1 - NK "Crikvenica" 1995./1996. g.: Milorad Jovanović, Vedran Šegulja, Damir Budžar, ___, Ivica Barac, Senad Begović, Danijel Ivančić, Damir Demo, Damir Vukić (stoje), Vito Butorac, Ivica Knežević, Igor Juričić, Zoran Rubčić, Ozren Gulin, Radoslav Brkljača, Leo Filipović.
III. HRVATSKA NOGOMETNA LIGA 1995/1996. g.
Množina bez kvalitete
Za novo prvenstvo su se pripremali igrači: Simić, Dragić, Krešić, Barac, Filipović, Perić, Demo, Mirković, Ažić, Čebinac, Blažević, Starčević, Ivančić, Sekelez, Uzelac, Klanac, Baričević, Travalja, D. Pavlović, Z. Pavlović, Franki, D. Ružić, Dalibor Ružić, Butković, Barać, Šimić, Budžar, Berbić, Modrić i Begović pod vodstvom trenera Klobučara.
Jesenski dio prvenstva je za Crikvenicu počeo katastrofalno. Doživjeli su pet poraza visokim rezultatima u gostima: protiv Pomorca (5:0), kod kuće protiv Pule (0:3), težak poraz u Senju, 8:1 (igralo se bez Deme, Filipovića, Čebinca, Blaževića), Grobničan je bio bolji u Crikvenici, a Umag kod svoje kuće.
U pet utakmica je gol-razlika bila 1:21 , a primljeni golovi su bili dostatni za cijelu natjecateljsku sezonu.
Početkom listopada 1995. godine je pozvan u pomoć novi trener, Vladimir Lukarić, nekada igrač (svoje prve natjecateljske utakmice je odigrao na igralištu pored Dubračine) i vrsni nogometni znalac, koji je pred sedamnaest godina trenirao Kirce. Sama promjena je već značila poticaj ekipi.
Sedam kola Crikveničani nisu znali za poraz, doduše, pet puta su remizirali.
U XIII. kolu su u Žminju Crikveničani doživjeli poniženje. Primili su devet pogodaka, a niti jedan nisu postigli.
U zadnja dva kola jesenskoga dijela ostvarene su pobjede, što je donekle spasilo domaće samopouzdanje. S obzirom na to kako je ružno počelo, dobro je i završilo, deveto mjesto na tablici, ali zabrinjavajuća gol-razlika, 11:35. Trener Lukarić je imao puno posla da taj odnos barem uravnoteži.
Sredinom prosinca 1995. godine je klub pozvao simpatizere da se aktivno uključe u rad kluba, u kojemu je djelovalo 120 registriranih igrača (početnici, pioniri, kateti, juniori, seniori i veterani).
U travnju 1996. je Ured za opću upravu Županije Primorsko-goranske donio rješenje da NK Crikvenica djeluje pod nazivom Hrvatski nogometni klub Crikvenica.
Na proljeće su Crikveničani igrali kod kuće na pobjedu, a u gostima su redovito gubili.
U utakmici XVIII. kola protiv Nehaja je po snažnoj buri viđen dobar nogomet podno Kotora. Najbolji igrač u tome susretu je bio Dalibor Starčević, koji se razvijao u izvrsnog zadnjeg veznog igrača. Crikveničani su igrali u sastavu: Simić, Ušljebrka, Gulin, Begović, Starčević, Filipović, Perić, Demo, Modrić, Ivančić i Šimić.
U XIX. kolu su u Novom Vinodolskom na Bahalinu igrali susjedi Vinodol i Crikvenica, 1:0. Bio je to pravi borbeni susret, u kojemu je uživalo preko 800 gledatelja. Pušić i Buljat su bili glavni igrači Vinodola, a uz njih je bio i Dino Smojver.
Crikvenica je kod kuće izgubila protiv Rudara, ali je na Brnasima dobila Halubjan. Brzi Modrić i snalažljivi Demo su bili nerješiva enigma za obranu Halubjana.
U XXVIII. i XXIX. kolu je Crikvenica osigurala pobjede kod kuće i dohvaćeno je deveto mjesto.
Zbog veoma loše gol-razlike 27:52 , a Grobničan je imao 42:40, su uz isti broj bodova Crikveničani bili iza Grobničana.
Hrvatsko sudjelovanje na Europskome nogometnom prvenstvu u Engleskoj 1996. godine pobudilo je ogromno zanimanje navijača. Pobjede protiv Turske (1:0) i Danske (3:0) su ih bacale u delirij, ali je poraz protiv Njemačke, koja je kasnije bila prvak, ohladio navijačke strasti.
Uzbuđenja vezana uz Olimpijadu u Atlanti i zlatne rukometaše su također bila preokupacija u predahu nogometnih sezona.