Najveći uspjesi u Kupu
U sezoni 2004/2005. g. će pod vodstvom novog trenera Roberta Rubčića nastupati: Hreljac, B. Vukić, Perušić, Jurinčić, Mešić, M. Vukić, Šmit, Peričić, Šarar, Tucaković, Uremović, Ivančić, Franjković, Vukelić, Matijević, Balas, Markić, Paulović, Šimić, Rumora i Galić. U ekipi je ponovno Krešo Ivančić i od proljeća velika nada, Marijan Tucaković.
Crikvenički napad, u kojem su bili Miro Vukić, K. Ivančić i Tucaković, puno je obećavao. U prvoj utakmici jeseni je kod kuće svladan Vodnjan s 1:0, ali se odmah nakon utakmice stvorio problem, jer je za Crikvenicu nastupio Davor Uremović, prinova iz Vinodola, koji je došao s tri žuta kartona i morao je pauzirati. Za zelenim stolom će ti bodovi biti oduzeti.
U Brnasima je M. Vukić zabio pogodak protiv Halubjana, ali su domaći zabili jedan više, i to u zadnjoj minuti. Sudac je previdio pogodak za Crikvenicu.
Rujan i listopad 2004. godine će biti mjeseci najvećih crikveničkih uspjeha u Nogometnome kupu Hrvatske. Crikveničani pobjednici Kupa PGŽ igrat će s jakim protivnicima. Igralo se po jednostrukome KUP-sustavu.
Tako će početkom rujna u Crikvenicu doći drugoligaš GOŠK iz Dubrovnika. Borbeni i, pokazalo se, vještiji igrači domaćina, zasluženo su pogotkom Mire Vukića svladali goste.
Ući u šesnaestinu finala je bio uistinu veliki uspjeh, tu se već mora igrati s nekim prvoligašem. Crikvenica je izvukla Kamen Ingrad, prvoligaša iz Velike. Toga 22. rujna 2004. godine, su na Gradskome stadionu igrali sastavi:
Crikvenica: Hreljac, Balas, Matijević, Šarar, Jurinčić, Perušić, Galić, Mešić, M.Vukić (od 17. minute Markić), Ivančić (B.Vukić) i Šmit (Vukelić).
Kamen Ingrad: Kranjčec, Kovač, (Balašković), Božinovski, Šaranović, Bajsić (Shkembi), Čizmek, Rendulić, Poleti, Smoje, Vuica i Lišnjić (Lalić).
Crikvenički trećeligaš je nakon bolje igre i dominacije nad veličkim prvoligašem zasluženo izborio osminu finala domaćega kupa. Kada je Ivančić s 20 metara iz slobodnog udarca pogodio mrežu, 500 gledatelja je bilo oduševljeno. Šmit je u 51. minuti pogodio gredu. Dvojac Ivančić - Šmit je sijao paniku u veličkim redovima uputivši prema njihovim vratima nekoliko opasnih udaraca. Kad je u jednome napadu hitri Šmit ušao u kazneni prostor gostiju, nemilosrdno su ga srušili, što je bilo kažnjeno i smireni je Ivančić iz bijele točke drugi put pogodio (2:0). Već se dugo nisu čule takve ovacije domaćim momcima pored Potoka po svršetku susreta. Krešo Ivančić, sin poznatoga crikveničkoga golgetera, Zdenka, stasao je u vrlo dobrog igrača i strijelca. Ne pada iverje daleko od stabla.
Ovime se Crikvenica plasirala u osminu finala kupa Hrvatske, a ždrijebom je odlučeno da se sastanu
Rijeka i Crikvenica.
Dana 26. listopada 2004. godine su se na Kantridi sastali klubovi Rijeka i Crikvenica. Pred 500 gledatelja su igrali:
Rijeka: Marić, Tkalčević, Čaval (Katulić), Knežević, Tadić, Erceg, Sharbini (Sertić), Dunković, Šarić, Mujdža i Linić.
Crikvenica: Hreljac, Markić (Račić), Šarar, Jurinčić, Matijević (Čavrakl) Perušić, Šmit, Uremović, Vukić, Ivančić i Galić (Franjković).
Crikvenički trećeligaš je hrabro ušao u susret s prvoligašem. U 16. minuti je Ivančić u kontri dugo vukao loptu po korner liniji i prevario Mujdžu koji ga je sapleo s leđa. Dvojbi za suca nije bilo - jedanaesterac. Sam Ivančić je bio siguran strijelac, a onda je proradio Tomo Erceg, koji se na nabacivanje Linića u gostujućemu petercu naklonio glavom i bilo je 1:1. Priliku utakmice imao je crikvenički veteran Miro Vukić, koji je u 48. minuti sam izašao pred vratara Marića i neometen poslao loptu pored gola. Erceg je jednu Hreljčevu odbijenu loptu u 83. minuti spremio u mrežu i spasio klupski obraz (2:1).
Lekcija bez posljedica - napisao je sportski novinar Novoga lista I. Volarić. Sreća je bila za Rijeku da toga dana trener Scoria nije dao Ercegu slobodan dan. Treba biti realan i kazati da smo bili blizu ispadanja, rekao je nakon utakmice E. Scoria. A trener Crikveničana Robert Rubčić primao je, kao i njegovi igrači, čestitke.
Nekadašnji kapetan Rijeke i budući trener toga kluba ponosno se osvrnuo na učinak svoje ekipe. Odigrali smo značajnu utakmicu, u kojoj je moja ekipa dostojno branila boje svoga grada. Pružili smo odličnu igru protiv jednog od najboljih prvoligaša. Do konačnog uspjeha nedostajalo je sedam minuta, rekao je Rubčić. Trener nije nikoga isticao, jer je to bio, kako reče, uspjeh kolektivne igre.
U prvenstvenim utakmicama je momčad R. Rubčića dobro brodila.
Kod kuće su u rujnu pobijedili Rovinj s dva pogotka M. Vukića, a Istra je kod kuće jedva spasila jedan bod. Međutim, druga istarska momčad, Jadran, odnijela je bod s obale Dubračine.
I u utakmici s Rudarom kod kuće je igrano 2:2. B. Vukić je izjednačio u zadnjoj minuti.
U Žminju je odigrano žustro i borbeno. Žminjci su imali dobar napad, a lošiju obranu, a Crikveničani su igrali s tri napadača i isplatilo se, bilo je 3:4.
Sredinom listopada 2004. godine u Crikvenicu je došao Orijent. Crikvenica i Orijent se nisu sastajali za prvenstvene bodove još od vremena Hrvatske lige - Jug. Ovaj put su Kirci iz jedanaesterca (Ivančić) pobijedili staroga sportskoga rivala i vršnjaka.
U Krku se momčad dobro držala do 86. minute, kad su domaći postigli pogodak. Kad nisu mogli dobiti utakmicu, Crikveničani su dobili pet žutih kartona.
U igri s Grobničanom Vukić i Galić nisu dozvolili iznenađenje, a u XII. kolu u Senju odigrano je 1:1. Dobro su uskoci prošli jer je M. Vukić imao više prigoda a i gosti su do 83.' vodili.
U utakmici s Opatijom kod kuće je vratar gostiju Alen Vukić jednu loptu jedva odbio, a dotrčao je Miro Vukić i to je bio udarac za trobod.
I u utakmici s Kraljevicom u gostima je osam igrača s obje strane požutjelo, a oni koji su mislili na pogodak, postigli su ga s bijele točke (Ivančić).
Primjerenom borbenošću su Novljani u Crikvenici očitali lekciju domaćima, koji su ušli u susret uvjereni da će lako pobijediti susjede, toga dana predzadnju momčad na tablici s 12 bodova, a Crikvenica je bila osma s 21 bodom. Novljani Tomić i Kereš postavili su konačni rezultat, 1:4.
U jesenskome dijelu je prva bila Istra, Crikvenica je bila u sredini tablice, Orijent predzadnji, a zadnja Kraljevica. Da su Crikveničani kod kuće pobijedili Jadran i Rudar (igrali su neriješeno) te Vinodol, bili bi treći.
U proljetnome dijelu je igrano s dva jaka istarska kluba, Rovinjem u gostima (2:2) i kod kuće s vodećom Istrom (0:0).
Putovanja u Poreč i Labin su označena porazima s minimalnim rezultatima.
Na gostovanju na Krimeji kod Orijenta je osvojen bod (1:1), a isto tako i na Krku.
U najljepšoj prvenstvenoj predstavi kod svoje kuće je Grobničan napunio mrežu petoplasiranoj Crikvenici. Nerješiva enigma je bio Igor Boškić. Teško se sjetiti kad je Grobničan tim rezultatom (5:0) pobijedio Crikvenicu.
U XXVII. kolu su Senjane u crikveničkoj ekipi dočekala trojica Vukića (Miro, Božo i Željko). Upravo je kombinacija Ž. Vukić - M. Vukić polučila prvi pogodak, a ovome je golu svoj pridodao i Ivančić za konačnih 2:1. Pored Dubračine je bilo 220 gledatelja, a pred 40 godina ih je toliko, i više, došlo samo iz Senja.
Zadnje tri utakmice su odigrane u visokom ritmu. U Opatiji je ostvaren bod, a moglo se i više da nije bilo bivšega crikveničkoga igrača u redovima Opatijaca, Čizmarevića.
U utakmici s Kraljevicom (5:1) i Vinodolom u gostima (0:1) je bljesnuo mladi Tucaković, koji je pridonio da se na Bahalinu Crikveničani osvete za jesenski poraz u Crikvenici.
Crikvenica je zauzela vrlo dobro četvrto mjesto, iza ekipa zapadno od Rječine:
1. Istra,
2. Rudar,
3. Draga,
4. Crikvenica 30 13 9 8 41 : 42 47.