Crikvenička nogometna kronika (6)

1 - Momčad ČŠK-a Jadran i navijači na putu za Senj na kratkom odmoru dok se na autobusu ne namjesti nova guma, 1933. g. Na slici su prepoznati: Vinko Ivančić - Pitur, Luka Stojčić - Titrić, Vlado Brnjac - Pišta, Ratimir Benić, Mirko Kordiš, Milko Turina, Toni Benić - Pupo, Pero Car - Bekača, Jurica Manestar, Josip Montanari, Franjo Car - Kolić, Pero Car - Karulin, Silvo Brnjac, Pepin Car - Peteša, Joško Vičić, Vlatko Vičić - golman, Toni Jurinčić - Tonica, Vlado Pavlić, Šimo Car - Pamprla, Rafo Tićac, Davido Matejčić, Ivo Car - Kop.

U srpnju 1932. godine je u Novom Vinodolskom bila velika sportska svečanost. Otvoreno je novo igralište Novljanskoga građanskoga sportskog kluba, koji je većim dijelom izgrađen izdavanjem obveznica.
Prijateljsku utakmicu odigrali su Građanski : Jela, 5:5. Sudio je savezni sudac, domaći sin, dr. Pađen, inače kotarski liječnik u Novome. U rujnu su u Novome gostovali Crikveničani i pobijedili  5:1. U momčadi Jadrana istakao se poznati Pišta Brnjac i nekoliko mladih sila.
Kako je to bilo razdoblje šestosiječanjske diktature, za svaki javni skup se morala imati pismena dozvola sreskog (kotarskog) načelstva.
U velikoj neimaštini klub je veliku pažnju posvećivao inventaru kluba. O tome govori između ostalog i jedna obveznica:
                              OBVEZNICA
kojom se JA, niže potpisani obvezujem da ću predate mi stvari C.Š.K. Jadran danas na upotrebu kao izvršujućem članu nogometne sekcije iste u potpunom redu držati i u svako doba iste po potrebi kluba u dobrom stanju povratiti.
Nadalje se obvezujem u koliko mi bude zdravlje dozvolilo, za boju istoga kluba najmanje 6 - 8 mjeseci nastupati, biti mojim pretpostavljenima uvijek na športskom raspolaganju.
Predato mi je danas na upotrebu uz gornje uvjete od klupskih stvari slijedeće:                
- 1 par kopački br. 42 (bijele)                
- 1 par nogavica (crne)                
- 1 hlačice (crne)                
- 1 dres br. 5 (plavi)  

CK. 01.11.1930. godine.                                                                           
Primaoc: Vladimir Pavlić                  

Sličan zavjet i danas ne bi bio suvišan.  


Iz dopisa ZNP-a od 23. svibnja 1931. godine vidi se da su u ovome podsavezu bili registrirani sljedeći igrači koji su igrali za CŠK Jadran: Car, Ivan II - Josip; Car, Luka; Ivančić, Ivan III; Kozina, Branko; Matejčić, Vlado; Car, Nikola; Štern, Mladen; Brnjac, Vlado I; Brnjac, Vlado II; Brnjac, Ivan; Eremić, Branko; Katnić, Ivica; Montanari, Josip; Matejčić, Šime; Pavlić, Vladimir; Radil, Karlo; Tudor, Ljubomir; Vukelić, Vladimir; Car, Ivan III; Jurinčić, Anton; Vičić, Vlatko; Kusturin, Ivan. Taj je popis pregledao i ovjerio tajnik I. Župe.  

NOVO PRVENSTVO I ŽUPE 

U prvome razredu su 1932/33. godine nastupali: Orijent, Jadran (Crikvenica), Jela, Viktoria, Slavija i Triglav, a u II. razredu su trebale nastupiti slabije momčadi i klubovi, što znači da se moglo i ispasti.
Radi uređenja svoga igrališta su Crikveničani u pripremi odigrali malo utakmica, štoviše, Jadran u jednom dopisu moli ZNP pomoć za njegovu izgradnju. U prosincu 1932. godine je Jadran igrao slabo, a također i u nastavku u proljeće 1933. godine.                
U trećemu po redu nogometnom prvenstvu I. Župe ZNP 1933/34. Crikveničani nisu sudjelovali. Zapali su u organizacijsku, materijalnu i kadrovsku krizu (inače, to je bilo doba velike gospodarske i društvene krize).
Početkom 30-tih godina prošlog stoljeća u Regiji je bilo preko 15 klubova od kojih je šest bilo registriranih, a ostale koji su bili neregistrirani su zvali  divlji te registrirani nisu smjeli igrati s njima bez posebne dozvole.
U Crikvenici je bio jedan takav klub, a zvao se OLIMPIA. Mnogi mladi igrači (npr. M. Skomerža) su tu počeli igrati, a onda su kasnije vabljeni u registrirane.
U djelovanju kluba su vrlo teške godine bile 1934. i 1935,  najviše zbog pomanjkanja odgovarajućeg igrališta i stalnog natezanja s privatnim vlasnicima zemljišta, koji su za igralište tražili veliku najamninu, jer bi u protivnom tu sadili voće i povrće. Zbog toga su Crikveničani trenirali na manjem igralištu, a neke su utakmice odigrane i na travnjaku kod Mirne kolibe. Te su okolnosti utjecale na ostvarene rezultate i u prijateljskim utakmicama i na gostovanju, jer pored htijenja i znanja na igralištima normalne veličine nisu mogli biti polučeni bolji rezultati.  

Podijelite