Onih par ribara što su se smjestili na Petaku, kao i stanovnici Benića i Katnića, današnje Dvorske, pokapali su svoje pokojnike pred crkvom oo.Pavlina u današnjem crkvenom dvorištu. To bijaše „cimiter polli Fratar“. Tko je mogao platiti dobio je grob u samoj crkvi.
U našoj crkvi postojale su, a i danas još postoje dvije kripte. Veća ispod svetišta služila je za poslednje počivalište oo. Pavlinima, a u manju pred oltarom B.D.M. od sv. Krunice pokapani su laici. Ovdje je u to vrijeme bio oltar sv. Katarine Sienske, pa naše stare žene još i danas zovu taj oltar „Sv.Katarine Senjske“. Za ovaj grob plaćalo se je jedanput za svagda 10 dukata a kod svakog ponovnog otvaranja groba platilo se je još jedan mali dukat koji je sadržavao šest malih libri. To vidimo iz potvrde izdane sucu Ivanu Kostrenčiću. List je pisao i potpisao tadanji crikvenički prior fra Makarij Zoričić.
Kad je Kotor izgorio i župnik Radetić sišao dolje k moru nađe smještaj kod Pavlina te uredi novu župu. Uskoro su zapuštena sva tri stara groblja, a mrtve su stali pokapati za sva sela crikveničke župe u zajedničko groblje „Pod ulikvinami“ na mjestu današnjeg zapadnog dijela parka, odnosno na teritoriju parka Ville Tucić (danas Jakovljević). Nije dakle istinito mišljenje da su ovdje pokapani samo umrli od kolere. Kada je prestalo ovo groblje služiti , to ne znamo, jer župnici nisu bili dosljedni kod upisivanja. God. 1830 bilo je još groblje zvano „Pod ulikvinami“ zajedničko za sve mrtve, a g. 1836. već je zapušteno, pa prema tome između tih dviju godina pada otvorenje novoga groblja.
Kada je g. 1836. stala harati kolera počeli su, valjda radi lokaliziranja bolesti , pokapati umrle od te bolesti u već zapušteno groblje "Pod ulikvinami“, pa se izričito kaže „pokopan u grobištu starom Pod ulikvinami zvanom ili latinski „in coemeterio priori", dok se ostali pokapaju u „ grobište ove plovanije“ ili u „groblje gornje“ .
Ovaj izraz "gornje" upotrebljavan je kasnije za nastavak novog groblja koji je od starog groblja bio odijeljen jamom koja je kasnije zasuta, a nalazila se je po prilici u polovini današnjeg groblja. Tako je nekadanje groblje „gornje“ postalo sada „dolnje“ tj. ispod jame, a iznad jame razvilo se je groblje „gornje“. Tako je po malo nastala kod matičara zbrka jer je jedno te isto groblje nazivao sad ovako sad onako, pa ne smijemo zamjeriti primitivnom svijetu ako danas nakon toliko godina stvara krive zaključke u pogledu razvijanja tih groblja.
Ne znam, pošt.g. Lončariću, hoće li vam biti ovo jasno, jer je teško pismeno to rastumačiti. Ja sam puno kombinirao i napokon shvatio što je bilo na stvari, a Vama ću jedanput na licu mjesta rastumačiti ako Vas zanima, a ako iz ovoga ne shvatite što bijaše „gornje“ „ coemeterio superiori“ a što „donje“ „ coemeterio inferiori“.
(iz zapisa Ratimira Gregurića)