MEĐUŽUPANIJSKA LIGA 1997/1998. g.
Još jedno poniranje
Ispadanje Crikvenice iz drugoligaške (zapravo trećeligaške) konkurencije, podijeljenost članova Izvršnoga odbora oko potpore predsjedniku kluba (Z. Ivančić) nakon pisma priopćenja javnosti te nagomilani problemi iz prijašnjih godina rezultirali su krizom u radu ovoga kluba.
Malo je nedostajalo, a bilo je takvih razmišljanja, da klub, najstariji sportski kolektiv u gradu, zamre s radom. Odakle se voda zamutila, odatle se treba i razbistriti.
Tri tjedna prije početka novoga prvenstva je Izvršni odbor s Ivanom Carom - Žvrkom i Milanom Lulićem na čelu trebao pripremiti izvanrednu godišnju skupštinu.
Sportski direktor i trener Željko Mudrovčić imao je na raspolaganju igrače: Simića, Barca, D. Smojvera, Filipovića, Grubišića, Begovića, Mirkovića, Jovanovića, D. Ivančića te mlađe igrače K. Ivančića, Matića, Ivana Jurinčića, Andreja Jurinčića, Pavlovića, Bosančića, Novaka i Butkovića. Trebao je pristići vratar Pugelj, ali je otišao vrsni napadač M. Buljat.
U ovoj ligi su igrali klubovi: Lučki radnik, Croatia (Lički Osik), Draga, Rječina, Klana, Omladinac (Vrata), Cres, Vinodol, Lovran, Krk, Naprijed, Rab, Željezničar (Moravice), Borac, Otočac i Crikvenica, a zvali su je Međužupanijska liga.
Prva kola su pokazala slabosti crikveničke ekipe. U VIII. kolu su igrali Vinodol i Crikvenica, 2:0. Crikveničani na Bahalinu nisu stvorili niti jednu priliku.
Krajem listopada 1997. godine moglo se utvrditi da od osam utakmica niti jedna nije dobivena, samo je jedna igrana neriješeno (s Klanom). I idući susreti te crikveničke sumorne jeseni su bili jako čemerni; pobjeda Raba kod kuće sa 7:0, Otočca s 8:1 i Naprijeda s 4:0.
Na kraju je ta jesen bila za zaborav, što će biti rečeno na izvanrednoj izbornoj skupštini, kojoj je nazočio i gradonačelnik Ivica Malatestinić. Izabrana je nova Uprava: predsjednik je postao Ivan Murn, a članovi Izvršnoga odbora su bili: Božo Vilušić, Slavko Matejčić, Andrija Breški, Željko Mudrovčič, Željko Safić, Željko Čavrak, Ljubica Domijan - Blažičević (prva žena u Upravi u povijesti ovoga kluba), Nikola Udovičić i Branko Svetić.
U proljeće 1998. godine su u crikveničke redove pristigli Žakula, Markiš, Demo, Grozdanić, Juričić, Blažević i Starčević, neki već dobro prokušani crikvenički igrači, a predsjedavanja klubom se prihvatio Edi Kalanj.
U nastavku prvenstva je počelo nešto bolje nego u jeseni. Pobjede protiv Rječine, Lučkog radnika i Vinodola su odlijepile Crikvenicu sa zadnjeg mjesta.
U XXIV. i XXV. kolu se protiv Krka (0:4 u gostima) i Raba (4:0 kod kuće) pokazalo da ekipa i te kako može dobro igrati. U posljednjih pet utakmica su imali gol-razliku 13:1. 153
Međutim, porazi protiv Otočca kod kuće i Željezničara u gostima, oba s 1:0, koštat će Crikvenicu, koja će i toga proljeća, kao i lanjskoga, biti zadnja.
Crikvenička vjerna publika je mogla samo tugovati. Od loših misli i uspomena odvratit će ih Svjetsko prvenstvo u Francuskoj (FRANCE '98). Nastup Hrvatske raspalio je emocije te male zemlje među nogometnim divovima.
Kad su u skupini H pobijeđene Jamajka i Japan, a u osmini finala Rumunjska te u veličanstvenoj utakmici četvrtfinala Njemačka s 3:0, nacija je pala u delirij.
U polufinalu su sretni domaćini Francuzi pobijedili Hrvatsku s 2:1. U malome finalu igrale su Hrvatska i Nizozemska (2:1).
Hrvatska je osvojila brončano odličje, najznačajnije što su Hrvati osvojili u svojoj nogometnoj povijesti, i to pod vodstvom Miroslava Blaževića. Prisjetimo se sastava: Ladić, Šimić, Štimac, Bilić, Soldo, Stanić, Jarni, Boban, Asanović, Prosinečki, Šuker, Vlaović, Marić. Najbolji strijelac prvenstva bio je Davor Šuker.