Prošlog utorka hrvatska vaterpolska reprezentacija odigrala je u Zagrebu prijateljsku utakmicu s izabranom vrstom Italije. Prije početka ove utakmice upriličena je svečanost na kojoj je odano priznanje nekim od najvećih hrvatskih vaterpolista u povijesti. hrvatskog vaterpola.
Tako je nagrada “Zlatna lopta Hrvatskog vaterpolskog saveza”, za osobit doprinos i postignuća u našem vaterpolu uručena velikanima – Ronaldu Lopatnyju, prof. Zlatku Šimencu i našem Crikveničanu Karlu Stipaniću, olimpijskim pobjednicima iz Meksika 1968., te višestrukim osvajačima mnogih trofeja na međunarodnoj i nacionalnoj sceni. "Zlatnu loptu Hrvatskog vaterpolskog saveza”, laureatima je uručio Perica Bukić, dopredsjednik i izvršni direktor Hrvatskog vaterpolskog saveza.
Inače, naš veliki Karlo je jučer proslavio okrugli osamdeseti rođendan. Rođen je 8. prosinca 1941. godine u Crikvenici i jedan je od najboljih hrvatskih vaterpolskih vratara u povijesti. Legenda zagrebačke "Mladosti", četverostruki klupski prvak Europe s tim klubom, ali i čovjek s dva olimpijska finala. U Tokiju 1964. srebrni, da bi četiri godine kasnije ušao u prvi naraštaj Hrvata s olimpijskim zlatom u vaterpolu. Bilo je to doba kada je Karlo Stipanić proglašen i službeno najboljim vratarom na svijetu, 1967. i 1968. godine!
Zanimljivo da se vaterpolom počeo baviti vrlo kasno, s 18 godina, kada je stigao u Zagreb. Tu se susreo s kasnije jednim od najbliskijih prijatelja Ozrenom Bonačićem. Branjenje vratiju nije bila baš prva Karlova opcija, ali trener Juraj Amšel koji je i sam bio vratar, ali pri zalazu karijere, doslovno ga je ‘potjerao’ stati između vratnica. Bio je to vizionarski potez. "Mladost", a onda i reprezentacija tadašnje države dobili su spektakularnog čuvara mreže koji je bio specijalist za kaznene udarce, tada četverce. Jednom je na utakmici "Mladost" – "Partizan" obranio 5 četveraca, pa se više nitko od Beograđana nije usudio pucati.
Na olimpijskom turniru u Meksiku, Mađarima je ‘skinuo’ tri četverca, a u zadnjoj utakmici protiv SSSR-a i produžetka još dva zadnja šuta. Na tom turniru se prvi puta upotrijebila nova vrst vaterpolske lopte. Dotadašnju kožnatu tešku, koja bi natopljena vodom s vremenom još otežala, zamijenila je plastificirana. Brza kao metak, neugodna pri odbijanju od površine vode, tzv. ‘‘pliski’.
Karlo Stipanić se godinu nakon četvrtog naslova prvaka Europe svoje "Mladosti", nakon raspada te momčadi, odselio u Švicarsku. Ondje se zaposlio, ali i igrao još za momčad Lugana. Prema vlastitom kazivanju, znao bi čak zaigrati, braniti za njih još i 2001. u dobi od 60 godina! Ništa neočekivano za sve koji ga poznaju, pa i za one koji bi ga danas vidjeli. Vitak i vitalan, uvijek sjajnog raspoloženja i sjajnog pamćenja, mudrih misli. I da, nikada za sebe neće reći da je najbolji. Za Stipanića je najbolji naš vratar, pokojni Zdravko Ćiro Kovačić, član Kuće slavnih.
Karlo Veliki Stipanić ili za prijatelje Džingo, dobitnik je i Nagrade Grada Crikvenice za životno djelo za iznimna postignuća i značajan doprinos u području sporta te izuzetan doprinos razvoju i ugledu Crikvenice. Karlo je danas počasni član Vaterpolo kluba "Crikvenica", svakodnevno pohodi Gradsko plivalište u Crikvenici, naš prijatelj i ponos.
Gospodine Stipaniću, sretan Vam rođendan!
Foto: Zlatna generacija
crikva.hr