Agilni predsjednik Vijeća MO Selce Aleksandar Antić i čelnik inicijative "Selčani za Selce" medijima je dostavio priopćenje u kojem iznosi stavove o budućnosti našeg turizma. Povod obraćanju je aktualno stanje u "Jadranu" o čemu je bilo riječi na zadnjoj sjednici Gradskog vijeća. Objavljujemo ga u cijelosti:
Jadran je Crikvenica, Crikvenica je Jadran iliti do cjelogodišnjeg turizma kroz zajedništvo.
Što ljudi koji žive u prošlosti rade za crikveničku budućnost, u kojem smjeru ide ovaj grad i imamo li uopće ikakav smjer.
Zadržat ćemo se danas na aspektu turizma i 40-ak minuta nedavne gradske sjednice na kojoj su novoizabrana predsjednica i član uprave Jadran d.d. iznosili presjek poslovanja te firme za 2022. godinu te odgovarali na pitanja svega nekolicine vijećnika koji su ih za njih imali.
Otvorit ću ovu priču izjavom kako jako dugo, a pratim ove sjednice već skoro dvije godine, nisam za govornicom vijećnice vidio nekoga tko je toliko iskreno i s usmjerenom pozitivnom energijom iznosio svoja razmišljanja i svoju viziju kao što je to bio ovoga puta slučaj s predsjednicom Jadrana, ženom koja je pokušala ljudima ispred sebe oslikati sliku morskog zraka te mira i spokoja koji kod nas proživljava posljednjih mjeseci otkako je tu i koju želi prenijeti dalje. To samo po sebi govori mnogo i daje nadu kako bi ova priča mogla kroz sljedećih par godina dobiti jedan pozitivniji i kvalitetniji zaokret od onoga koji trenutno baš i nije posve takav. A sad malo o široj slici.
Predsjednica Tomić u najemotivnijem, „Sinead O'Connor vibe” dijelu svog izlaganja istaknula je kako joj je žao što po prvi puta prisustvuje sjednici i osjeća određene teške emocije u samoj prostoriji i među vijećnicima, pogotovo onima koji su joj/im postavili poneko pitanje. I istina. To se osjetilo, čak i na tragu određene negativnosti, iako gđa nije htjela ići u smjeru te presumpcije. Premda ne sumnjam kako je interes i briga pojedinih naših vijećnika bio iskren, nekoliko njihovih konotacija bilo je po meni potpuno deplasirano. A evo i zašto.
Jedno od pitanja koje je vijećnik Pernar (čija je i prva polovica naslovne izjave) postavio obraćajući se predsjednici uprave Jadrana bilo je, citiram, „dal' se ipak tu Crikvenicu misli da ipak ona postane nešto”. Ako zanemarimo gramatičku strukturu tog pitanja mišljenja sam kako je premisa samog pitanja postavljena pogrešno, ne sasvim, ali u većoj mjeri. Cjelokupno to pitanje, u kojem se spominjao i cjelogodišnji i zimski turizam išli su zapravo u smjeru indirektnog upiranja prstom u sam Jadran. U tome dakako ima istine pošto ipak pričamo o najvećoj hotelskoj kući na našem području, ALI i to jedno veliko ali, po čemu bi i zašto to bila izričita dužnost samog Jadrana, naročito kad to pitanje dolazi od nekoga tko predstavlja stranku koja vodi ovaj grad već skoro 16 godina!
Ljudi koji žive u prošlosti s nostalgijom se prisjećaju nekih davnih vremena, kao što je primjerice i vijećnik Ljubanović u svom nevezanom upitu za gradsku plažu ustvrdio kako je ta plaža simbol našeg turizma. U kojem paralelnom svemiru išta što je neaktivno i u rasulu podulji niz godina može biti simbol ičijeg turizma. Da, bila je nekoć davno i svi bi voljeli da je tako ponovno, ali otužna stvarnost je ta što svih tih godina malverzacija i trakavice oko gradske plaže nismo napravili ništa da nešto drugo postane istaknuti simbol našeg turizma. U biti jesmo, pardon, boutique hotel s dva kata više na samoj obali, hvala svima uključenima na tome.
Vratimo se na ono što je bitno. Što su Grad Crikvenica i Turistička zajednica našeg grada napravili posljednjih 20 i više godina da potaknu, ako ne i osiguraju mogućnost razvoja cjelogodišnjeg turizma u našem gradu!?
Možda naši vijećnici, naša gradska uprava i naša TZ smatraju kako to i nije njihova dužnost već da se eto za to mora pobrinuti netko drugi ili u ovom slučaju isključivo Jadran. U karikiranom primjeru gdje 3-4 hotela Jadrana rade cijelu godinu, a nisu hoteli od 5* koji osiguravaju sadržaj gostima unutar samog hotela, što će ti gosti raditi kad napuste hotel, gdje ići, što vidjeti!? Retoričko naravno.
Tako se upravo ponašaju pojedinci na određenim rukovodećim pozicijama. Nek' netko drugi nešto obavi, mi ćemo doći kad bude gotovo, nabaciti par fotografija, plasirati to kao našu ideju i idemo dalje. Turistička zajednica prečesto odaje dojam manjka organizacije, volje, a i želje da na ikoji način nadograđuje svoje ideje i svoju ponudu iz godine u godinu, više-manje je sve copy/paste, pojedinci jedva čekaju najavu lošeg vremena da sve otkažu #danturizma, prerijetko zablista neki novitet poput, „Moje male kale”, a onda nekom stihijski padne na pamet i bez ikakve obavijesti, a kamoli upita udrugama koje ti to nose dobro uigranu manifestaciju poput, „Etno-Selca” preseliti par mjeseci ranije, odnosno pokušati isto odraditi pošto imam saznanja kako to baš i neće samo tako proći.
Na ulazu u Crikvenicu stoji natpis, „Oasis of Wellbeing”, a ja se mogu posve složiti s predsjednicom uprave Jadrana kako taj dojam u Crikvenici stvarno ne dobivam već poduže vrijeme, da smo grad posvećen tom aspektu života naših stanovnika i/ili turista koji nam dolaze, a kamoli da aktivno radimo da taj dio pojačamo. Imamo postojane karte biciklističkih staza koje nailaze na dijelove koji su ograđeni, raskopani i opasni po život i apsolutno nikoga nije za to briga, imamo pokušaj projekata poput natkrivanja igrališta na karlovačkom odmaralištu financiranog od strane Grada Karlovca koji uvijek negdje zapnu, a da nema Thalassoterapije i Termi Selce iščezli bi i s mape lječilišnog turizma. Budimo realni, mimo sunca i mora, što mi tokom sezone nudimo našem gostu, a sporadično i domaćem čovjeku, a o zimi da ne pričam. Kao što sam već nekoliko puta istaknuo krovna strategija razvoja grada i turizma u gradu ne postoji, a bez toga možemo mi imati i deset hotela otvorenih u zimi, džabe nam.
Zaključno, premda su njeni upiti bili smisleniji, neću se u potpunosti složiti ni s vijećnicom Karlić koja nam je obznanila mogućnost da će hoteli u centru (Kaštel, Inter, Zagreb) ove sezone služiti kao smještajni kapaciteti za vanjsku radnu snagu i koja je snažnu notu stavila na zapošljavanje i sve manji udio domaćeg stanovništva među radnicima Jadrana.
Suživot Jadrana i grada više definitivno nije moguć u omjeru u kojem je to bilo nekad iz jednog jednostavnog razloga, a to je što mi više nismo grad! Mi smo jedan od devet gradova u Hrvatskoj koji smo između 2011. i 2021. uspješno pali ispod 10,000 stanovnika, uz gradove poput Pleternice i Garešnice.
Jel' se itko ikad zapitao što recimo Grad Krk, grad na otoku preko puta nas radi toliko bolje da su ondje uvjeti života takvi da im broj stanovnika, od ljudi sa djecom nadalje, kontinuirano raste i kako bar nešto od njihove „politike” primijeniti ovdje? Domaćih ljudi je sve manje, a kad izuzmemo djecu i penzionere, radne snage pogotovo. Jel' i to zadaća Jadrana, da zaposle apsolutno sve domaće ljude kako nitko ne bi imao potrebu odlaziti igdje drugdje? Ponovno, djelomično može biti, ali svakako nije izričita. Odljev stanovnika, čime god ga itko od vladajućih pravdao, jednostavan je pokazatelj da nešto ne štima ili, bar to priznajte, da nešto nedostaje, mogućnost ili dvije više. Također, ono što smatram deplasiranim je pretjerano naglašavanje udjela domaćih ljudi u bilo kojoj firmi pa tako i Jadranu. Da, Jadran se širi van Crikvenice, Jadran uvozi radnike s područja bivše države i zemalja trećeg svijeta i uprava Jadrana nije domaća. Zašto bi to samo po sebi bilo loše?
Rado ću povući paralelu sa svojom težnjom za okupljanjem kvalitetnih ljudi na nezavisnoj listi s kojom smo izašli na izbore za mjesni odbor lani i uvjerljivo pobijedili, skupivši više glasova nego HDZ i SDP zajedno. Naravno, na samoj listi smo bili svi domaći, ali nismo bili svi koji smo se rodili u Selcu, kojima su oba roditelja iz Selca i/ili koji smo cijeli život živjeli u Selcu. I što onda? Dovodim ovdje u pitanje radišnost u kontrastu s dangubljenjem apropo, „domaćih ljudi” od kojih jako puno njih živi samo od turističke sezone, ne radeći po zimi apsolutno ništa, a još više brigu i opći interes za mjesto i grad u kojem živiš.
Upoznao sam u zadnje dvije godine puno više novih ljudi, ljudi koji nisu „domaći” nego su se svojom voljom ovdje doselili i žive već neki period, kraće ili duže, a za koje bi dao ruku u vatru da više vole Selce, više im je stalo do Selca i više će se boriti da se u Selcu nešto promijeni na bolje nego neki, „100-postotni Selčani” kojima je najveći domet brige za Selce komentiranje svega što ne valja na placi i po kafićima.
Naravno kako ne mogu tvrditi je li itko koga ne znam osobno takav ili nije, kao što je slučaj i s novom/starom upravom Jadrana, ali ako to ima ikakvog značaja, kao trenutni predsjednik Mjesnog odbora Selce (a to će tako biti još barem tri godine, kome se svidjelo, kome ne) drage ću volje pokušati na koji god način mogu u skladu sa svojim skučenim ovlastima, ali iskrenom voljom, željom i trudom da se ovo mjesto i ovaj grad pomaknu s mrtve točke pružiti glas potpore i ruku podrške svakome u kome prepoznam istu tu težnju.
A, kao što je i izrečeno, s obzirom da smo ga nedavno i službeno dobili na čelu Grada, možda nam je baš svima nedostajao jedan taj emocionalno inteligentniji ženski touch i na čelu firme koja svakako može biti jedan od glavnih pokretača te promjene u našem Gradu. ALI ne jedini, ne sama za sebe nego uz potporu svih nas ostalih, kako po mjestima u ovom Gradu tako i u samom gradu. Sagledavanje, razumijevanje i cijenjenje prošlosti su jedno, ali nema više mjesta sputavanju okovima iste i razglabanju oko toga što je bilo prije 10-20-50 godina.
Vrijeme ide nezaustavljivo naprijed, htjeli mi to ili ne, a kad bi se bar na čas dio nas odvojio od toga da smo pripadnici nekog skučenog kolektiva, radilo se o radnom mjestu, prebivalištu ili političkoj stranci i bili malo više ljudi, ljudi spremni pomoći, a ne jedva čekati priliku za ruganjem i zabijanjem noža u leđa, bilo bi nam svima skupa puno, puno bolje.
Aleksandar Antić