Ovaj tekst nastao je za potrebe skupa Okrugli stol „Ča, Kaj, Što – naša baština – tragovima Zrinskih i Frankopana zavičajna baština (materijalna, nematerijalna, jezična) kao naslijeđe“ u dvorcu „Nova Kraljevica – Frankopan“ 7. listopada 2017.g. u organizaciji Katedre Čakavskog sabora „Bakarskog kraja“. Isti tekst kasnije je unijet djelomično u Power point prezentaciju „Klovićevi Vinodolci“ (Crikvenica, Grižane – 2018.g. ).
Frankopanska ostavština u crikveničkom kraju
Porodica Knezova krčkih ili kasnijih Frankapana potječe s otoka Krka. Prema nekim sumnjivim izvorima porijeklo su vukli od rimske obitelji Frankapani, a službenu dozvolu korištenja tog imena dobili su od pape Martina V nakon što je Nikola IV posjetio Rim i tražio od pape taj privilegij.
Već početkom 13. stoljeća prebacuju se na susjedno kopno te šire svoje posjede zahvaljujući suradnji s ugarsko-hrvatskim kraljevima i svojim zaslugama na bojnom polju. S vremenom povećava se broj njihovih pripadnika te postaju po ugledu na svoje europske rođake obrazovano plemstvo koje zahvaljujući svojem političkom utjecuju i diplomatskim vezama postaju značajan čimbenik u složenoj političkoj igri između Venecije i Hrvatsko–ugarskog kraljevstva. U razdoblju od 13. do 17 stoljeća dali su niz istaknutih vojskovođa političara, koji su ostavili neizbrisiv trag u hrvatskoj i europskoj povijesti.
Istaknuli su se gradnjom i darovanjem niza zadudžbina, razvojem trgovine i obrta, kulturnim aktivnostima. Nakon tragičnog kraja 1671. i optužbi za veleizdaju, veliki dio njihove imovine i imanja je rekviriran od strane države te je nepovratno izgubljen. Međutim, nije bilo moguće uništiti sav spomen na Frankopane i njihove rođake Zrinjske s kojima su se upustili u sudbonosno protivljenje vladarskoj kući Habsburga, a koji spomen je sačuvan u građevinama, dokumentima, umjetničkim djelima pa i u povijesnom sjećanju naroda.
Crikvenički pavlinski samostan i zavjetna crkva Blažene djevice Marije na nebo uznesene dio su te ostavštine Frankopana gdje se od 1412. godine stoljećima uz bogoštovnu i liturgijsku djelatnost odvijala i kulturna i obrazovna djelatnost bilo od strane samih pavlina bilo od majstora koji su dolazili iz bliže i dalje okoline.
Iako je samostan izmijenjen kasnijim nadogradnjama on nakon ukinuća pavlinskog reda nikad nije prestao biti u funkciji uže ili šire zajednice. Tako je još u 18. stoljeću služio kao upravno sjedište Vinodolskog kastelanata, pa je nakon preseljenja župe s Kotora u Crikvenicu služio župniku. U 19. stoljeću u njemu se odvijala nastava pučke škole, kasnije je niz godina u njemu bio smješten dom za ratnu siročad, pa odmaralište tvornice "Kamensko" iz Zagreba i na kraju hotel "Kaštel" po izričitoj želji samih Crikveničana.
Da bi pavlini mogli obavljati svoje crkvene i svjetovne zadatke Nikola IV. Frankopan ih je bogato obdario poljoprivrednim zemljištem, pravima pobiranja lučkih pristojbi i poreza na uvoz robe, šumom te kolonima koji su bili dužni raditi za samostan. U narednim stoljećima pavlini su opravdali povjerenje Frankopana te su od samostana napravili rasadnik znanja, sigurnosti i napredka za Crikvenicu i cijeli Vinodol.
Za potrebe pavlinskog reda obučavali su novake, ali i darovitu djecu. Za tu svrhu skupili su knjižnicu koja je u 18. stoljeću prije ukinuća pavlinskog reda brojila 1450 svezaka. Ako znamo da je tiskanje odnosno ručni prijepis knjiga bio skup posao, onda je ta biblioteka vrijedila čitavo bogatstvo.
Za potrebe samostana prepisivale su se i knjige tako da je postojao i skriptorij. U zagrebačkoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici čuva se djelo Antiphonale Breviary Romani iz 1687. godine u kojem je redovnik Nikola Radošević na 327 listova skupio i popisao antifone koje se pjevaju kod službe Božje u redu sv. Pavla prvog pustinjaka. Djelo je uvezeno iste godine u Veneciji, a pripadalo je katalogu kora crikveničkog samostana.
Isti Nikola Radošević javlja se u više dokumenata pavlinskog samostana u Crikvenici s kraja 17. stoljeća gdje se vrši isplata zakupnicima zemljišta za njihova ulaganja u trajne nasade vinove loze i maslina.