Aktualna zbivanja na lokalnoj crikveničkoj sceni komentirao je Aleksandar Antić, predsjednik Vijeća Mjesnog odbora Selce. Njegovo priopćenje glasi ovako:
- Otišao nam je gradonačelnik. Vijest koja je prodrmala Crikvenicu, neke iznenadila, nekima pak bila posve očekivana nakon proteka vremena na funkciji koje osigurava izostanak prijevremenih izbora.
Vijest nakon koje su reakcije bile raznolike, neke pune hvale, neke pune pokude i sve između toga. Ono što mi je u tom kontekstu osobno uvijek bilo otužno, u smislu prozirnog političkog postupanja je pokušaj skupljanja političkih bodova na tuđoj "nesreći" (sa ili bez navodnika, kako se uzme). Naravno, kako će se sljedeću godinu i pol HDZ truditi prikazati ovaj odlazak u "zasluženu" mirovinu i prepuštanje kormila mladim snagama kao nešto vrlo pozitivno, a opozicija kao nešto vrlo negativno. Da, Alex, to mi sve već znamo, u čemu je onda problem?
Problem nastaje upravo kad se u priču upetlja politički konformizam iz naslova ovog članka. HDZ je na vlasti u gradu već skoro 16 godina oko čega je nastala svojevrsna zona ugode i, shodno većini ekonomsko-socioloških pokazatelja (od toga kako smo u društvu nekolicine gradova u Hrvatskoj koji su pali ispod 10.000 stanovnika, pojela nas je apartmanizacija, a domaćih ljudi i ugostitelja je sve manje nadalje), vladajući se oko ovog Grada jednostavno više ne trude koliko bi trebali, nego računaju uvijek iznova kako će njihova, "glasačka mašinerija" odraditi posao.
S druge strane, nazovimo-ju opozicija se uljuljkala u svoju vlastitu zonu ugode, bez pretjeranog napora i truda da svojom aktivnošću osiguraju naklonost građana i birača, osim kad svake četiri godine promole glavu na par mjeseci i puni su priča i obećanja.
Ono što je dodatak toj priči je kako ja iskreno nisam nigdje vidio toliko apatičnu, pasivnu i bezvoljnu opoziciju kao kod nas, misleći pritom na grad, ali i na državu. Jednim dijelom mi se uvijek čini kako im ta pozicija paše, nisu pod povećalom javnosti, ne odgovaraju direktno za sve (dobro ili loše) što se događa u Gradu, za sebe se uvijek pobrinu, a realno da imaju konkretne ideje kako promijeniti stvari na bolje već bi ljudi to svih ovih godina prepoznali i bar jednom nagradili.
Odličan primjer toga je i posljednja „proračunska” sjednica Gradskog vijeća i ono što sam već spomenuo. SDP-u i njihovim partnerima na toj je sjednici odbijeno čak deset amandmana na proračun! Na pitanje predsjednice GV-a žele li otvoriti raspravu ili dati koji od njih na glasanje odgovor je bio apatično „ne”. Pa čak i da si 100% uvjeren da ti se nitko neće prikloniti na glasanju nakon obrazlaganja svojeg amandmana kakva je to grupica ljudi koja se bar ne pokuša boriti za ono što vjeruje da je ispravno i/ili potrebno? I čemu si onda išta i predlagao?
Zaključno, da se ne bi kod pojedinaca opet potkrala sumnja kome sam skloniji, premda me za to ni najmanje nije briga, kao netko tko je pogledao posljednjih cca 20-ak sjednica istog tog Vijeća nevjerojatno je na što se to većinom svodi. Vijećnici troše svoja dva pitanja učestalo na takve nebulozne sitnice poput lampi koje ne svijetle i rupa na pojedinim cestama, pretežito ne slušaju izlaganja stručnih službi Grada, a siguran sam kako se bar 80% njih uopće ne priprema za te sjednice. Pojave se na njima (neki češće, neki rjeđe), postave poneko, često unaprijed dogovoreno pitanje, dignu ruku za što je dogovoreno istu dignuti, zarade naknadu i odu kućama.
Glas naroda i ljudi koji su ih izabrali? Ne baš. Fokusirani na prave probleme i načinjanje ozbiljnih tema? Rijetko. Budimo realni, ako si ti kao gradski vijećnik čekao mjesec i više dana da bi na sjednici Vijeća postavio pitanje zašto neka lampa ne radi, a nisi u tom periodu bio sposoban to sam riješiti ili bar iskomunicirati s tipa komunalnim odjelom Grada ili uredom gradonačelnika ako stalno negdje zapinje, o čemu mi pričamo!? Nego čekaš sjednicu i trošiš na to jedno od svoja dva dragocjena pitanja.
Klubovi zastupnika pojedinih opcija se nalaze prije sjednica, glavni akteri dirigiraju glavnim temama, provodi se stranačka stega pa čak i da imaš drugačije mišljenje od drugih, teško da će isto proći, bez obzira koliko suvislo bilo jer je ipak stranački interes iznad svega. Čitajući ovo, siguran sam kako će onih 20% aktivnih i kvalitetnih vijećnika kimati glavom u slaganju, makar ne smiju ništa reći, a kamoli se javno složiti. Ovih 80% će se dakako osjećati prozvano i/ili uvrijeđeno, možda probati dobaciti i neku lucidnu kontru jer ipak je to jednostavnije nego, ne znam, raditi svoj posao.
Završnog primjera radi, PGS je, poput nas/mene, pisao o žalosnom stanju i poziciji mjesnih odbora, neujednačenom razvijanju pojedinih dijelova Grada, nepravednoj, „svima isto” podjeli sredstava, itd. Postavlja se jednostavno pitanje pošto je cijeli taj članak prošao u, „trebali bi ovo, trebali bi ono” tonu (netko drugi jel').
Zašto opozicijska koalicija to ne dovede na dnevni red sjednice Gradskog vijeća!? Znaju li opozicijski vijećnici uopće na koji se način donosi neki akt i jesu li pročitali pravilnik koji uređuje njihov rad? Retoričko pošto se vjerojatno i ovdje radi o istih onih 20% koji se pripremaju za svaku sjednicu. To bi dakle bio prijedlog SDP-a. Oni bi bili za, HDZ koji je dolaskom na vlast ukinuo sve turističke zajednice po mjestima, njihove račune, prepolovio budžete mjesnih odbora i uveo tu nepravednu raspodjelu sredstava bi bio protiv. I onda bi priča došla do Trećeg bloka. Pa bi, ako ništa drugo, bar vidjeli kako oni dišu i do čega je njima stalo. Primjera je još mnogo, od sprdnje koja je nastala po pitanju glasanja za povećanje paušala iznajmljivačima gdje su se pojedinci igrali dobrog i zločestog policajca neodlučni kako se u narodu kaže bi li piškili ili kakili (mi bi digli na 100, ma ne ipak na 75, mi ne bi dizali, a mi bi dizali, al' samo malo), nadalje.
Ljudima je dosta stranaka i dosta velikih, napuhanih i najčešće lažnih pred-izbornih obećanja. Pobjeda jedne od tih opcija na izborima nije suprotna toj izjavi nego ju potvrđuje pošto te opcije uredno pobjeđuju na izborima s cca 20-25% glasova, a izlaznost je sve gora i gora.
Naša nezavisna opcija nije prošle godine imala plakat pun nabacanih, lijepo-zvučećih, tko-u-to-više-vjeruje laži, pardon obećanja, od kojih se, povijesno gledajući, ostvari skoro pa ništa.
Od gradskih izbora 2021. do danas jedino što je gradska vlast obećala, a da se trenutno ostvaruje u Selcu je ribarska kućica. Od mjesnih izbora 2019. prošla vlast nije pak ništa obećano ostvarila. I ljudima je jednostavno toga dosta. Pozitivna stvar je što su ljudi konačno dobili nadu da se možda nešto ipak može promijeniti. Ali to nitko od nas ne može sam, a jako brzo će doći vrijeme kada ćemo svi mi moći nešto reći jer će nas glas nešto značiti, makar na taj jedan dan. A svi koji žele da se njihov glas čuje i nakon što prođu ti izbori imati će priliku pokušati dovesti do toga. Svi se možemo složiti da situacija u Gradu nije dobra, a posebno je zabrinjavajuć' i alarmantan, uz rapidan pad broja stanovnika i bezakonje (naročito u ljetnim mjesecima) izostanak prave reakcije vlasti na rješavanje stvarnih problema i promjenu tog smjera propadanja. A kad se tome pridoda manjak dijaloga i želje za istim od strane vodećeg predstavničkog tijela u Gradu, onda ne možemo reći kako idemo u dobrom smjeru niti kako nam je budućnost svijetla. A mogla bi biti. Zapravo nema razloga da ne bude i da svi u ovom Gradu žive barem dobro, a ne samo pojedinci.
Aleksandar Antić Inicijativa, "Selčani za Selčane"