Filip Klarić i Žarko Jerčinović
6 - Izdanci Škole boćanja Jadranovo: Filip Klarić, Žarko Jerčinović, Lovro Šipek, Adrian Šipek i Luka Tomić
Već 65 medalja i 21 pehar skupa imaju mladi boćari Filip Klarić (14) i Žarko Jerčinović (13), a najbolje igračke godine tek su pred njima.
Obojica žive u Driveniku i članovi su Boćarskog kluba „Drivenik“, a u svijet boćanja ušli su na isti način. Od malih su nogu s očevima, Damirom Klarićem i Žarkom Jerčinovićem, inače dugogodišnjim boćarima i također članovima BK „Drivenik“, dolazili na jog u Driveniku, gledali treninge i pratili utakmice. Ondje su se prvi puta susreli s boćanjem i bacili svoje prve boće.
Prije tri godine odlučili su se i sami okušati u tom sportu. Počeli su trenirati s Vjekoslavom Matetićem poznatim boćarskim stručnjakom iz Jadranova i u vrlo kratkom vremenu postigli veliki napredak. Redoviti treninzi, marljivost, upornost i ljubav prema onome što rade urodili su plodom i donijeli rezultate, a njihova izvrsnost očituje se i u činjenici da su obojica protekle i ove godine pozvani u kadetsku reprezentaciju Hrvatske.
Inače, samo s dva velika posljednja natjecanja, s državnih prvenstava u boćanju za kadete i juniore, Filip i Žarko su u Drivenik donijeli čak 9 medalja. Podsjetimo, Filip i Žarko su aktualni kadetski prvaci Hrvatske u brzinskom štafetnom izbijanju, a Filip je i prvak Hrvatske u preciznom izbijanju.
Filip Klarić je među brojnim uspjesima izdvojio naslov prvaka države u preciznom izbijanju, naslov prvaka države u brzinskom štafetnom izbijanju zajedno sa Žarkom Jerčinovićem, a najdraža mu je ipak prva osvojena medalja sa državnog kadetskog prvenstva 2016. godine u disciplini parova, također sa Žarkom.
Boćarski uzori su mu Leo Brnić, Marino Milićević i Bruno Kraljić. Prije boćanja bavio se plivanjem, a od ostalih sportova voli pratiti nogomet i navija za „Rijeku“. Filipov otac Damir Klarić, je na pitanje o tome kako doživljava Filipov uspjeh, rekao:
- Ponos. Što više od toga reći? Ponosan sam ne samo na Filipa, već i na sve ostale igrače poput Karla Šabana, Lovra Šipeka, Karla Vukelića… Oni su svi prava ekipa. Ne gledaju se međusobno kao konkurencija, već se bodre. Razvijaju timski i sportski duh. Gušt ih je gledati kako se podržavaju i druže bez obzira na generacijske razlike i mjesto od kuda dolaze. Druže se s boćarima iz Istre, Dubrovnika i cijele Hrvatske. To mi je čak i važnije od rezultata.
Žarko Jerčinović trenirao je nogomet, a istovremeno se počeo baviti i boćanjem. S vremenom je ljubav prema boćama prevladala, a prva osvojena medalja bila je presudna da se definitivno posveti isključivo boćanju. Osim sporta, Žarko ima afinitete i prema glazbi te već tri godine uči svirati harmoniku. Najdraža medalja mu je, kao i Filipu, medalja osvojena 2016. na kadetskom prvenstvu države jer je, kaže Žarko, došla spontano, neplanski i do nje nisu došli lako, već su morali pobijediti jaku konkurenciju. Tada je dobio i pehar kao najmlađi igrač na turniru.
Žarkova majka Ivana Jerčinović opisala je kako je prvi uspjeh došao potpuno nenadano:
- Prvo državno prvenstvo donijelo je uzbuđenje kojem se nitko nije nadao. Tek su počeli trenirati. Upali su na državno prvenstvo kao peti par od šest koliko ih se plasiralo iz naše Županije. Od tada je sve krenulo uzlaznom putanjom. Kao da su dobili „krila“, daljnji poticaj za nastavak treniranja. Želim naglasiti i kako su rezultati koje postižu izvrsni s obzirom na uvjete treniranja u odnosu na igrače drugih klubova. Nemaju natkrivenog prostora ili dvorane u kojoj bi mogli trenirati, nego uvijek ovise o vremenskim prilikama po kojima nekad, ni uz najbolju volju, ne mogu odraditi trening.
Ovdje smo naveli tek nekoliko prvih mjesta na državnim natjecanjima, jer kada bismo nabrajali titule županijskih prvaka i osvojena druga i treća mjesta na brojim natjecanjima, ovo bi bio poduži članak.
Za svoje uspjehe, u svibnju prošle godine dobili su i priznanje i nagradu Primorsko-goranske županije za 2016. godinu kao prvaci Hrvatske u kadetskoj konkurenciji u disciplini parovi klasično, a tom su prigodom proglašeni i najboljom kadetskom ekipom u PGŽ.
Filip i Žarko imaju bezrezervnu podršku svojih roditelja. Oni ih prate na utakmicama, natjecanjima i turnirima kada god im to vrijeme i obaveze dopuštaju. Očevi su tu da im udjele pokoji savjet za igru, a majke Maja Klarić i Ivana Jerčinović brinu se da i izvan terena sve funkcionira odlično kao i na samom terenu. Dok su očevi uvijek uz teren te pomno i staloženo prate tok igre, Maja i Ivana vrlo emotivno proživljavaju igru svojih sinova. Ističu kako im je, zbog napetosti i iščekivanja, nerijetko teško stajati na jednom mjestu, a kažu i kako im je ponekad lakše kada ne gledaju što se zbiva na terenu.
Unatoč brojim uspjesima, Žarko i Filip ostali su skromni te i dalje vrijedno treniraju. Službeni treninzi održavaju se tri puta tjedno. No, ukoliko sa driveničkog joga čujete zveckanje boća, možete biti gotovo sigurni kako su to Filip i Žarko, koji boće igraju i u slobodno vrijeme i to ne doživljavaju isključivo kao trening, već igraju „iz gušta“.
Mladi boćari za kraj su rekli kako im je bavljenje ovim sportom, osim pehara i medalja, donijelo puno novih poznanstava i prijateljstva, putovanja, druženja i zabave.
Lea Knežević