1 - Crikvenički nogometni mušketiri, slijeva: Mladen Skomerža, Marko Car, Rato Car - Šušljina i Ratimir Benić (Karikatura Alfreda Pala iz 1941 godine)
2 - Anton Jurinčić - Tonica, istaknuti prijeratni igrač, a nakon rata predsjednik i dugogodišnji član Uprave kluba.
3 - Pred nastup prije 2. svjetskog rata (Crikveničani u svijetlim majicama).
Nogometaši u Drugom svjetskom ratu
U razdoblju od 1936. do 1941. godine okosnicu crikveničke ekipe su činili igrači: Vlatko Vičić, Mladen Skomerža, Ivan Benić - Dolčan, Anton Jurinčić, Nikola Car - Konjača, Toni Dražić, Vlado Brnjac - Pišta, Vlado Brnjac - Prćura, Branko Kozina, Ratimir Car - Šušljina, Branko Eremić, Vladimir Pavlić, Josip Montanari, Ratimir Benić, Marko Car, Vlado Škiljan, Hary Brusić i Branko Car.
Po mišljenju mnogih, najbolji prijeratni igrači Crikvenice su bili Ratimir Car - Šušljina i efikasni napadač Branko Kozina.
Travanjski slom 1941. godine raspršio je momčad. Većina se opredijelila za slobodarske i demokratske ideje. Za vrijeme okupacije i prisutnosti neprijatelja te njihovog nasilja onemogućeno je djelovanje kluba, jer Uprava i sportaši nisu htjeli djelovati u takvim uvjetima. Talijanski okupatori su na Stjepanje 1941. godine strijeljali Crikveničane dr. Ivana Sobola i Franju Cara te još petoricu rodoljuba s drugih strana. Dr. Sobol, poznati crikvenički liječnik između dva rata, brinuo se i za zdravlje crikveničkih nogometaša u tome razdoblju.
Bilo je više slučajeva da su Talijani nasilno dovodili crikveničke igrače koji su bili u gradu da igraju protiv sastava talijanske vojske, što su domaćini na sve moguće načine izbjegavali. Prema sjećanju starijih odigrana je jedna utakmica, jer je crikvenička ekipa skupljena na silu. Talijani su zatim igrali između sebe.
Zajedno s drugim mladim ljudima su mnogi nogometaši krenuli u antifašističku borbu zamijenivši sportsku opremu onom koja je trebala u dramatičnoj utakmici za opstanak vlastitoga naroda. Borbenim putem punim neizvjesnosti i teškoća krenuli su: Ivan, Marijan i Dragan Car - Uračići, Šimo Car, Ratimir Car, Ivica Vičić, Ivan Paljaga i Nikola Car - Črni, koji su poginuli u ratu.
Bivši i tadašnji članovi kluba te sudionici antifašističke borbe su bili: Anton Jurinčić, Nikola Jurinčić - Barin, Branko Eremić, Branko Car, Emilo Car, Ivan Car, Ivan Vičić - Basta, Anton Jurinčić - Barin, Mladen Štern, Dragan Knežević, Hary Brusić, Zvonko Gašparović, Mihovil Lušičić, Mladen Skomerža, Davorin Marušić, Vladimir Kogoj, Ivan Tićac, Ivan Lukarić, Zlatan Veljačić, Ivan Katnić - Kakić i Branko Radil. Žrtve koncentracijskih logora u Njemačkoj bili su: Karlo Radil i Nikola Dračić - Kablina.
NOGOMETNI KLUB CRIKVENICA NAKON DRUGOGA SVJETSKOG RATA
Fiskulturno društvo Crikvenica
Nakon četiri godine rata, u kojem su najprije Talijani i od 1943. godine Nijemci vladali ovim gradom, 16. travnja 1945. godine je i posljednji okupatorski vojnik napustio Crikvenicu. U zanosu pobjede i oslobođenja podiže se društveni, gospodarski i sportski život.
Odmah po završetku rata po naredbi se formira Fiskulturno društvo Crikvenica s više sportskih sekcija. Predsjednik društva je postao igrač i uvaženi društveno-politički radnik Anton Jurinčić - Tonica, a referenti po sekcijama su bili:
- za nogomet: Ivica Katnić
- za kuglanje: Milan Brusić
- za plivanje: Mladen Skomerža
- za atletiku: Jurica Manestar
- za motociklistiku: Martin Car
Nedugo iza toga predsjednik društva postao je Mihovil Lušičić.
Nogometaši su se brzo okupili u klub koji je ponio ime grada, a i danas ga ponosno nosi. Neki su crikvenički igrači još bili u vojničkim odorama kad su se javili u klub. Do kraja 1945. godine odigravaju se prijateljske utakmice i to sa susjedima na njihovim terenima, jer crikveničko igralište nije bilo osposobljeno da bi se na njemu moglo igrati.
Zahvaljujući radnim akcijama je igralište popravljeno. Početkom 1946. godine samo su nogometna i kuglaška sekcija intenzivno radile. U Primorskome vjesniku je u veljači 1946. godine zabilježeno da nogometaši Crikvenice treniraju pod vodstvom iskusnog sportskog stručnjaka Vlade Smokvine. Opaža se, piše izvjestitelj, nedostatak potrebnih rekvizita i lopti pa su treninzi ograničeni na tjelovježbu i trčanje.
