1 - Dominik na glazbenoj terapiji s Becky
2 - Govorna terapija – otpuhivanje kuglice u gol (vježba govornih organa)
3 - „Dog“ terapija
4 - Pravljenje muffina
Za Dominikov osmijeh
Iza ovog naslova krije se hrabra životna priča koja još uvijek traje. Dominik Bosanac rođen je 22. lipnja 2000. godine s dijagnozom cerebralne paralize – tetrapareza. Dominik je vedri učenik Srednje škole dr. Antuna Barca, koji je ove godine završio 3. razred ekonomske škole. Od rođenja je suočen sa 100 % oštećenjem motorike, vezan je uz invalidska kolica te potpuno ovisan o tuđoj njezi i pomoći.
Još u 1. razredu srednje škole (školska godina 2016./2017.) u crikveničkoj su srednjoj školi, u sklopu humanitarnih akcija, započela prikupljanja novčanih sredstava za njegovo liječenje u dječjoj bolnici Shriners Hospitals for Children u Philadelphiji. U akcije su se uključivali brojni srednjoškolski profesori, djelatnici i učenici.
Uz pomoć ljudi dobra srca i crikveničkih škola uspjele su se provesti brojne humanitarne akcije i donatorske večeri kojima su se priključile i brojne druge sportske udruge te su se na taj način skupila novčana sredstva za sve troškove koji su obuhvaćeni za Dominikovo liječenje.
Mama Diana zajedno s Dominikom zadnje tri godine odlazi u Ameriku, gdje se Dominik liječi i postiže izvanredne rezultate. Prvi pregledi i dogovori u Philadelphiji s liječnicima bili su 2017. godine, kada su dogovoreni postupci liječenja i izvedena je prva operacija kralježnice. U 2018. godini slijedile su dvije operacije: operacija kuka i lijeve ruke. Najduži boravak Dominika i Diane u Americi bio je upravo ove, 2019. godine, kada su ondje proveli pet mjeseci. Tijekom toga vremena Dominik je imao operaciju obiju ruku.
Koliko mu je život lakši nakon dosadašnjih operacija, što se još očekuje i do kada će sve trajati – pročitajte u nastavku.
Kako vam je bilo sve ovo vrijeme u Americi?
Mama Diana: Iznimno nas raduje što smo dobili kvalitetnu njegu u klinici Shriners Hospitals for Children. Cijeli Shrinerov tim profesionalno se brine o svojim pacijentima čime se pospješuje bolji djetetov napredak. Terapije koje se pritom nude su: glazbena terapija, likovna terapija („art therapy“), radna terapija, fizikalna terapija uz terapiju plivanja, govorna terapija (omogućuje lakše služenje govornim organima prilikom jela, govora i pijenja) i terapija uz pse („dog/pet therapy“).
Dominik: Jako sam zadovoljan s postignutim operacijama i terapijama! Sretan sam također što smo upoznali mnogo obitelji sa svih krajeva svijeta s kojima smo međusobno izmijenili životne priče.
Dominik, koje bi terapije posebno istaknuo?
Dominik: Glazbenu, likovnu, radnu i fizikalnu terapiju. Na glazbenoj sam terapiji učio Amerikance autohtone hrvatske pjesme, a budući da sam veliki obožavatelj "Dinama", bilo je i "Dinamovih" navijačkih pjesama.
Na likovnoj terapiji uz pomoć spužve i boje prvi sam put uspio obojiti svoj crtež Dinamova grba. Posebno me veseli što sam također prvi put u životu na radnoj terapiji pravio muffine i hrvatske palačinke.
Na fizikalnoj sam terapiji učio voziti električna kolica, što mi je bio osobiti izazov, ali i prvi „korak“ mojemu cilju u igranju nogometa u električnim kolicima („Power Wheelchair Soccer“), koji je u Americi jako popularan. Jednoga dana nadam se da ću biti kapetan svojemu hrvatskom timu i proširiti popularnost toga sporta za osobe s invaliditetom. Time ću poticati ljude na kretanje i uživanje u svakom danu.
Bojanje Dinamova grba na likovnoj terapiji
Kakav je napredak nakon svih dosadašnjih operacija u odnosu na prije?
Dominik: Prije operacije kralježnice nisam mogao pravilno sjediti i imao sam bolove u kuku, a sada sjedim puno ispravnije. Lakše se govorno izražavam u odnosu na prije, kada sam imao problema s plućima, gubio sam dah i nisam mogao razgovjetno oblikovati rečenice. Rebra su mi pritiskala pluća, a sad su mi napokon pluća oslobođena. Disanje mi je olakšano, lakše izgovaram riječi i rečenice bez većeg naprezanja, bolje pritom kontroliram udisaj i izdisaj te mi je držanje pravilnije i bez bolova.
Mama Diana: Napredak je ogroman u odnosu na prije, a promjene uvelike utječu na Dominikovu budućnost. Prije je imao otežano služenje rukama i prstima zbog pojačanoga tonusa mišića – nije mogao prinijeti ruku do trbuha i usta, što sada može. Uz korištenje ortopedskih pomagala (posebne žlice, vilice, posude za jelo i piće) može lakše jesti i piti.
Osim toga, Dominik sad upravlja električnim kolicima što prije nije bilo moguće.
Nismo znali što nas čeka u dalekoj Americi, ali sad znamo da smo odabrali bolji put za Dominikov daljnji život.
Kakvi se još operativni zahvati planiraju i kada?
Diana: Nakon našega petomjesečnog boravka u Philadelphiji (od ožujka do kolovoza ove godine) slijedit će ponovni odlazak u mjesecu listopadu. Tada nas očekuju još operacije za dodatnu korekciju ruku, čime bi se Dominiku omogućila još lakša kontrola pokreta. Postupno se liječenje planira sve do 21. godine života.
Što planirate kasnije, nakon toga?
Voljela bih da, što je više moguće, Dominik bude samostalniji u životu i da postigne svoj cilj u igranju nogometa u električnim kolicima.
Imate li kakvu poruku za naše čitatelje?
Diana: Iskoristila bih priliku kako bih zahvalila svim ljudima dobra srca na nesebičnoj pomoći te našim crikveničkim školama u kojima su učitelji potaknuli učenike na humanitarni čin prikupljanja sredstava za trenutno i buduće liječenje: troškove putovanja i boravka, rehabilitaciju i ortopedska pomagala koja su neophodna za kvalitetniji i bolji život našeg Dominika.
Dominik: Nikad ne odustajte i uvijek radite na sebi bez obzira na to gdje se nalazili. Dominik i njegova mama Diana ustrajni su, pozitivni i neraskidivi dvojac. Želimo im da takav vedar duh zadrže i dalje te im želimo svu sreću u novim životnim izazovima!
U videozapisu na linku https://www.youtube.com/watch?v=0txmyUWBX9g možete se sami uvjeriti u napredak Dominikovih govornih vještina.
Video je sniman tijekom školske godine 2018./2019. u kontekstu predmeta Komunikacijsko-prezentacijske vještine.
Iris Mrzljak
Fotogafije: Diana Bosanac