Crikvenička nogometna kronika (47)

Slavljenička seniorska momčad s članovima uprave prigodom otvaranja novoga igrališta, rujan 1989. g. (u čast 70. obljetnice kluba): Nikola Zoričić, Dubravko Jeličić, Ivica Smojver, Ivica Butorac, Dino Smojver, Bojan Petrinović, Miodrag Golik, Boro Tomić, Damir Vukić, Ivica Knežević, Berislav Gašparović, Marinko Buljat, Ivan Domijan, Nikola Jurinčić (stoje), Damir Katnić, Albin Manestar, Ozren Gulin, Žarko Tomasić, Alen Ažić, Željko Svetić, Neven Mavrić, Leo Filipović i Radoslav Brkljača (čuče)

REGIONALNA LIGA - PRIMORSKA SKUPINA

Novo igralište za 70. godišnjicu 1989/1990. g.

Jedan od najvećih problema u razvitku nogometnoga sporta u Crikvenici koji je često istican bio je loše nogometno igralište. Nakon Prvoga svjetskog rata započelo se s proširenjem, otkupom, plaćanjem ili neplaćanjem najamnine za teren, što je trajalo desetljećima.
Razvitkom moto-sporta izgrađena je oko igrališta i spidvej staza, na kojoj će se od 1952. do 1977. godine voziti utrke. Kada je interes za utrke prestao, nogometašima je ostao zapušten, tvrd i neravan teren, koji bi za vrijeme obilnijih kiša više sličio rižinom polju nego nogometnom igralištu. Nogometni forumi i gostujući klubovi su vršili pritisak na crikveničku upravu pa su aktivnosti oko uređenja igrališta započele 1985. godine, a radovi 1986. godine.
Najprije je trebalo izgraditi pomoćno igralište, pješčano ili lešnato, kako bi novoosnovana prva momčad mogla trenirati i igrati u prvenstvu 1987/88. godine, što je i učinjeno. Poduzeće Rijeka cesta izvelo je iskop, drenažu, zaštitu od podzemnih voda, opkop igrališta odvodnim kanalima te postavilo vodovodnu instalaciju za zalijevanje trave.
O završnome sloju su se vodile velike rasprave: jedni su bili za polaganje busenja, drugi za zasijavanje. S obzirom na prirodne, klimatološke, ali i financijske prilike, odlučeno je da se teren zasije, što je obavilo poduzeće Intergrad iz Zagreba, koje je dovelo zemlju i zasijalo travu, a trebalo je čekati barem pola godine da trava nikne i da se obavi nekoliko pokosa. Paralelno s ovim radovima podignuta je željezna ograda oko igrališta i izbetonirana je atletska staza te su stvoreni uvjeti za kasniju dogradnju ostalih potrebnih sadržaja na stadionu.
Igrači i Uprava Crikvenice su odahnuli početkom rujna 1989. godine, kad se na igralištu mogla odigrati utakmica. Nakon 70 godina postojanja, Crikvenica je u godini jubileja konačno dobila travnjak po kojem su mnogi od miline zelene trave hodali bosi.

Novo igralište kao da je dalo novi duh i svježinu momčadi. U sedam prvih kola zabilježene su pobjede protiv Lovrana, Jedinstva (OG), Primorja, Željezničara, Jedinstva (RI) i Omladinca. Tek je Rječina imala više vode od Dubračine i preplavila Crikveničane na njihovome igralištu s 1:2. U idućim utakmicama su Crikveničani kod kuće pobjeđivali, a u gostima gubili. U zadnjemu jesenjem kolu su doživjeli neugodan poraz od Ina Delte (5:1), makar su vodili golom Buljata, a taj ih je poraz postavio na četvrto mjesto.
U prvoj utakmici proljetnoga dijela se Lovran revanširao za jesenski poraz. U Crikvenici je bilo 0:1, a taj je podbačaj nadoknađen u igri s Lokomotivom u gostima.
I u proljeće se smjenjuju porazi u gostima i pobjede kod kuće. Dva neriješena rezultata po regularnome dijelu (Omladinac i Grobničan) riješena su izvođenjem jedanaesteraca. U zadnjoj utakmici doživljen je neugodan poraz od Ina Delte, 2:5. Golovi Tomića i Buljata spasili su barem malo časti.
U ovoj sezoni je polučen polovičan uspjeh, od 30 utakmica zabilježeno je 15 pobjeda i 30 bodova, što je bilo dostatno za peto mjesto na tablici Regionalne lige - Primorska skupina.

Podijelite