Dosadašnja nestabilnost i nedovoljna financijska sredstva bitni su ograničavajući čimbenici koji negativno utječu na intenzivniji razvoj sporta u Hrvatskoj.
Naime, po ulaganjima u sport i rekreaciju Hrvatska se nalazi na predzadnjem mjestu u Europskoj uniji. U tu svrhu izdvaja se tek 0,11% BDP-a, a to je tri puta manje od prosjeka Europske unije.
U Hrvatskoj se za sport i rekreaciju godišnje iz javnih izvora izdvaja 13 € po stanovniku, što je najmanje od svih država članica Europske unije. Primjerice, u susjednoj Sloveniji za sport i rekreaciju iz javnih izvora izdvaja se 75 € po stanovniku.
Dok smo po izdavanjima za sport i rekreaciju na predzadnjem mjestu, po izdvajanjima za TV i radio te za udruge civilnog društva, političke stranke i religijske zajednice nalazimo se na prvom mjestu, a po izdvajanjima za kulturu smo na visokom petom mjestu u Europskoj uniji.
Mišljenja sam da javno financiranje sporta i mehanizmi podrške programima sporta imaju izraziti značaj za razvoj sportskih aktivnosti. Takvim se pristupom može značajnio utjecati na jačanje kulture sporta među stanovništvom.
U tom smislu smatram da je potrebno:
- standardizirati model praćenja proračunskog izdvajanja za javne potrebe u sportu,
- utvrditi minimalni postotak proračunskog izdvajanja za javne potrebe u sportu,
- jasno definirati kriterije vrednovanja programa te namjenu sredstava javnih potreba u sportu,
- unaprijediti učinkovitost raspodjele javnih proračunskih sredstava te osigurati ravnopravnost pri njihovoj raspodjeli,
- utvrditi način kontrole trošenja javnih sredstava,
- utvrditi mogućnost povećanja poreznih olakšica za sport.
Utvrditi minimalni postotak proračunskog izdvajanja za sport
U Hrvatskoj ne postoji jedinstveni model praćenja proračunskih izdvajanja za javne potrebe u sportu već gotovo svaka lokalna ili regionalna jedinica ima neki svoj model. Ocjenjujem da takvo trenutno stanje nije dobro jer se teško može pratiti realan i objektivan udio javnih izdvajanja za sport.
Kako bi se izbjegle pojave prikazivanja izdvajanja za sport prilagođavajući podatke trenutnim političkim potrebama, ocjenjujem preporučljivim standardizirati model praćenja proračunskog izdvajanja javnih financijskih sredstava za javne potrebe u sportu.
S ciljem da se svim provoditeljima sportskih djelatnosti osigura financijska stabilnost, važno je osigurati kontinuirano financiranje javnih potreba u sportu koje odgovara razvojnim potrebama sporta, od lokalne do nacionalne razine. U tom smislu smatram da je poželjno utvrditi minimalni postotak proračunskog izdvajanja za sport.
Takav bi pristup omogućio sportskim klubovima efikasnije planiranje sportskih programa, kao i samo djelovanje te postizanje potrebnih preduvjeta razvoja sporta u sportskom klubu. Već je sada propisano da se javna sredstva smiju dodjeljivati sportskim klubovima isključivo vrednovanjem njihovih programa poštujući javno poznate kriterije.
Usprkos tome, ima konkretnih primjera iz kojih je vidljivo da se ne poštuju niti kriteriji, niti mjerodavna javna tijela poštuju načela neutralnosti i ravnopravnosti prilikom raspodjele javnih proračunskih sredstava. O nekim od tih konkretnih primjera pisat ću u idućim nastavcima ove teme.
Također, smatram da je nužno osnažiti i kontrolu ekonomičnosti, racionalnosti i opravdanosti trošenja javnih proračunskih sredstava.
Mali iznos ulaganja iz javnih proračunskih izvora upućuje na odsustvo svijesti o dugoročnoj važnosti sporta i rekreacije za ekonomsku održivost velikih sustava poput zdravstvenog i mirovinskog. Docent Ekonomskog fakulteta u Zagreb dr. sc. Tomislav Globan ima znanstveno utemeljeno mišljenje prema kojem bi očekivana razina izdataka za sport i rekreaciju za zemlju na našoj razini razvoja trebala biti oko 0,26% BDP-a. To znači da bi se očekivana godišnja izdvajanja trebala više nego udvostručiti.