1 - Crikvenički volonteri: Nina Rosić, Dino Jagić, Ivona Dorić, Vanja Weitzenfeld i Franko Gržetić
Nina Rosić odrasla je u vegetarijanskoj obitelji i od roditelja je naslijedila visoku razinu empatije prema životinjama. Stoga ne čudi njena posvećenost volonterskom radu u udrugama koje se bave zaštitom životinja. Nina je po struci učiteljica razredne nastave, ali nikada nije radila u struci.
Posljednih nekoliko godina provela je radeći na kruzeru, a prije nego li je izbila sveprisutna epidemija koronavirusa, iskrcala se s kruzera i vratila u Crikvenicu. Sada svo svoje slobodno vrijeme koristi kako bi pomagala životinjama. Nina i njena sestra Tea Rosić su aktivne članice udruge „Sretna šapa“ u kojoj su zadužene za sterilizacije, fotografiranje životinja i njihovih životnih uvjeta, fotografiranje životinja za udomljavanje te brigu o društvenim mrežama putem kojih upoznaju ljude sa svojim radom, situacijama na koje nailaze, ali i promiču svijest o važnosti brige za životinje.
„Kad imaš empatiju, ne možeš pobjeći od nje. Gdje god se okreneš nekome treba pomoć.“, kaže Nina. Volontirala je čak i u SAD-u u ondašnjim udrugama na poticanju sterilizacije životinja, što je, smatra, izuzetnovažno jer je to jedini način smanjena nataliteta populacije mačaka. Nina se trenutno nalazi u Glini gdje s nekolicinom volontera sudjeluje u dvomjesečnoj akciji pomaganja životinjama u potre-som pogođenim područjima.
VOLONTIRANJE NA POTRESOM POGOĐENOM PODRUČJU
Sve je započelo potresom i akcijom Veterinarske stanice Crikvenica i njihove veterinarske tehničarke Sonje Belić. Veterinarska stanicaje krenula s hvalevrijednom akcijom pri čemu su proizvodi kupljeni za životinje s potresom pogođenih područja sniženi za 40%. Proizvodi se u Veterinarskoj stanici mogu kupiti i ostaviti ondje te ih Sonja Belić, koja gotovo svaki vikend odlazi put Petrinje, proslijedi onima kojima je potrebno. U jednoj od svojih akcija, Veterinarska stanica sakupila je nekoliko tona hrane i tražili su volontere koji bi im, osim u dostavi hrane, pomogli i u ostalim aktivnostima. Nina i njen dečko Ivan odazvali su se tom pozivu i pritom su se stvorili prijateljsko-volonterski odnosi koji se održavaju i danas. „Nakon potresa nastala je stihija. Svi su htjeli pomoći, ali s vremenom se sve manje ljudi uključivalo i početni entuzijazam je brzo splasnuo, iako je pomoć još uvijek itekako potrebna.
“Nina je od potresa šest puta posjetila Banovinu. Odlazila je s ostalim volonterima ondje vikendom, ali njihova je volonterska akcija trajala tijekom cijelog tjedna kada su nabavljali kućice za pse koje bi onda prevozili u Glinu i Petrinju. Tu su im u pomoć uskakale i razne firme te privatnici koji imaju kamione ili caddy vozila kojima se kućice mogu prevoziti. Prvi puta kada su otišli na Banovinu, volonteri su se vratili sa sedam pasa koji su živjeli u neprihvatljivim uvjetima, a koje je preuzela udruga Udruga prijatelja životinja „Vis Vitalis“ koju vodi Dijana Primožić te Udruga prijatelja životinja „Kira“ s voditeljicama Aleksandrom Pleše i Vedranom Carević.
Od ostalih volontera koji nesebično odvajaju svoje vrijeme kako bi pomogli životinjama u Glini Nina ističe Davida Ahela, Ivonu Dorić, Gorana Marohnića, Dina Jagića, Ivana Pavlovića, Dejana Vuksana, Irenu Turina, Franka Gržetića i Vanju Weitzenfeld.
„Prvih par puta smo obilazili sva potresom zahvaćena područja (Glina, Petrinja i Sisak), ali s obzirom na to da je to jako veliko područje i dan je kratak zimi, fokusirali smo se na Glinu gdje smo se povezali s mrežom volontera koji su ondje djelovali.“ Psi se drže u neprimjerenim uvjetima
Nina objašnjava kako stanje u kojem su životinje zatečene i u kojem žive, većinom nije uzrokovano potresom, već je taj katastrofalni događaj pažnju usmjerio na to određeno geografsko područje. Nažalost, takve situacije događaju se u cijeloj zemlji, ali Nina navodi kako je od nekud trebalo krenuti te se nada da će ova akcija poslužiti kao odličan primjer za ostatak Hrvatske i potaknuti pozitivne promjene. Naša sugovornica prepričava kako su nailazili na grozne prizore - maleni psi od nekoliko mjeseci vezani lancem za štagalj, životinje držane na kratkim lancima od 1,5 do 2 metra, psi u blatu bez kućice ili zaklona od kiše i nevremena... U našem zakonu stoji da se životinje ne smiju držati na lancu, ali postoji „rupa u zakonu“ koja dopušta da se pas povremeno drži na lancu ili boxu koji nije primjerenih veli-čina, a ta se „rupa“ nastoji riješiti nacionalnom kampanjom „Za Hrvatsku bez pasa na lancu“. Poneki ljudi, navodi Nina, spremni su prihvatiti dobronamjernu kritiku, ali ima i onih koji ne vide ništa sporno u takvom načinu držanja životinje, smatraju to normalnim, ne znaju za drukčije te nisu još spremni uvesti promjene.
„Ljudi su uglavnom spremni komunicirati, poslušati savjete, a mi se vraćamo kako bismo provjerili slijede li naše upute i jesu li prihvatili savjete. No, nažalost svijest o dobrobiti životinja je na dosta niskoj razini, ali vjerujem da kroz proces edukacije, podizanja svijesti, kroz primjer volontera koji su aktivni na tom području da će se neke stvari promijeniti na bolje.“, optimistična je Nina. Što se tiče njenog dvomjesečnog volontiranja u Glini, Nina i jošjedna kolegica volonterka Martina Briški, dobile su na korištenje kuću koja je ujedno i stacionar za životinje – većinom za pse koji su držani na lancima ili ozlijeđene pse čiji vlasnici nemaju uvjete za oporavak pasa. Njihov angažman u Glini bazira se na podizanju svijesti o dobrobiti životinja, dijeljenju informativnih letaka i komunikaciji s ljudima.
„Ne možeš spasiti sve životinje, ali kad spasiš jednu, spasio si cijeli njezin svijet. Promjene se mogu dogoditi, ali neće se dogoditi preko noći.“, ističe Nina. Nina poziva sve one koji se želeuključiti bilo donacijama, bilo volontiranjem da to svakako učine jer je svaka pomoć dobrodošla. Novčane donacije mogu se uplatiti na račun udruge „Vis Vitalis“ s naznakom „za Glinu“.
Svi koji žele volontirati mogu se javiti voditeljici spomenute udruge Dijani Primožić ili Sonji Belić u Veterinarskoj stanici Crikvenica.
Lea Klarić