Fredrik Backman

Apsolutno najdraže otkriće ove godine, barem što se autora tiče, jest Fredrik Backman i osjećam se dužnom upoznati vas s njim i njegovim radom. Ovaj švedski autor rođen je 1981. godine i iza sebe ima već nekoliko svjetskih uspješnica, što je posebno zanimljivo jer je krenuo kao bloger i kolumnist, vjerojatno niti ne sluteći što će sve postići. Navest ću vam njegova djela i nešto više napisati o onima koja su me posebno dotaknula i kojima ću se vraćati.  

Godine 2012. se proslavio sa svojim prvijencem, knjigom pod nazivom Čovjek zvan Ove koja je potom prevedena na više od 25 jezika, a Tom Hanks je prema njoj producirao film te glumio u istom. Knjiga i film prate Ovea, muškarca od 59 godina koji je svojim susjedima prava noćna mora. On je drzak i inatljiv te pokušava cijelu ulicu držati pod kontrolom. Mir mu poremete novi susjedi koji na njega nisu ostavili baš dobar prvi dojam.
Iste godine izdan je roman Sve što moj sin treba znati o svijetu kroz koji Backman prikazuje svoj očinski put te sinu poklanja velike i male lekcije koje će mu olakšati putovanje kroz život.
Godine 2013. svjetlo dana je ugledao roman pod nazivom Moja baka vas pozdravlja i kaže da joj je žao kroz koji imamo priliku upoznati djevojčicu Elsu i njenu baku kojoj je 77 godina i koja će, pogađate, napustiti ovaj svijet. Iza sebe ostavlja pisma kojima se ispričava ljudima koje je poznavala i koje je povrijedila, no kroz ta pisma pomaže Elsi da lakše podnese njen odlazak.
Godinu nakon toga Backman je svoje vjerne čitatelje nagradio još jednim romanom, knjigom Britt-Marie je bila ovdje. Britt-Marie je žena od 63 godine koja je život provela u muževoj sjeni čisteći i perući njegove košulje koje mirišu po parfemu iako ona ne nosi parfem. Jednog dana odluči se za promjenu te ode na Zavod za zapošljavanje, ne kako bi zaradila nego kako bi njeno ime ostalo zapamćeno i kako bi barem netko primijetio da je ona umrla kada se to i dogodi.
Godine 2016. izašla je Backmanova novela Svakog jutra put do kuće sve je duži i to je ujedno posljednje njegovo djelo prevedeno na hrvatski jezik. Radnja je usmjerena na suočavanje jednog starca s bolešću koja mu polako oduzima pamćenje, ali i s činjenicom da je njegovim bližnjima još teže no njemu jer, osim što mu moraju olakšati kraj prije kraja, moraju se nositi i s vlastitim osjećajima i gubitkom drage im osobe.
I dolazimo do moje dvije najdraže knjige, ujedno i posljednje o kojima ću vam pisati jer ostale nisu prevedene na hrvatski jezik. Medvedgrad (2017.) i Mi protiv vas (2018.) povezani su romani koji se bave životima stanovnika grada Medvedgrada. Njihovi životi i svakodnevica su posebni jer se nalaze u malenoj sredini, gradiću koji nema nikakve budućnosti i prostora za napretkom, a jedino što sve održava na životu jest hokej. Upravo oko hokeja, odnosno juniorske ekipe, članova uprave kluba Medvedgrada te članova njihovih obitelji razvija se priča, na trenutke jako potresna i prepuna nepravde. Jedan nemilosrdan slučaj unijet će razdor među inače prisne stanovnike grada te pokazati praštaju li se pogreške svima jednako.  

Iako još uvijek nisam pročitala sve spomenute knjige, mogu reći da me autor oduševio i s veseljem krećem čitati svaku njegovu knjigu. Knjiga koja je označila početak tog obožavanja jest Medvedgrad za kojeg sam mislila da ga ništa neće moći nadmašiti, no onda je uslijedio njegov nastavak, još bolji i divniji. Kroz Medvedgrad autor gradi izuzetno napetu i zanimljivu priču, upoznaje nas s pomno osmišljenim likovima koji zapadaju u različite životne situacije iz kojih se svim silama pokušavaju izvući. Cijelo vrijeme vlada određena neizvjesnost, a autor nam ju „olakšava“ rečenicama koje opisuju događaje iz budućnosti i koja nam daju naslutiti u kojem smjeru je život odveo glavne junake. Kako sam već napisala, radnja je usmjerena na hokej i donosi izvrsnu priču o tom sportu, međusobnoj povezanosti i odanosti sportaša, utjecaju sporta na igrače i ostale građane, priču o odgoju i greškama koje se potkradu odgajajući mlade sportaše, o nepravdi i praštanju, sekundama koje mijenjaju živote. Nastavak pokazuje u kojem smjeru su krenuli životi glavnih junaka nakon tih sekundi koje mijenjaju živote, kako na terenu tako i van njega. Usudila bih se reći da je emocija kojom autor izvrsno barata, još izraženija u nastavku. Nekoliko puta zatekla sam samu sebe na rubu suza, a po završetku čitanja sam i prešla taj rub. Način na koji autor piše i dojam koji ostavljaju njegova djela su nešto zaista posebno, nešto što se ne viđa tako često.  

Koliko god bih voljela da sam ja ta koja vas je „uvukla“ u Backmanov svijet, toliko bih voljela i da ste već odavno u njemu, da ste upoznati sa svim likovima koje je pomno stvorio i čije živote nam je ogolio. Za kraj vas samo mogu uputiti da čitate njegova djela i obavijestiti vas da je nedavno počela izlaziti serija snimljena prema Medvedgradu, ali i da je najavljen treći dio priče o tom zanimljivom gradiću.

Podijelite