak u „Jadran“ predstavlja moj novi profesionalni izazov u kojem vidim velike mogućnosti da, zajedno sa suradnicima, od „Jadrana“ načinim respektabilnu turističku kompaniju sa sjedištem u Crikvenici, ali s poduzećima i djelatnostima i u drugim jadranskim regijama i na otocima. Iskustva koja sam stjecao u vodećim hrvatskim turističkim kompanijama i rezultati tokom svih ovih godina, s jedne strane, te potencijal „Jadrana“ i ambicije, kao i poslovna i investicijska snaga novih vlasnika s druge strane, temelj su mog optimizma.
Naše čitatelje zanima i Goran Fabris privatno?
- S obitelji živim u Poreču, ali sam srcem i dušom vezan uz rodni Pazin i to se vjerojatno nikada neće promijeniti ma gdje me put odnio.
Ponosan sam na moje troje predivne djece, od kojih dvoje starijih studiraju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, kćer je nadomak diplome, a sin na trećoj godini, dok uz treće dijete, 4 godine staru kćerkicu, pokušavam nadoknaditi sve što sam uz prvo dvoje propustio. Sretan sam što svi moji najmiliji imaju visoki stupanj razumijevanja za posao kojim se bavim, jer bez njih ovakav angažman ne bi bio moguć.
Volim sport, nekad sam se aktivno njime bavio, ali mi posljednjih nekoliko godina poslovne obaveze ne ostavljaju puno vremena za rekreativno bavljenje sportom ili druge fizičke aktivnosti. U mladosti sam se aktivno bavio košarkom i nogometom, trenirao sam stolni tenis, a nisam bio loš ni u šahu, pa sam odlučio iskušati svoje šahovsko znanje i odigrati partiju s gradonačelnikom Crikvenice, iako su me upozorili da je to unaprijed izgubljena bitka.
Kao košarkaš pazinske „Istraplastike“ u više sam navrata gostovao u crikveničkoj sportskoj dvorani, a kao član Upravnog odbora Hrvatskog košarkaškog saveza prvi sam se put sreo s crikveničkim turizmom, jer sam s tadašnjim stručnim tajnikom Saveza sudjelovao u organizaciji „All stars“ turnira, ali i u organizaciji smještaja mlađih selekcija koje su u to vrijeme smještane u „Kaštel“.
Bez obzira na posvećenost košarci moja najveća sportska ljubav vezana je uz nogomet. „Hajduk“ je jedna od stvari koje su me obilježile od malih nogu te kao i svi navijači „Hajduka“ teško proživljavam ovu krizu. Obzirom da u mom slučaju privatno i poslovno gotovo uvijek idu ruku pod ruku, vjerujem da će se i ovaj puta neke stvari poklopiti te da će se „Jadran“ i „Hajduk“ u narednih nekoliko godina vratiti na staze stare slave.
Ivica Šubat