1-Izvod iz matične knjige vjenčanih Katarine Krajač i Franje Jeličića
Ladvička loza plemićke obitelji Krajač (Krajach)
O staroj plemićkoj obitelji Krajač, njihovoj povijesti i rodoslovlju dosad je napisano više radova, studija i članaka (Viktor Duišin: Plemstvo i biografija porodice Krajač, Glasnik heraldike, 1938., Brozo Brozović: Vinodolska knežija i morska kupališta Zagreb, 1938., Zorislav Horvat: Sačuvani nadgrobni spomenici nekih Senjana i osoba značajnih za povijest Senja – u Senju i drugdje, Senjski zbornik 29, 2002., Sanja Škrgatić: Crikvenički ogranak stare plemenite obitelji Krajač, Vinodolski zbornik 13, 2010., Enver Ljubović: Senjska plemićka obitelj Krajač – Krajatz – Krajatch, Senjski zbornik 38, 2011., Željko Sirk: Povijest i rodoslovlje plemenitih Krajača, Povijesni prilozi 46, 2014., itd.).
„Rod Krajača po dosad se poznatim dokumentima prvi put spominje 1447. godine među predstavnicima klokočke plemićke općine (generaciones Clokoch). Pod pritiskom osmanskih napada rod Krajača sa svoje se djedovine iz južnoga dijela srednjovjekovne Goričke županije u drugoj polovici XV. stoljeća raseljava u sigurnije krajeve prema Modrušu, Dubovcu, Pokuplju i Gornjoj Posavini dijeleći se u više loza“. [1] Krajem 17. i početkom 18. st. egzistiraju tri loze plemenitih Krajača: prva je u Moravskoj, druga u Senju, a treća u crikveničkom naselju Ladviču.
Ovdje će nas zanimati ladvička loza obitelji Krajač. Postoji više teorija o tome kako su se Krajači doselili, vrlo vjerovatno iz Senja, krajem 17. i početkom 18. st. u Ladvič. Brozo Brozović [2] smatra da se je dio te obitelji, zbog uloge u zrinsko-fankopanskoj uroti, ženidbom, „maknuo“ u tada relativno slabo naseljeno i nerazvijeno crikveničko naselje. Na ovo Brozovićevo mišljenje je, uz neke pisane izvore, najveći utjecaj imala usmena predaja nekih daljnjih potomaka Krajača koje je on osobno poznavao. Inače su Krajači u Ladviču nosili nadimak Lucić (Luczich).
Među prvim osobama koje je moguće pronaći pod prezimenom Krajač Lucić u knjigama Status animarum i Matičnim knjigama rođenih i vjenčanih tadašnje župe Kotor (kasnije Crikvenica)[3] su Joannes Krajach Luczich Thome (Ivan Krajač Lucić Tomin) rođen 1737. godine i njegova žana Helena (Jelena) rođena iste godine. Ovdje nam nije cilj pratiti rodoslovlje obitelji Krajač već naznačiti i objasniti povezanost pojedinih prezimena (i nadimaka) koja su, da bi se napravila distinkcija, različito upisivani u spomenute knjige, a zapravo su dio te obitelji Krajač.
Tako je sin (gore spomenutih Ivana i Jelene), rođen 1784. upisan kao Mathia Valentin Krajach (Matija Valentin Krajač). Njegov pak stariji brat Joannes (Ivan) rođen 1772. uveden je u Matičnu knjigu rođenih deminutivom Krajachich (Krajačić). Zanimljivo je da je sin ovoga prethodnog Ivana Krajačića i njegove žene Marije, rođen 1797. godine, upisan kao Thoma Luczich (Tomo Lucić). Nova varijanta prezimena sina Ivana i Margarite koji je rođen 1807. je Joannes Vitus Luczich alias Krajach[4] (Ivan Vito Lucić drukčije Krajač). Njegov pak mlađi brat Joannes (Ivan) rođen 1805. upisan je bez riječi „alias“ kao Joannes Luczich Krajach (Ivan Lucić Krajač).
U 18. i 19. st. u Ladviču egzistira i veza između prezimena Krajach (Krajač) i Bernjacz (Brnjacz). Kao primjer navodimo upis u Matičnu knjigu rođenih župe Crikvenica Theresie Bernjacz Krajach[5] (Tereza Brnjac Krajač) rođ. 1805. (kćer Grgura i Marije).
Krajem 19. i početkom 20. st. jedan dio ladvičke loze obitelji Krajač se je iz ekonomskih razloga iselio u Ameriku što je osnovni razlog da danas u Crikvenici nema prezimena Krajač niti članova te loze po muškoj liniji. Međutim u Crikvenici danas postoje Krajačevi potomci po ženskoj liniji.
Jedni od tih su unuci, praunuci, … Margarite Krajač (poljodjelke iz Ladviča kbr. 3) koja se je 18. siječnja 1899. udala za Franju Jeličića (zidara iz Selaca)[6]. Mladenci su upisani u knjigu pod br. 10 za 1899. gdje je naveden sljedeći niz podataka: zaručnik (momak) r. 5.5.1872. i zaručnica (djevojka) r. 11.11.1874., obje rimokatolici sa prebivalištem u Ladviču 3; njihovi roditelji su Petar Jeličić i Margarita r. Antić te Gašpar Krajač i Katarina r. Župan, rimokatolici poljodjelci; kumovi su Josip Jeličić Josipov i Franjo Župan Nikolin, zidari, rimokatolici; vjenčao ih je župnik Aleksandar Car. S obzirom da je Franjo Jeličić otišao iz Selca za zeta u Ladvič u napomeni je upisano slijedeće: „Župljan selački po tamošnjem Župnom uredu od 16/1 tg. br 6 bijaše odpušten da ga župnik žaručničin vjenča“ (iz prethodnog je vidljivo da Matična knjiga vjenčanih nudi puno veći broj podataka od Matične knjige rođenih i umrlih).
Daljni potomci Krajačevih po drugoj ženskoj liniji koji danas žive u Crikvenici su sljednici Katarine Krajač (otac Ivan, majka Marija r. Brozičević) rođene 17.9.1887.[7] koja se je 1919., nakon smrti prvog supruga, udala za Martina Stojčića (sin Ivana i Ane r. Car) rođenog 11.11.1887.
_________________________
[1] Željko Sirk: Povijest i rodoslovlje plemenitih Krajača, Povijesni prilozi 46, 2014.
[2] Brozo Brozović: Vinodolska knežija i morska kupališta Zagreb, 1938.
[3] Status animarum Župe Crikvenica 1793.-1812., Matične knjige rođenih Župe Crikvenica 1738.-1793., 1793.-1815., Matična knjiga vjenčanih Župe Crikvenica 1859.-1908 čuvaju se u Hrvatskom državnom arhivu
[4] u starim Matičnim knjigama nije bilo rijetko pojavljivanje dvostrukih prezimena ili prezimena i nadimaka koja su ponekad bila povezana riječima „aliter“ ili „alias“. Značenje tih riječi, prevedenih sa latinskog jezika, je: drugo, drukčije, na drugi način, inače.
[5] dva prezimena (obitelji) mogla su se povezati iz više razloga. U ovom primjeru je vjerovatno muškarac starog crikveničkg prezimena Bernjacz (predak navedene Tereze), otišao za zeta i priženio se kod djevojke prezimena Krajach, pa je njihovo novo prezime postalo Bernjacz aliter Krajach odnosno Bernjacz Krajacz. Veza između dvaju prezimena (ili prezimena i nadimka) uspostavljala se je radi toga da se pojedina ista (slična) prezimena (obitelji) lakše razlikuju.
[6] Izvod iz Matične knjige vjenčanih Župe Crikvenica 1859. – 1908. nalazi se privitku.
[7] Matična knjiga rođenih Župe Crikvenica 1859.-1896