Izvještaj u Novome list, 4. travnja 1978. g.
Jedva sačuvan status zonaša 1977./1978. g.
Sustav natjecanja u sezoni 1977/78. g. je bio:
1. Prva savezna liga
2. Druga savezna nogometna liga
3. Hrvatska nogometna liga
4. Zonska nogometna liga
5. Područna nogometna liga: I. razred, II. razred i III. razred.
U Zoni se u sezoni 1977/78. godine natjecalo 14 klubova, i to: Vrsar, Rovinj, Uljanik, Galižana, Mladost (Fažana), Klana, Goranin, Jedinstvo (Ogulin), Opatija, Grobničan, Kraljevica, Naprijed, Borac i Crikvenica. Bila su četiri novajlije: Rovinj i Crikvenica iz Hrvatske lige, a Goranin i Vrsar iz Podsaveza.
Nakon četiri godine bivanja u višem razredu, u Kraljevici su stasali neki novi klinci. Gosti iz Crikvenice su igrali tehnički lijepo, ali neučinkovito. Kraljevčani su uživali u pobjedi nad starim rivalom (3:0), koji je igrao u sastavu: Vianello, Pelić, Miklić, Bosančić (Vidmar), Lakić, Domijan, Lukarić, Udovičić, Filipović, Zoričić i Tomašić (Šarar). Jednome od najistaknutijih igrača halflinije u povijesti crikveničkoga kluba, Ivi Domijanu, ovo je bila zadnja utakmica, koje se nerado sjeća.
Počelo je vrlo loše, a tako se i nastavilo, gubitkom boda protiv Galižane.
Težak poraz su Crikveničani doživjeli u Delnicama, a Opatija je odnijela bodove iz Crikvenice.
U ligi veterana, u kojoj su igrali igrači koji su prestali aktivno igrati, kao što su Tomić, Gašparović, Briški, M. Matejčić i Domijan, su u listopadu 1977.g. vodili na veteranskoj tablici.
Kod kuće je protiv Grobničana (1:2) Zoričić koji je ostao od starije generacije nešto pokušavao, no nije išlo. Ni nakon osam prijeđenih rundi u starom i poznatom društvu, u kojem se izgleda u četiri godine ipak nešto promijenilo, Crikvenica nije mogla doći k sebi. Gubili su od protivnika s kojima su se pred koju godinu poigravali. Neshvatljivo je da su Crikveničani u osam kola prikupili tri boda i to da nisu bili zadnji na tablici. Bilo je i gorih!
Borba za bod s Borcem se po Udovičiću isplatila u 86. minuti, a slično se dogodilo i u Ogulinu. U 90. minuti je pogodak i pobjedu polučio Zoričić.
U XI. kolu je konačno ostvaren jedan pristojan rezultat, Crikvenica - Mladost (F) (4:1), no već je iduće nedjelje novajlija Vrsar bio bolji.
Proteklih sezona je kao član Hrvatske lige Crikvenica prošla razdoblje nerealnih ambicija, posebice uprave, zatim promašaja u dovođenju nekih igrača koji su mnogo tražili, a malo davali te nebrige za podmladak. Posljedice takve politike su bile vrlo teške i bolne, što je sve vodilo prema ispadanju iz Zone.
U proljeće 1978. godine su Crikveničani sve utakmice odlučili odigrati kao domaćini u Triblju, kako bi se konačno mogao urediti stadion i i graditi pomoćno igralište. Odgovorni dužnosnici su odlučili da se u toj rekonstrukciji stadiona umjesto spidvej staze uredi atletska staza.
Zaključili su da je za spidvej utrke ionako iz godine u godinu sve je manje zanimanja. Stoje nas godišnje oko 20.000.000 dinara, a već nekoliko godina kraj Dubračine nema nijednog domaćeg vozača …* (NL, 30. siječnja 1978).
Na skupštini NK Crikvenica u veljači 1978. godine je analizirana kriza u kojoj je klub zapeo. Pad u niži razred (Zonu) obeshrabrio je pojedince pa je pala aktivnost ne samo igračkoga kadra, nego i uprave. Kada je klubu pomoć bila najpotrebnija, malodušni su sustali. Skupština je dala na znanje da su ambicije bile nerealne i nemoguće bi bilo biti u rangu natjecanja koje prelazi financijske moći amaterskoga ranga. Uređenje terena je bio prvenstveni zadatak Uprave, a struka je trebala omasoviti igrački kadar i podići ga na višu razinu.
U novu Upravu izabrani su: Berislav Gašparović, donedavni igrač, svega 33 godine star za predsjednika, Smiljko Požarić za potpredsjednika, Davorin Marušić za tajnika, Ivica Mandekić za blagajnika te za članove: Nikola Jurinčić, Dinko Šamanić, Ivica Matejčić-Haller, Anton Jurinčić - Tonica, Stipe Marušić, Josip Baraba, Sotir Jovanovski, Darko Car, Marijan Briški, Ivan Domijan, Ivo Katnić - Kakić, Ivo Car i Mladen Car. U Nadzorni odbor izbrani su: Mario Ivančić, Branko Ivančić i Ludvig Lončarić.
U nastavku prvenstva u proljeće 1978. slijedila su četiri neriješena rezultata protiv Kraljevice, Galižane, Goranina i Opatije, a onda je došlo razdoblje bolje žetve protiv Klane, Naprijeda, Grobničana, Borca, Jedinstva, Mladosti i Vrsara, koje su Crikveničani uspjeli pobijediti.
Crikveničko proljeće je bilo neusporedivo bolje od jeseni kad su skupili mršavih devet bodova, a u proljeće su pridodali 19 i to je bilo dostatno za 10. mjesto. Status zonaša je zadržan.
Kad su se smirila domaća uzbuđenja, nastavljena su u Argentini, gdje su domaćini u 11. finalu Svjetskoga nogometnog prvenstva pobijedili nakon produžetka Nizozemsku s 3:1.
Krajem lipnja je završena i Liga veterana, a Crikveničani su zauzeli treće mjesto. Najčešće su nastupali u sastavu: Tomić, Pesušić, Rošić, Čandrlić, B. Lukarić, Briški, J. Saftić, D. Car, B. Gašparović, Riki Car, I. Domijan i Veljko Gašparović.