II. NOGOMETNA LIGA ZAPAD 1996./1997. g.
Ultimatum Gradskoj vlasti
Početkom nove natjecateljske sezone presložena je Druga liga. U njoj će nastupati najbolji klubovi Istarske, Primorsko-goranske i Ličko-senjske županije, osim, dakako, Rijeke, Orijenta i Istre, koji su tada (1996. godine) bili prvoligaši.
Dok se jednima činilo da su uskraćeni (stari drugoligaši), drugi su zadovoljno šutjeli, ali nedvojbeno dobila je regija. Nakon nekoliko godina se nogomet u potpunosti vratio u prirodno i gospodarstveno međuovisni prostor triju županija, što će opetovano probuditi stare sportske antagonizme, kakvi postoje samo među susjedima i starim znancima. Stoga će zanimanje nadmašiti interes za prvoligaški nogomet, ako ni zbog čega, a ono zbog činjenice što će sve ostati u vlastitoj kući, od bodova do razmirica, napisao je Igor Vranić. Ipak treba primijetiti da je od 16 klubova osam bilo iz Istre.
Pripreme za Drugu ligu obavili su predsjednik crikveničkoga kluba Josip Brozičević, direktor Željko Mudrovčić, tajnik Milan Lulić, trener seniora Vladimir Lukarić, igrači vratari Milorad Simić i Nikola Dragić, braniči Ivica Barac, Darko Pažanin, Jurica Sekelez, Boris Tomić, Edo Butković, Leo Filipović, Dalibor Starčević, Krešimir Krešić, Dalibor Mirković, Ozren Gulin, vezni igrači Danijel Polić, Ivan Franki, Dean Demo, Danijel Ivančić, Senad Begović te napadači Dražen Blažević, Aleksandar Perić, Zvonimir Pavlović i Silvano Filipović.
U Drugoj ligi - Zapad nastupale su momčadi: Vrbovsko, Uljanik, Grobničan, Pomorac, Gospić, Nehaj, Jadran, Pazinka, Žminj, Opatija, Klana, Crikvenica, Buje, Rovinj, Pula ICI i Rudar. Igralo se subotom, a izvješća s utakmica su čitatelji Novoga lista čitali u nedjelju.
U prvoj drugoligaškoj utakmici protiv Klane u gostima su Crikveničani na Grašćinu istrčali u sastavu: Dragić, Tomić, Gulin, Polić, Starčević, Filipović, Perić, Demo, Blažević i Begović. Crikveničani su se stisli oko svoga osamnaestogodišnjega vratara i prijetili su rijetkim protunavalama. Izgubili su s 1:0.
U trećemu kolu u Puli protiv Pule je gost Blažević postigao pogodak, kojega je sudac najprije priznao, a zatim na intervenciju pomoćnoga suca poništio. Najoštrije je reagirao Danijel Ivančić i dobio crveni karton. Nakon toga uslijedile su još oštrije reakcije Crikveničana, Leo Filipović je u gužvi udario nogom suca Strigottija iz Rijeke i ovaj je u 41. minuti kod rezultata 1:0 prekinuo susret.
Koji tjedan kasnije opet se putovalo u Pulu Uljaniku i bilo je 1:1.
U pripremi utakmice Pomorac - Crikvenica Lukarić je izjavio da Crikvenica igra s nekoliko šesnestogodišnjaka koji igraju na specijalističke dozvole (Krešimir Ivančić, Ivan Jurinčić i Davor Uremović). Nadali su se bodu na Žuknici, a na kraju su bili zadovoljni što su dobili samo četiri gola.
U XIII. kolu se momčadi dogodio puč pred nastup kod kuće protiv Gospića. Neki prvotimci su odbili poslušnost treneru Lukariću (Starčević, Demo, D. Ivančić, Begović, Perić) i nisu htjeli igrati. U igru su ušla četiri kadeta, Uremović, Franki, Jurinčić, a lijevo krilo je zaigrao pričuvni vratar, Silvano Filipović. U prvome poluvremenu su dobro parirali gostima. Na kraju je pobijedila iskusnija lička momčad (0:2).
U XIV. kolu se Crikveničanima također svašta događalo. Trebali su igrati u Poreču, doputovali su sa 40 minuta zakašnjenja, i to samo s devet igrača, jer se trener Lukarić i ostali nisu našli u Rijeci s glavninom. U Kraljevici je bio zastoj, jer je predsjednik države (dr. Franjo Tuđman) upravo slijetao zrakoplovom na Krk oko 10 sati. Crikveničani su započeli utakmicu s devet igrača. U prvih 15' minuta je bilo 4:0 za Jadran, u 16. minuti je iz igre izašao Tomić (ne zna se zbog čega), a kad se povrijedio i vratar Crikveničana Simić, utakmica je završila u 18. minuti, jer su gosti ostali sa sedam igrača.
U utakmici sa Žminjem je crikvenički dječji vrtić pojačan s nekolicinom kadeta (Prskalo, Šojat, D. Pavlović, Vučković), izgubio s 0:2. Ni dvojica vrsnih nogometnih stručnjaka koji su vodili prvoligaše, Lukarić i Mudrovčić, nisu znali kako izliječiti boljke crikveničke momčadi.
U jesenskome dijelu sezone su u Drugoj ligi Crikveničani zaista slabo igrali. Dogodio se tu i tamo koji bljesak, ali bilo je i vrlo ružnih scena pa i prekida, koje su izazvali mladi igrači. Zauzeli su predzadnje mjesto s 12 bodova, tri pobjede i tri neriješena rezultata. Dakle, doživjeli su devet poraza.
Proljeće nije donosilo ništa novo, strahovali su mnogi pa i Vladimir Lukarić, koji je uoči Božića otišao iz Crikvenice. Početkom 1997. godine klub nije imao predsjednika, trenera, a ni igrače.
Toga se proljeća trenerskoga posla opet prihvatio Željko Mažar. Klub je kao predsjednik vodio Zdenko Ivančić, a tajnik je bio Željko Lušičić. Nastavak prvenstva nije bio ništa uspješniji. U šest utakmica su ostvarene dvije pobjede protiv Istrana, Buja i Rovinja.
Crikvenički nogometni klub je 1996. imao sve selekcije. Spomenimo neke mlađe igrače: mlađi pioniri: Jakovac, Lončarić, Halkić, Vukić, Udovičić, Vukelić, Gržac, Gržetić, Maravić, Rumora, Petrović (vratar), Šimunović, Rapaić, Dimitrijević i Ivančić; stariji pioniri: Lukinac, Miočić, Matejčić, Balas, Vlastelić, Dujić, Galić, Paulović, Čavrak, Malinarić i Šimunović; juniori: V. Matejčić, Ponjević, Obradović, Matić, Tomašić, Prskalo, Lukarić, Baretić, Ivančić, Uremović, Vukić, Franki, Buneta, D. Matejčić, Jukić i Miočić.
U proljetnome dijelu je u seniorsku ekipu ponovo pristigao Marinko Buljat iz Vinodola. Marinko je u Opatiji postigao gol, što je vrijedilo jedan bod.
Početkom svibnja 1997. godine je Pomorac došao pored Dubračine i ostavio Crikvenicu u zoni sumraka pobijedivši je s 8:0. Knez, vratar gostiju iz Kostrene, mogao je rješavati križaljku dok su njegovi igrači igrali“ viktoriju“ pred crikveničkim vratima, napisao je Ž. Saftić, dopisnik Novoga lista. Nakon utakmice s Pomorcem je u lokalnim Primorskim novinama, 5. svibnja 1997. godine objavljeno između ostaloga, i ovo: Rezultat (0 :8) govori sve, a oni koji su na ove grane doveli crikvenički nogomet imaju se čime ponositi. Na ovo je predsjedništvo HNK Crikvenice (predsjednik Zdenko Ivančić) reagiralo u Novome listu priopćenjem na cijeloj stranici, obrativši se prijateljima kluba i građanima Crikvenice i obrazlažući probleme u kojima se klub našao.
Uprava kluba je ultimativno zaprijetila da će ključeve Gradskoga stadiona predati gradskim vlastima i time objaviti prestanak rada kluba, jer, kako je u priopćenju stajalo sadašnja vlast namjerava ugasiti klub. Ključevi su vraćeni, ali je klub nastavio s radom s drugim rukovodstvom. Očito je u tim događanjima bilo puno političkog začina.
Zbog događanja u klubu je odgođena utakmica s Grobničanom, koju su koji tjedan kasnije Crikveničani izgubili s 2:4 unatoč vodstvu od 2:0.
U pretposljednjoj utakmici protiv Jadrana, koja je bila najbolje izdanje Crikvenice te sezone, jer se na terenu nije vidjelo tko je uvjerljivo zadnji (Crikvenica) i prvi (Jadran) bilo je 1:2.
Zapravo, prvi je na kraju bio Pomorac, koji je imao bolju gol-razliku od Jadrana, a s istim brojem bodova (69).
Crikvenica je kao zadnja trebala ispasti iz Druge lige, ali se opet pričalo o potrebi rekonstrukcije natjecanja.
Dok su se drugi klubovi pojačavali, iz crikveničkoga su otišli ponajbolji igrači, Dalibor Starčević i Dražen Blažević, nešto južnije u Senj. Ipak Druga liga - Zapad će ostati, a kako su Klana i Pula odustale od nje, prve rezerve su bili Vrbovsko i Crikvenica.
Kreatori hrvatske nogometne križaljke odredili su da se u sezoni 1997/1998. u Drugoj ligi natječu svi klubovi koji nešto znače u tri županije, osim Rijeke. Tako su se od jeseni u toj ligi natjecali bivši prvoligaši Orijent i Istra, kao i četveroligaš Umag.
Crikvenica nije ušla u sastav Druge lige, već se spustila u Treću ligu.