Izgradnja nogometnoga igrališta, 1985 - 1989. g.
Konkurencija je bila prejaka
U pripremi prvenstva u sezoni 1984/85. nogometna povjerenstva su prosuđivala uvjete na igralištima i utvrdila da ih imaju samo Orijent, Istra, Digitron i Rovinj. Crikvenica je ostala bez igrališta, jer su otpočeli radovi na preuređenju Gradskoga stadiona pa će sve jesenske utakmice igrati u gostima. Bilo je to domaćinstvo u Senju. Plan je bio da se do proljeća igralište izgradi, ali to će potrajati narednih pet godina.
U vrlo otežanim uvjetima su se pripremali mladi igrači: vratari Manestar i Grbčić, zatim Bosančić, Jurić, Strinović, Rubčić, Gržičić, Kraš, Škiljan, Lončarić, Stojanac, Starčević te nešto stariji Knežević, Lukarić, Smojver i Brkljača.
Trener Rončević se silno trudio, ali krenulo je loše. Pod Nehajem je doživljen poraz, a na Sušaku katastrofa, 9:0 za Orijent, Manestrova mreža je bila razderana.
U III. kolu povratnik u redove Pomorca nakon 10 godina izbivanja, Miroslav Uljan, dao je jedini gol, a potom je zbog uvrede suca isključen. I u Raši je pretrpljen poraz. Prvomajska je tri puta zatresla mrežu, mogli su i više, ali je Manestar ovaj put vrlo dobro štitio svoju mrežu. U Mavrincima je protiv Grobničana u 60. minuti bilo 2 :2, a onda je Bosančić poslao loptu u vlastitu mrežu. Završilo je 4:2.
I pod Nehajem su Crikveničani kao domaćini izgubili od Uljanika. U šest utakmica, šest poraza.
I u VII, VIII. i IX. kolu su Crikveničani poraženi. U Bujama je bilo 4:3 za domaće, gosti su igrali samo s desetoricom, jer jedanaestoga i pričuva nije bilo. Umalo su napravili iznenađenje. Tri puta su vodili, ali nisu mogli izdržati snažan pritisak. Činjenica da su se jedva skupila desetorica govori sama za sebe.
Bio je ovo deveti poraz zaredom, s gol razlikom 6:30. Toga 5. studenoga 1984. godine su sve tri selekcije crikveničkoga kluba bile uvjerljivo zadnje, što se u povijesti kluba nije dogodilo. Juniori su do tada odigrali sedam kola, zabilježili šest poraza i jednu neriješenu s gol razlikom 1:38, a pioniri su u pet kola pet puta poraženi s gol razlikom 1:41.
Mrva veselja u tužnoj jeseni 1984. godine doživljena je u Rijeci protiv Ine. Golovima Jurića iz slobodnog udarca i Kraša polučena je pobjeda. Crikvenički plavo-bijeli mladići su se tako borili, trsili i maksimalno se unijeli u igru da bi sve drugo osim njihove pobjede bila prava sportska nepravda, komentirao je novinar Milan Perović.
U Rovinju je bilo 1:1, a i u toj utakmici su braća Venier stvarala probleme crikveničkoj obrani, ali su gosti bili uporni i prijetili kontranapadima. Grbčić je u zadnjoj minuti obranio jedanaesterac i spasio bod u Rovinju.
U Puli je Crikvenica istrčala gotovo s juniorskim sastavom. Nešto govori i činjenica da je napadač Jasprica dao autogol.
U 13 odigranih utakmica Crikveničani su samo jednom pobijedili (Ina), dva puta igrali neriješeno i 10 puta izgubili. Momčad je bila potpuno promijenjena, igralo se u gostima, ekipa se jedva sastajala, a posljedice i budućnost bile su zabrinjavajuće. Mnogi su napustili ekipu i otišli u Jadranovo, Tribalj i druge klubove. Tradicija utopljena u krizi - pisao je Novi list. Dugogodišnji igrač Berislav Gašparović je rekao da rezultatski uspjesi njegove generacije leže u ljubavi prema Crikvenici i velikom drugarstvu na sportskom i privatnom planu.
Dvije godine nema igrališta, već je bilo u izgradnji, došla je velika smjena generacija, prije nekoliko godina veliki priljev „stranaca“, što je bila velika pogreška uprava, jer su domaći momci igrali u susjednim mjestima.
I u proljetnome dijelu sezone će Crikvenica biti domaćin u Senju, jer se nije nazirao kraj radova na preuređenju igrališta.
U prvoj utakmici s Nehajem odigrano je 0:0. Tjedan dana kasnije je u Senju odigrana utakmica Crikvenica - Orijent, 0:4. Prvi i posljednji su igrali neravnopravno a i sudac je bio na strani pobjednika. Gostovanje Pomorca u Senju je bilo za njih uspješno po blatnjavom terenu su preskakali igru i to im je donijelo pobjedu.
Bez požutjelog Jasprice Crikveničani su bili smušena ekipa protiv Prvomajske. Stari lisac Baljak iskoristio je jednu priliku i bodovi su otišli u Rašu (1:2).
Zatim je došao časak radosti u utakmici s Grobničanom (3:1). Plavo-bijeli su iznenadili favorizirane goste.
Gostovanje u Puli je bilo za zaborav, da bi iduće nedjelje Opatija u Senju kaznila dvije pogreške vratara Grbčića. U novinama je pisalo: Crikvenica je otpisana.
I Rudar je iz Senja odnio oba boda, a kako i ne bi, kad su domaći Crikveničani igrali s deset igrača, jedanaestoga nisu imali. Bujski elektroničari su četiri puta pogodili brod koji tone. Od veće havarije je svoju ekipu spasio vratar Grbčić.
Uslijedila su dva neriješena rezultata s Inom i Rovinjem, a onda su istarske momčadi Istra i Jadran Crikvenici dale deset golova. Nekad uvažavana Crikvenica, sada beskućnik, morala je seliti iz Hrvatske nogometne lige.
Bila je uvjerljivo zadnja, s devet bodova i gol razlikom 20:66. Više od toga je brinula budućnost crikveničkoga nogometa u sezonama koje dolaze, jer su u tome trenutku bili bez igrališta te gotovo bez momčadi, samo s renomiranim imenom.
REGIONALNA LIGA 1985/1986.g.
Pred rasulom
Jesen što je slijedila bila je vrlo teška. U Orijent su otišli Branko Bosančić i Edis Jasprica, a u Nehaj Dino Smojver i Nenad Jurić, došli su Božić i Jovanović iz Vinodola, Vukobratović iz Ine i Boris Ćoza iz Turbine. Ivica Pelić i Davorin Boršćak su obećali da će se se ponovo aktivirati.
Igralište se uređivalo i radovi su se privodili kraju, ali utakmice će se igrati u susjednim mjestima, ponajviše u Novome Vinodolskom. Te jeseni 1985. godine pripremali su se vratari Petar Gugleta i Lošić, Pelić, Knežević i I. Smojver, Božić, Starčević, Butorac, Rubčić, Boršćak, Strinović, Filipović, Vukobratović i Ćoza, a ove je igrače vodio Nikola Udovičić.
Krenulo je ružno, nizbrdo. Jedinstvo je Kircima nanijelo težak poraz kod kuće, a također i Lokomotiva oba s 5 :0. Čak je i OŠK iz Omišlja postigao četiri pogotka.
U Novome Vinodolskom je pukla petarda od Vinodola i rasparala crikveničku mrežu.
Teško se bilo vratiti sredinom listopada s gostovanja kod Halubjana s 10 golova u mreži. Protiv Risnjaka je na vratima bio mladi Lošić, a vratar Gugleta je igrao na lijevome krilu.
U Klani (5:1) je za Crikvenicu igrao trener Nikola Udovičić, a Gugleta je opet bio na vratima.
Crikvenica je u XV. kolu trebala odigrati utakmicu s Kraljevicom u Triblju, gdje su Crikveničani bili domaćini, ali kako su zatekli stadion zatvoren, domaćini su predložili da se sastavi zapisnik po kojem su Crikveničani izgubili s 3:0. Vodstvo Kraljevice je mislilo da će slabu Crikvenicu pobijediti s više golova (te sezone su se borili za prvo mjesto) i tražili su odigravanje utakmice iduću srijedu. Utakmica je zaista i odigrana, ali je pogotkom trenera, igrača i kapetana Nikole Udovičića Crikvenica pobijedila s 1:0, a susjedi iz Kraljevice nisu mogli k sebi doći od iznenađenja. Ti su bodovi na koncu nedostajali Kraljevici za osvajanje prvoga mjesta.
Krajem jeseni 1985. i u proljeće 1986.g. su na trenerskoj klupi bili D. Jeličić i B. Katnić, ali nisu mogli spasiti brod koji je tonuo. Crikvenica je u ovoj ligi služila kao koš za ubacivanje lopti i izgledala je kao boksačka vreća na kojoj su se svi iživljavali, čak i oni koji su je ne tako davno gledali kao uzor, jer su protiv nje bili nemoćni.
Što je trebalo činiti za budućnost? Početi iz početka na solidnijim temeljima.
Na kraju jeseni 1985. godine je Halubjan bio prvi s 23 boda, a Crikvenica 13. sa svega sedam bodova i na predzadnjemu mjestu, jer bod su manje imali Borac i Krk.
Najbolji sportaš Crikvenice za 1985. godinu je bio Jurica Rošić, koji je postavio jugoslavenski juniorski rekord u bacanju kladiva (60,84 metara), a taj je rezultat postignut na crikveničkome stadionu u izgradnji.
U proljeće 1986. godine su se ponovo aktivirali Z. Tomić, I. Matejčić, Ž. Šarar, i N. Udovičić, a uz njih su bili Lošić, Simanović, Pelić, Lončarić, Brkljača, Šarar, Borščak, Butorac, Uremović, Šimičević i Knežević.
U prve tri utakmice su osvojena tri boda. Protiv Vinodola su u Novome primljena dva gola te su izgubljena dva boda, a zbog nesportskog ponašanja je Ivica Knežević kažnjen sa šest utakmica neigranja, a Radoslav Brkljača s četiri.
Lider Halubjan se nije dao iznenaditi u Novome Vinodolskom i pobijedio je s 3:1. U Lokvama je Risnjak postigao šest pogodaka, a u Novome je Klana punila crikveničku mrežu do vrha i stigla je do deset pogodaka. Dolazili su i drugi: Borac (0:6), Rab (1:7), Primorje (2:4), a na samome kraju su u Kraljevici igrale Kraljevica i Crikvenica (11 : 0). Katastrofa.
Mučna i užasna nogometna sezona za Crikveničane. Prvo mjesto je osvojio Halubjan s 45 bodova, a zadnje Crikvenica 30 3 5 22 23:110 11.
Ukupno 110 golova u mreži Crikveničana. Neupućeni navijač mogao se tada zapitati nije li riječ o rukometnom omjeru? Iz Regionalne lige Crikvenica je pala u Primorsko-goransku ligu.