1 - Andrijana i Marijan Car
2 - Bruno Balas, Luka Šaban, Igor Zubović, Ervin Jurić, Kristijan Vukić (stoje), Andrijana Car, Marijan Car i Marijan Car (čuče)
Podaci govore da je u zadnjih deset godina svaki deseti stanovnik Grada Crikvenice odselio iz našeg Grada i bolji život potražio u nekoj drugoj sredini, najčešće u inozemstvu. Razlozi odlaska velikog broja mladih ljudi vezani su prvenstveno uz nemogućnost nalaženja posla kojim bi osigurali egzistenciju za sebe i svoju obitelj.
U tom kontekstu životna i poslovna priča tridesetogodišnjeg Marijana Cara, vlasnika obrta „Maro Gustić“ djeluje više nego ohrabrujuće i primjer je drukčijeg promišljanja i donošenja važnih životnih odluka.
- Završio sam za vodoinstalatera u Srednjoj školi dr. Antuna Barca 2008. godine. Bio sam dobar u školi, proglašen sam za učenika generacije, sudjelovao sam i na državnom natjecanju u Šibeniku. U školi mi nije nedostajalo motivacije jer sam oduvijek sebe vidio u ovom poslu. Još kad sam imao 10-11 godina znao sam „pomagati“ ocu u poslu, dodavao sam mu alat, nosio torbu, nikad mi to nije bilo teško, naprotiv. Poslije srednje škole položio sam i ispit za plinoinstalatera u Rijeci te sam dvije godine radio u jednoj riječkoj firmi koja je propala. - govori Maro.
VELIKA OČEVA PODRŠKA
- Ostao sam bez posla, a kako sam želio imati svoj obrt i biti „svoj gazda“ sa samo 21 godinom pokrenuo sam vodoinstalaterski obrt. U cijeloj toj situaciji imao sam veliku pomoć i bezrezervnu očevu potporu, koji me je zapravo i uveo u posao. – ističe Maro.
A za one koji ne znaju Marov otac koji se također zove Marijan Car, je pravi „majstor za sve“, majstor staroga kova, proveo je čak 41 i pol godinu u „Thalassotherapiji“ gdje je bio kućni majstor. Poznavatelji sporta znaju ga i kao vrsnog jedriličara koji je i danas vrlo aktivan u radu Jedriličarskog društva „Val“. Zanimljivo je kako je vodoinstalaterski obrt „Maro Gustić“ registriran 1. studenoga 2011. baš na očev rođendan, u čemu nalazimo puno simbolike.
Zašto "Maro Gustić"? Obrtu sam dao ime „Maro Gustić“ jer je to obiteljski nadimak koji smo dobili po nonu Augustinu. Njega su zvali Gustić, mene od imena Marijan zovu Maro, pa je tako nastalo ime obrtu. – kazuje Marijan.
Uz očevu pomoć Maro je krenuo s poslom, najprije s vodovodnim instalacijama u kupaonicama, a onda se vremenom posao razgranao. Dobar glas se brzo širio, preporuke zadovoljnih naručitelja su dovele do toga da Maro u poslu treba još djelatnika. Počeo je zapošljavati mlade ljude, a kad je 2015. godine položio majstorski ispit, počeo je na praksu uzimati i učenike iz Srednje škole dr. Antuna Barca. Osim postavljanja vodovodnih instalacija i hidrantskih mreža krenuli su i u montažu centralnih grijanja, a paralelno s time ulagali su u potrebnu opremu i vozni park. Dobivali su veće poslove poput kompletne stambene zgrade na Cresu, napravili su sve vodoinstalacije u hotelu „Crikvenica“, hotelu „Horizont“ u Novom Vinodolskom, a dosta većih poslova realizirali su u suradnji s tvrtkom „Serving“ Zorana Tonkovića.
Prije 5 godina nabavili su potrebnu opremu za odštopavanje kanalizacijske mreže, to se pokazalo kao pun pogodak. „Po sezoni gotovo da se i ne gasimo“ – govori Maro, „potražnja za ovom vrstom posla je ljeti vrlo velika“.
NIKAD NISAM POMIŠLJAO NA ODLAZAK U INOZEMSTVO
Zanimalo nas je, je li Maro, poput brojnih iz svoje generacije, razmišljao o odlasku u inozemstvo. Posao bi našao bez problema, a vjerojatno bi i primanja bila solidna:
– Nikad o tome nisam razmišljao! - rezolutan je Maro. Jednostavno, uvijek sam vjerovao sam kako ću u svom gradu moći živjeti od svog posla. Pokazalo se da je to moguće i zaista sam zadovoljan kako su se stvari s mojim obrtom razvijale. U međuvremenu sam se i oženio, zasnovao obitelj, dobio kćerkicu i sva su mi razmišljanja usmjerena u razvitak poslovanja.
PLANOVI O ŠIRENJU
Danas, nakon gotovo 10 godina poslovanja obrt „Maro Gustić“ zapošljava 8 djelatnika, a radi efikasnijeg poslovanja pokrenuli su i poduzeće AMC commerce j.d.o.o. u kojem glavninu posla obavlja Marova supruga Andrijana. Tvrtka ima ured iznad „Ikarplasta“, a Maro ističe kako mu je supruga veliki oslonac u svemu, pa tako i u planiranju budućih poslova.
– Namjeravamo se još širiti i zapošljavati mlade ljude iz ovoga kraja. To je također svojevrsno ulaganje, jer za stvoriti samostalnog djelatnika od početnika treba barem dvije godine. Idemo u tom smjeru, a sada imamo zaista dobru ekipu s kojom mogu bez ustezanja preuzeti svaki posao u našoj branši. Potvrđuje to i sve veći broj narudžbi od stranih investitora, Austrijanaca, Slovenaca i Mađara koji grade u našem kraju. Osim u ljude planiramo ulaganje i u opremu, tako da smo nedavno nabavili najsuvremeniju opremu za detektiranje propuštanja vode u sustavu. Smatram da i za time postoji velika potražnja i da će nam se to ulaganje brzo isplatiti. Planova ima puno, vjerojatno ćemo dogodine krenuti u ugradnju bazena, a u glavi imam i niz drugih projekata. – ambiciozan je Maro.
NEDOSTAJE PODUZETNIČKA ZONA
S kakvim se problemima susreće u poslu i što bi motiviralo mlade da slijede njegov primjer, pitali smo.
– Problemi koje imamo u poslu su uobičajeni za sve u našem okruženju, no uspijevamo ih riješiti. Još su uvijek izraženi problemi u naplati, osjeti se da je kriza, ali i to uspijevamo prebroditi. Ono što nam svima nedostaje je poduzetnička zona na području Grada Crikvenice. Na tom bi se prostoru mogle razvijati različite djelatnosti, puno mladih bi tu moglo pokrenuti svoje poslove. Mi također imamo potrebu za radnim prostorom te tražimo pogodnu lokaciju negdje kod bivšeg kamenoloma. Prisutan je i nedostatak stručnih kadrova, a to se također nadovezuje na (ne)postojanje poduzetničke zone i moglo bi se riješiti.
Kako izgleda radni dan mladog uspješnog poduzetnika, nađe li se vremena za druge aktivnosti?
– Radni dan je reklo bi se standardan – počinje u 7 ujutro i završava u 17 sati. Često radimo i subotom, a nedjelju nastojim sačuvati za sebe i obitelj. Premda ni to nije uvijek moguće, često se dogodi neka hitnoća na koju treba reagirati. Prije sam se bavio sportom, trenirao sam košarku, ali sada to jednostavno ne stignem. Jedina i najdraža rekreacija su mi biciklističke ture na koje znam otići sa suprugom i trogodišnjom kćerkicom, tako zaista „napunim baterije“.
Priča o uspješnom mladom poduzetniku treba završiti nekom porukom, kako bi ona glasila?
- Treba biti ustrajan i vjerovati u ono što radiš. Vremenom će to dati rezultate, a posebno je zadovoljstvo kad u tome imaš podršku i razumijevanje obitelji i suradnika.
Ivica Šubat