TREĆA HRVATSKA NOGOMETNA LIGA - RIJEČKA SKUPINA
Vukovarci u Crikvenici (1992. godina)
Nakon što je rat u Hrvatskoj prestao i kad je u siječnju bila međunarodno priznata, stekli su se uvjeti za početak prvenstva. U veljači 1992. godine se raspravljalo o sustavu nogometnog natjecanja u Hrvatskome primorju i Istri. Odlučeno je da trećeligaška konkurencija broji 17 momčadi, a momčadi Crikvenice i Buja su stekle trećeligaški status bez kvalifikacija.
U riječkoj skupini su bili klubovi: Grobničan, Nehaj, Crikvenica, Pomorac, Naprijed, Halubjan, Opatija i Lučki radnik. U pripremnome periodu za ubrzano prvenstvo 1991/92. g, koje će se održati u proljetnome dijelu, Crikveničani su odigrali nekoliko prijateljskih susreta. Na otvorenju sezone u Crikvenici 16. veljače 1992. godine, a u sklopu humanitarne akcije Dobro je činiti dobro trećeligaš Crikvenica i novoosnovana momčad Vukovar '91 (budući prvoligaš) pokazali su dobar nogomet. Susretu je prisustvovalo i stotinjak prognanih Vukovaraca koji su boravili u Crikvenici i Kaliću pored Senja. Utakmica je za klub Vukovar '91 imala povijesni značaj, jer je to bila njihova prva službena utakmica; 15. prosinca 1991. godine osnovali su ga sportaši, ratni invalidi a činili su ga igrači iz prijeratnih klubova Borovo i Radnički. Crikveničani su pobijedili s 2 : 0. Za Vukovar '91 su igrali: Matić, Mlinarić, Živković, Vukušić (Akrap), Živaljić, Ivković, Dujić, Lončar, Divljaković, Ilečić, N. Šimić i Matijaš. Sav prihod s utakmice je išao za pomoć stradalim i prognanim Vukovarcima. U prijateljskoj utakmici 21. veljače 1992. godine je u Crikvenici gostovao uvijek dragi gost, koji ovdje ima mnogo navijača, splitski Hajduk. Za Crikvenicu su nastupili: Pugelj, Vukić, Jovanović, Smojver, Barac, Pušić, Knežević, Tomić, Ž. Tomljanović, Buljat, Brkljača, Svetić, Tomaić, Grozdanić, Paropartić, Filipović, a za Hajduk: Mihačić, Slavica, Španjić, Novaković, Štimac, Abazi, Bilić, Vladislavić, Jeličić, Hrgović, Miše, Osibov, Mornar, Vučević, Vukas i Kozniku. Bilo je preko 1.000 gledatelja na Gradskome stadionu, gosti su poveli golom Bilića, danas hrvatskoga izbornika pa Štimca i na kraju Novakovića. Čast domaćih spasio je Barac u 88. minuti (1:3).
U veljači je odigrana i prijateljska utakmica reprezentacije 155. crikveničke brigade i reprezentacije Općine Crikvenica. U 155. brigadi su bili i igrači iz Opatije, Senja i Raba. U prvome prvenstvenome kolu se Crikvenica trebala sastati s Halubjanom. Crikvenica je tražila odgodu ove utakmice zbog odsustva većega broja igrača, koji su bili na ratištu, no takvo odobrenje nije stiglo iz tajništva povjerenika 3. HNL-a, Radivoja Radivoja, koji je poslao brzojav Crikveničanima da okolnost odsustva igrača i nije neki razlog za odgodu. Koje li birokratske samovolje i bahatosti! Utakmica se nije igrala i izgubljena je za zelenim stolom. Protiv Opatije u Opatiji su Crikveničani golom Paropatića izvukli neriješeno. U Crikvenici je Grobničan pobijedio s jednim golom, a tri odlične prilike za Damira Volfa ništa nisu vrijedile, kada ih nije iskoristio. U Senju su dobili samo jedan gol, ali nisu dali niti jedan. I u V. kolu su u Crikvenici domaći pobijedili Lučki radnik, ali je zato Pomorac kod kuće napunio crikveničku mrežu s 5 : 1. U šest susreta pretrpljeno je pet poraza. Crikvenička je ekipa bila u krizi, imali su samo bod na svome kontu. Kako je u travnju 1992. godine Zadar bio u srbočetničkome okruženju, prvoligaška utakmica Zadra i Dubrovnika je odigrana u Crikvenici, gdje je bilo sigurnije. Nakon odigranih sedam kola i kratke stanke odigran je drugi dio prvenstva. Golovima Damira Volfa, dobrog igrača u crikveničkim redovima, je i u Viškovu i u Crikvenici protiv Opatije bilo 1:1. U igri bez igre su u Mavrincima domaći ipak bili bolji.
Utakmica Crikvenica: Nehaj bila je odložena za četiri dana i uskoci su ovaj put bili bolji (1 : 2). Istim rezultatom je Crikvenica pobijedila u Rijeci Lučki radnik. Na kraju je došao poraz na Žuknici, a pobjeda protiv Naprijeda pokraj Dubračine. Crikvenica je zauzela predzadnje mjesto, bila je to slaba mini sezona. Nehaj nije uspio u kvalifikacijama za Drugu ligu. Crikveničani su kao predzadnji igrali kvalifikacijske utakmice za ostanak s Bujem, klubom kojega su Crikveničani dva puta pobijedili i osigurali svoje mjesto u Trećoj hrvatskoj ligi, a to su uspjeli i Hreljani, koji su nadigrali Rab.
U ljetnoj nogometnoj stanci u srpnju i kolovozu 1992. godine je Hrvatska po prvi put u povijesti nastupila na Ljetnim olimpijskim igrama u Barceloni pod svojom zastavom. Stariji se sjećaju hičkokovske završnice kad su hrvatski košarkaši pobijedili Rusiju (ZND) 75:74 i ušli u finale Olimpijskoga turnira, gdje će se sastati sa svemircima iz SAD-a. U veličanstvenome finalu je Hrvatska vodila u 11. minuti. Na kraju su morali priznati pobjedu košarkašima koji nisu spadali u ovaj svijet, napisao je Orlando Rivetti.
U Crikvenici je početkom kolovoza 1992. godine došao još jedan ugledan gost, HAŠK - Građanski iz Zagreba. Crikveničani su se suprotstavili snagama koje su imali: Manestar, Jerčinović, Vukić, Knežević, Filipović, Barac, Brnjac (Njegovan), Paropatić, Juričić, Svetić, Mavrić, a za HAŠK - Građanski su igrali: Ibrahimović, Šimić, Borović, Mamić, Lesjak, Ištvanić, Kovačić, Šojić, Peternac, Škrinjar, Cvitanović, Butina, Panadić. Utakmica je završila 5:0 za zagrebačkoga prvoligaša.