HRVATSKA LIGA - PRIMORSKA SKUPINA
Seniori se ne natječu, a juniori spašavaju čast 1986/1987. g.
U jesen 1986. godine je Crikvenica odustala od natjecanja u Primorsko-goranskoj nogometnoj ligi - Istok, u kojoj su se te sezone natjecali: Jadranovo, Goranin, Krk, Primorac (Šmrika), Budućnost (Brod Moravice), Partizan (Gomirje), Bunjevac (Krivi put), Polet (Skrad), Bakarac, Turbina, Viševica (Bribir), Mladost (Zagorje) i Borac. Niže lige nije bilo.
Predsjedništvo kluba je objasnilo navijačima i javnosti razloge odustajanja od natjecanja. Bila su to stalna gostovanja i neimanje vlastitoga terena. Glavni razlog je bio višegodišnja nebriga za crikvenički nogometni teren, zasigurno početkom 80-tih godina prošloga stoljeća najlošiji u regiji. Brojni inati, nesloga (na relaciji stari - mladi) i odvođenje igrača u susjedne klubove, što su činili neki Crikveničani koji su trenirali te klubove, dovest će klub koji je bio bez ikakve razvojne politike do zamiranja nakon 66 godina uspješnog djelovanja.
Bila je to promašena politika kluba i grada prema sportskome društvu koje je bilo vrlo uspješno u težim vremenima
Kontinuitet djelovanja kluba nastavit će juniorski, pionirski i veteranski sastav.
Juniori su se natjecali u Hrvatskoj ligi (Primorska skupina), gdje su nastupali s vršnjacima iz klubova: Rijeka I, Rijeka II, Nehaj, Orijent, Lučki radnik, Opatija, Halubjan, Crikvenica i Pomorac. I za juniore je jesen/proljeće 1986/87. godine bila teška. Bez terena i s malom potporom trener Dubravko Jeličić jedva je okupljao i tu ekipu. Srećom imao je trenersku licencu koja je često bila pokriće onima koji je nisu imali. U desetak navrata bio je trener kad su glavni naprasno odlazili ili novi nisu došli. I kao igrač-vratar, kojeg zovu Ćele, strpljivo je godinama sjedio na klupi, ali i na užarenoj trenerskoj klupi je sjedio vrlo predano i strpljivo. Na kraju su zauzeli predzadnje mjesto s osam bodova, ali su sačuvali čast .
U toj teškoj nogometnoj sezoni, pionire, crikveničku bolju budućnost okupljao je i vodio Ivica Matejčić –Haler.
PRIMORSKA LIGA 1987/1988. g.
Još jednom ispočetka 1987/1988. g.
Sustav natjecanja u nogometnoj sezoni 1987/88. godinu u bivšoj državi bio je:
1. Prva savezna liga
2. Druga savezna liga
3. Jedinstvena Hrvatska liga
4. Hrvatska liga - Zapad
5. Regionalna nogometna liga - Primorska skupina
6. Primorska liga
7. Goranska liga.
Za ovu nogometnu sezonu su se Crikveničani nekako okupili i prijavili nastup u najnižoj Primorskoj ligi. Trenirao ih je Zdenko Ivančić. Krenuli su ispočetka, što se u povijesti kluba dogodilo nekoliko puta.
U toj ligi igrat će: Zamet, Turbina, Lovran, Bakarac, Bunjevac, Rječina, Draga, Primorac, Krasica, Krk, Jadranovo, Viševica, Turnić, Lošinj i Crikvenica.
I juniori su se natjecali u B skupini, gdje su se natjecali juniori Rijeke, Orijenta, Nehaja, Kraljevice i drugi. Bili su solidni. Držali su peto mjesto s pozitivnom gol razlikom i 22 boda.
Pioniri su u proljeće 1988. g. igrali izvrsno pod vodstvom trenera Ivice Matejčića, dobili su svih osam susreta u svojoj skupini i osvojili prvo mjesto s gol razlikom 43:3. Za pionire su tada igrali Starčević, Rubčić, Barac, Krešić, Brnjac, Njegovan, Jeličić, Markanjević i dr. Za koju godinu oni će biti prvotimci.
U prvome dijelu prvenstva seniori su pokazali da nisu zaboravili igrati. Pobijedili su Bakarac, Lošinj, Primorac i Bunjevac kao domaćini na igralištima susjeda (Tribalj, Novi). U gostima u Bribiru su pobijedili s 2:1, a u Lovranu su doživjeli poraz, 4:1.
Na godišnjoj skupštini NK Crikvenice izraženo je zadovoljstvo što se klub aktivirao i u seniorskom sastavu te je u jesenskome dijelu polučen dobar uspjeh.
Krk je bio prvi s 21 bodom, a Crikvenica je imala 13 6 4 3 18 : 18 16 bodova i bilo je dohvaćeno treće mjesto. Momčad je bila puna optimizma i vjere da će stići Krk u drugome dijelu, posebice kada su se u momčad vratili bratići Smojveri i Brkljača.
Drugi proljetni dio je, kao i prvi, Novi list pratio samo objavljivanjem rezultata i tablica, nema sastava i komentara utakmica. Iz ostvarenoga je razvidno da je Crikvenica u proljetnome dijelu igrala jako dobro i da su od 13 utakmica osam dobili, četiri igrali neriješeno i samo jedan susret (protiv Lošinja) izgubili minimalnim rezultatom. U tome su razdoblju postigli 21 pogodak, a primili devet.
I kao što je na godišnjoj skupštini u ožujku 1988. godine rečeno Krk je prestignut, ali je Rječina bila bolja za dva boda, a Lovran za četiri. Nekoliko neriješenih igara kao domaćina protiv Rječine i Lovrana mogle su pobjedama odlučiti da Crikvenica bude prva; Lovran i Risnjak su se plasirali u Regionalnu ligu, a Crikvenica je žalila za propuštenim.
No, tada je odlučeno da u popunjavanju jednoga mjesta u Regionalnoj ligi sudjeluju Crikvenica i Vinodol, koji su to trebali izboriti kvalifikacijskim utakmicama. Vrući kolovoz 1988. godine podigao je nogometnu temperaturu u ova dva kluba do usijanja.
U prvome susretu Crikvenica - Vinodol je rezultat bio 4:2. Golove su postigli Buljat, Vukić, Ažić i Dino Smojver, a sudio je A. Atanasić. U uzvratnome susretu Vinodol - Crikvenica, 2:1. Utakmica je bila vrlo nervozna, požutjeli su Brkljača, Knežević, D. Smojver, Buljat i Manestar, a crveni karton su dobili D. Smojver i B. Tomić. Nitko tada nije mario ni za crvene, a kamoli za žute kartone. Važan je bio ukupni omjer, u kojemu su Crikveničani bili bolji i ušli su u Regionalnu ligu. U Gorskome kotaru će to poći za nogom Željezničaru iz Srpskih Moravica.
Put od dna do Regionalne lige su za godinu dana ostvarili: Manestar, D. Tomić, Vukić, Gulin, Brkljača, Knežević, D. Smojver, I. Smojver, Buljat, Jurić, Behrami, Lončarić, Šimičević, Filipović, Ažić, Butorac, Katnić, V. Tomić, Tomajić, Rupčić i Koščak.
Uz velike napore izgrađeno je pomoćno lešnato igralište na kojemu će Crikveničani igrati svoje utakmice, a i takvo je bilo bolje, nego ići od nemila do nedraga po susjedstvu. Valja istaknuti da su Crikveničani znali cijeniti te bili i ostali zahvalni što su im Nehaj, Vinodol, Turbina i Primorac priskočili u pomoć kad im je bilo najteže.