1 - Spomenik Josipu Matsighu.
Kolera od g. 1836. pokosila je mnogo ljudi. Koliko, ne znam, jer to nije zabilježeno nigdje, ali vidim da ih je u staro groblje zakopano samo 22. Valjda su tek kad se je bolest raširila upotrebili ovo groblje, a prije su ih pokapali zajedno sa ostalima u novo groblje. Msgr. Rigoni napisao je u spomenici naše župe da su Lukančićevi u Dolcu ovom prilikom posve izumrli. U staro su groblje zakapani ljudi od 20.VI. do 12.VIII.1836.
Godine 1849. pohodila je naš kraj po drugi put kolera, ali ni sada nisu pokapali odmah mrtve u staro groblje, nego su to učinili istom onda kada se je bolest stala jako širiti. Tako na pr. jedini đak koji je podlegao koleri mali učenik II. Razreda Andrija Matejčić nije pokopan u starom groblju, a umro je 20.VI.1849. U staro groblje pokopane su 52 osobe i to od 28.VIII do 14.XI 1849.
U staro su groblje pokopani još Boduli koji su se potopili pred rtom Šilo 25.IV.1849. Bili su svi iz župe Dobrinj, a bilo ih je pokopano 8 muških i 18 ženskih, razne dobe, ali većinom mladež.
Na novom groblju sagrađena je kapelica koja je nekada navodno bila posvećena sv. Ivanu pa se i sada još kaže „otišao je k sv. Ivanu“ t.j. umro je. Priča da je kapela zapuštena, jer se je u njoj objesio mežnjar, izmišljena je. Mežnjar se je doduše u njoj objesio, ali pred svojih četrdesetak godina, a kapela je izvan uporabe već tako dugo da se nitko ne sjeća da je kada u njoj služena misa.
Lanjske godine počelo se je širenjem našega sadašnjeg groblja što bijaše prijeka potreba jer je potpuno zapunjeno, pa je prošireno na vrhu i s desne strane. Ovo proširenje uz desni zid nije do kraja izvedeno a u gornje proširenje već se ukapaju mrtvaci. U ovo t.zv. „novo groblje“ ukopan je prvi jedan talijanski vojnik koji se je unesrećio na motorbiciklu u ulici kr. Tomislava, ali je kasnije sa ostalim drugovima exhumiran i odnešen. Kao druga osoba pokopan je jedan židov-emigrant, a kao treća istom domaća žena Ana Car ud. pok. Ivana Cara, pučki zvana Guslanka.
Sa starog groblja Pod Ulikvinami spašena su dva spomenika i uzidana u zidove sadanjeg groblja. Jedno je spomenik Josipa Matsiga koji je pokopan dok je još staro groblje bilo u upotrebi za sve mrtve, a drugo je spomenik Ivana Cara zvanog Pećina koji je umro g. 1849. od kolere pa je radi toga pokopan u starom groblju iako je novo već davno postojalo.
Josip Matsigh bio je otac Rajmunda Matsigha vinodolskog kastelana koji je upravljao iz Crikvenice 1822. – 1848.
Kako Vam je poznato kada su Francuzi napustili ove naše krajeve pripali su oni odlukom Bečkog kongresa opet kralju Franji , ali ovaj ih nije pripojio Hrvatskoj već ih je podvrgo direktno Austriji kao „Kraljevinu Iliriju“ sa vladom u Ljubljani. Tako je ostalo do g. 1822. Kroz to je vrijeme kastelanatom upravljao komesar Antun Franck. Kad je kralj Franjo ove krajeve g.1822. pripojio Hrvatskoj dolazi u Crikvenicu kastelan Matsig kojega su ljudi zvali Maček a još danas znadu o njemu pričati. Bio je veliki „Mađaron“ pa ga nitko nije volio. Otjeraše ga kamenjem g.1848. kada je kastelanat ukinut i ovaj teritorij pripojen kastelanatu u Fužinama.
Nejasno je samo to što se je supruga Matsighova Alojzija Kontesa Lichtenberg potpisala na spomeniku kao udova! Prema tome izgleda da je spomenik mnogo kasnije podignut a nikako ne odmah nakon smrti jer je Matsigh, kako rekoh, upravljao kastelanatom sve do g. 1848. dok mu je otac umro još 1830.
(iz zapisa Ratimira Gregurića)