Davor Miculinić i Ivica Unković
Prošlog ponedjeljka u Vatrogasnom domu u Crikvenici održana je druga ovogodišnja akcija darivanja krvi, a na toj akciji Ivica Unković je postao novi član crikveničkog Kluba 100+, darivatelja koji su dosad više od 100 puta darivali svoju krv.
Nekoliko mjeseci prije njega člana Kluba 100+ postao je i Davor Miculinić koji je u ponedjeljak 101. put darivao krv. Ako itko zaslužuje mjesto u medijima i naše uvažavanje, to su dobrovoljni darivatelji krvi, ljudi koji daruju svoju krv bez ikakvih kalkulacija, vođeni istinskom humanošću i željom da pomognu drugima. A kad to rade više od trideset godina i dođu do brojke od 100 darivanja, zaslužuju i naše iskreno divljenje.
Davor Miculinić je prvi puta krv darivao 1985. godine i to bez ičijeg poticaja, pošto tada nitko od njegovih prijatelja i poznanika nije bio među dobrovoljnim darivateljima krvi. Jednostavno je donio odluku, otišao u stari „Inter“ gdje je bila akcija i od tada pa do danas gotovo da i nije bilo akcije darivanja koju je propustio. Već je postala tradicija da na akcije darivanja dolazi s ekipom s posla i premda je promijenio firmu, običaj darivanja s kolegama iz HT-a se zadržao. Uz to svijest o važnosti darivanja krvi i koliko nekome može pomoći, prenio je na sinove Kristijana i Fabijana koji su potaknuti očevim primjerom i sami postali dobrovoljni darivatelji krvi.
Darivanje krvi za njega je prvenstveno čin kojim želi pomoći drugima, a osjećaj nakon darivanja krvi je poseban, spoznaja da ste napravili nešto zaista korisno i vrijedno. Stjecajem okolnosti Davor je nedavno bio u situaciji da i sam mora dobiti krv nakon operacije koju je imao. Razmišljao je tada što bi bilo da nema darivatelja krvi? Jer, suvremena medicina nije pronašla nadomjestak za krv, bez darivatelja brojni ljudski životi ne bi mogli biti spašeni …
Ivica Unković se prisjetio kako je njegov prvi dolazak na akciju darivanja krvi zapravo završio neuspješno, pošto je bio srednjoškolac, maturant, ali maloljetan i kao takvog su ga odbili. Prvo darivanje zabilježio je tako u vojsci 1985. g. u Nišu, a isto tako i drugo u Sloveniji. Poseban motiv bio je što su tada darivatelji dobivali dva „nagradna“ dana, što je značilo i raniji odlazak kući. Ali Ivica je već tada bio svjestan važnosti darivanja krvi, pa je tako po povratku iz vojske nastavio s redovitim darivanjima u Crikvenici.
Za njega je darivanje krvi postalo „način života“, a spoznaja da svojom darovanom krvlju spašava nečije živote ispunjava ga ponosom. Ivica je također dio ekipe iz HT-a, a na dobrovoljno darivanje krvi potaknuo je i svog sina Silvija. Ističe kako odluka o darivanju krvi i nije tako teška. Važno je krenuti, odvažiti se prvi puta na čin kojim ne gubimo ništa, a nekome možda dajemo sve.
Usporedivši spremnost ljudi da daruju krv nekada i danas, Davor kaže kako ima osjećaj da je prije bilo mnogo više ljudi koji su bili voljni odazvati na akcije. Smatra da danas mladi ljudi nisu dovoljno osviješteni o važnosti darovane krvi u spašavanju nečijeg života. No, smatra kako to nije isključivo problem mlađih naraštaja, već društva u cjelini.
- Svi smo postali zatvoreniji, previše usmjereni na sebe i svoje probleme, ne shvaćajući da nema stvari koje više ispunjava čovjeka nego saznanje da smo u mogućnosti darivati druge, - ističe Davor.
Naši sugovornici slažu se da bi ljude trebalo na razne načine poticati na dobrovoljno darivanje krvi – putem medija, kroz školu, sportske klubove i udruge. Dobar poticaj su i mjere HZZO-a kojima besplatno dopunsko zdravstveno osiguranje imaju darivatelji s minimalno 35 (muškarci), odnosno 25 (žene) darovanih doza krvi, a odnedavno određene pogodnosti darivatelji imaju i prilikom naručivanja na prvi pregled specijalista u KBC-u Rijeka.
Premda, humanim ljudima posebni pozivi i poticaji i nisu potrebni, važno je imati onu dozu ljudskosti i spoznaju kako trebate pomoći zajednici u kojoj živite. A darivanje krvi je zaista visoko na ljestvici humanosti.
I ovim putem Davor i Ivica vas pozivaju da postanete dobrovoljni darivatelj krvi i odlučite se na ovaj humani čin jer krv je „poklon koji život znači“.
Pridružujemo se tom pozivu, a njima još jednom upućujemo velike čestitke na ulasku u Klub 100+ crikveničkih dobrovoljnih darivatelja krvi.
Lea Knežević
