Moram priznati da se do prije otprilike godinu dana nisam često susretala s domaćim autorima. Bila sam dio čitalačke publike koji kao da zazire od njih i češće poseže za stranim autorima, ne misleći pritom da je domaće i u ovom slučaju bolje. Srećom, s pokretanjem bloga javila mi se i želja za istraživanjem i čitanjem knjiga koje inače ne bih. Zahvaljujući tome otkrila sam neke izvrsne domaće autore, među kojima su neka poznata imena, ali i neka manje poznata, za koje se nadam da će s vremenom postati dio ove prve skupine. Budući da se od 15. listopada do 15. studenoga obilježava Mjesec hrvatske knjige, ovo je savršen trenutak da vas upoznam s nekima od njih.
U prvoj kolumni ste mogli pročitati nešto više o talentiranom autoru Miru Moroviću koji je protekle godine izdao vrhunski kriminalistički roman „Djeca slijepoga kovača“ pa neću ponavljati vlastite riječi. Samo ću još jednom naglasiti da ćete biti na velikom gubitku ne pročitate li je. Osim Mire, spominjala sam već i autoricu Jelenu Kastaneti. Do sada sam pročitala njezine tri knjige, od kojih ste nešto mogli pročitati o dvije, a treća je nastavak priča, pod naslovom „Još poneka priča o nama“. Sve pozitivni komentari za prvi dio priča odgovaraju i nastavku pa nećete pogriješiti ako posegnete za bilo kojom od njih.
Jedno od poznatijih imena među hrvatskim autorima svakako je ono Marine Vujčić. Knjiga koja me uvela u njezin rad jest „Pedeset cigareta za Elenu“. Radnja prati život Olivera Radmana koji je izgubio svoju sestru blizanku Elenu te njoj u čast odluči na zajednički pedeseti rođendan ne spavati i popušiti točno pedeset cigareta. Ono što je izuzetno zanimljivo (i čega je on potpuno nesvjestan) jest niz događaja u životima njemu nepoznatih ljudi koje će pokrenuti svojom noćnom šetnjom. Autorica kroz ovaj napeti i neizvjesni roman propituje efekt leptira i donosi priče o nekoliko osoba tipičnih za sadašnje vrijeme, osoba kakve lako možemo prepoznati u svojoj okolini. Na redu za čitanje upravo sada su mi njene knjige „Susjed“ i „Mogla sam to biti ja“ o kojima sam čulo puno pozitivnih komentara i od kojih imam velika očekivanje, no vjerujem da je Marina autorica koja ne podbacuje.
Jedno manje poznato ime, za koje se od sveg srca nadam da će se pročuti, je ono autorice Karle Kuzle. Karla je napisala knjigu „Čaj od ruže“ te u njoj iznijela svoju životnu priču, priču o shizofreniji s kojom se bori od svoje šesnaeste godine i koja je uzrokovala brojne promjene u životima cijele njezine obitelji. Iznosi nam svoju potresnu ispovijest o svemu što je proživjela s nadom da će te informacije osobama koje je zadesila ista sudbina pružiti pomoć, motivaciju i utjehu.
Edi Matić je autor koji je mnogima među vama vjerojatno puno poznatiji no što je meni. S njegovim radom sam se susrela tek nedavno, pročitavši njegovu knjigu „Pop“. Kod ove knjige me na prvu privuklo to što počinje od kraja i trenutka u kojem se glavni bjegunac već nalazi u policijskoj stanici na ispitivanju. On tada započinje s pričom u kojoj do u detalje opisuje svoj boravak na otoku na kojem se uspješno skrivao od policije. Iako će mnogi očekivati karakteristike kriminalističkoga romana, ovo je zapravo roman o otoku, životu na otoku, moru, i otočanima, čije je osobnosti autor izbrusio poput dijamanta. Uživala sam čitajući o njihovim životima te svakodnevnoj borbi jer život na otoku je nešto što razumiju samo ono koji su ga okusili. Vjerujem da će se ova knjiga posebno svidjeti ljubiteljima mora i ljeta jer sam se i ja sama nekoliko puta za vrijeme čitanja zatekla kako razmišljam da bi uživanje u knjizi bilo veće jedino u slučaju da se nalazim u nekoj uvali i čitam uz šum valova.
Damir Karakaš napisao je desetak uradaka, prevođen je na isto toliko jezika, po nekim od tih uradaka snimani su ili će se tek snimati filmovi, a po nekima postavljene predstave. Nedavno sam imala priliku prisustvovati promociji njegovog romana „Proslava“, dobitnika nagrade Tportala za najbolji roman u 2019. godini i još uvijek sam pod dojmom njegove osobnosti, kao i spisateljskih sposobnosti. Damir je izvrstan govornik uz kojeg su dva sata gotovo proletjela, višestruko je talentirana osoba koja je za vrijeme promocije čitala dijelove neobjavljenog romana, svirala harmoniku i pokazala umijeće u crtanju karikatura na kojemu bi mnogi pozavidjeli. Što se tiče samog romana, stilski je gotovo savršen, poetičan i raskošan, prepun slika i mirisa koji se urezuju u pamćenje, ali i izuzetno emocionalan i na trenutke jako „težak“. Nakon čitanja sam poželjela da pri ruci imam i sve ostale knjige koje je napisao, što se ne događa često.
I šećer na kraju, doza romantike i prva hrvatska chick lit knjiga! Roman nosi naziv „Zvijezde među nama“, a njegova autorica je Sanja Srdić Jungić. Pišući o djevojci Nori i njezinim naglim te velikim životnim odlukama, autorica nam donosi dašak holivudskog glamura, ljubavne zavrzlame, slomljena srca, ali i nešto mračnije teme, poput teškog života slavnih osoba koje se gotovo 24 sata na dan bore za vlastitu privatnost te su često primorani birati između poslovnog i privatnog života. Ovo je roman koji se čita u dahu, pisan je tako da ga je nemoguće ispustiti iz ruku do samog kraja, a mene osobno je osvojila doza kvalitetnog humora koji se proteže kroz cijeli roman. S veseljem iščekujem sve što nam autorica priprema!
Vjerujem da ste među spomenutim autorima i knjigama pronašli nešto što vas je zainteresiralo. Nadam se da ćete obilježiti ovaj mjesec s ponekom knjigom domaćeg autora, ali još više se nadam da će vam to prijeći u naviku. Pred nama su još brojni vrijedni domaći autori koji zaslužuju biti otkriveni, čitani i spominjani.