1 - Najbolji crikvenički strijelci na početku svoje nogometne karijere – Nikola Zoričić i Zdenko Ivančić
Hod po mukama
Crikveničani su u rujnu u Podsavez poslali pismo u kojem su pisali da im natjecanje u Gradsko-kotarskoj konkurenciji nikako ne odgovara, jer samo još više srozava ionako slabu kvalitetu nogometa u gradu te se u njoj ne mogu natjecati.
Iz Nogometnoga podsaveza je stigao odgovor da ništa ne mogu učiniti, nego izvući ždrijeb s Crikvenicom i klubovima: Draga, Borac, Rječina, Risnjak (Lokve) i Pomorac, a nitko nije znao hoće li se Crikveničani pojaviti na startu. Čudno neko natjecanje. Pet nedjelja natjecanja najesen, pet na proljeće. Mjesec dana natjecanja u listopadu, a onda odmor do travnja. Ima li sve to uopće smisla i svrhe?
Nema, govorili su pored Dubračine. Crikvenička žalba je imala puno opravdanja, ali svatko je gledao sebe* (NL, 5. rujna 1963.g).
U I. kolu su došli Bakrani i sredinom rujna pobijedili s 1:2. U Lokve se nije putovalo, jer su Crikveničani pravodobno od Nogometnoga podsaveza tražili odgodu zato što su neki njihovi igrači, (inače crikvenički vicematuranti Gračaković i Gašparović), otišli na maturalno putovanje. Nakon što se momčad kompletirala, Crikvenica je pobijedila Dragu s 4:1.
Na gostovanju u Kostreni su pobijedili Pomorac s 4:3 pogocima Joška Župana (2) i Džemala Begića (2).
Igrački kadar je tada bio sljedeći: Vlado - Igno Pesušić, Vinko Matejčić, Zvonko Kalaminec, Slobodan Gračaković, Vlado Župan, Josip Ornik, Ivo Car - Kop, Joško Župan, Marijan Briški, Džemal Begić, Berislav Gašparović, Mato Lončarić, Mato Vukić, Vlado Car, Ivo Gržičić, Marijan Margitić i najmlađi među njima, petnaestogodišnji Nikola Zoričić.
Ujesen je Crikvenica odigrala susret s Rječinom te pobijedila s 8:2. U četiri utakmice su postigli tri pobjede, a jedna je izgubljena.
Na proljeće su se očekivale još bolje igre. Nogometaši Sparte, drugoligaši iz Beloga Manastira, pripremali su se za proljetni nastavak 1964. godine u Crikvenici i odsjeli u odmaralištu Belje.
U svibnju 1964. godine je u čast Dana mladosti u Crikvenici održano veliko sportsko natjecanje u malome nogometu, rukometu, streljaštvu, kuglanju, stolnom tenisu, šahu i jedrenju u kojemu je sudjelovalo 500 natjecatelja. Zasluge za izvrsno natjecanje su imali Šime Gržičić, Krešo Boras, Marcelo Car, Marijan Ivančić, Marijan Pavletić, Ivo Car i Vojislav Rajinac.
U travnju i svibnju je odigrano tih nekoliko utakmica drugoga dijela Kotarskoga prvenstva. Crikvenica je igrala dobro, osvojen je bod s Bakrom (2:2). Kod kuće su pobijedili Risnjak sa 7:0 golovima Briškog i Zoričića.
U gostima su tukli Dragu. U svibnju su kod kuće pogocima Župana (2), Begića, Zoričića i Briškog pobijedili Pomorac. Sudio im je dr. Damir Matovinović, koji je tada bio na početku svoje velike sudačke karijere. I Rječinu su pobijedili u gostima s 1:4. Ovaj put je tablicu odredila gol-razlika, ali u korist Crikvenice.
1. Crikvenica 10 7 1 2 41 : 19 15
2. Risnjak 10 7 1 2 31 : 28 15
Crikveničani su ujesen odigrali za treće mjesto, jer su loše startali. Izgledalo je kao da im se ne igra. U drugome dijelu su, nakon remija s Bakrom, zaredale pobjede. U sastavu se našlo starih imena i vrlo mladih igrača te je ostvarena želja, Podsavezna liga.
PODSAVEZNA LIGA 1964/65. g.
Crikvenica se opet našla u starome društvu Orijenta, Lokomotive, Opatije, Grobničana, Mladosti, Nehaja, Naprijeda, Vinodola, Goranina i Risnjaka (kao drugi u Kotarskoj ligi).
U I. kolu su se 20. rujna 1964. godine u Crikvenici susreli Crikvenica i Nehaj (6:0). U domaćoj ekipi su igrali: Mladen Car, Ornik, B. Katnić, Briški, Ivo Car, Begić, Župan, Zoričić, Riki Car, Darko Car i Gašparović. Strijelci su bili Darko Car (2) i Zoričić (2), Riki Car i Briški. Ovom je pobjedom uspio revanš Crikveničana za težak poraz u Senju na Nogometnome kupu (10:2 za Senjane). U ovome kolu je podbacio i Orijent, kojega je pobijedila nova momčad - Risnjak.
U II. kolu je gost Opatija uzeo oba boda. Sudio je Boris Polić i u prvome poluvremenu je bilo 3:0 za Opatiju. Nespretnost obrane (Begić) i vratara (Pesušić) su prilično kumovali ovome rezultatu. Domaći su izjednačili golovima Rikija i Darka Cara, ali su gosti na kraju dali još jedan gol (3:4).
Početkom listopada su dva momka iz ovoga kraja otišla u Tokio na Olimpijske igre; Karlo Stipanić, golman vaterpolske reprezentacije Jugoslavije i Marijan Brnčić, obrambeni igrač nogometne reprezentacije.
Gostovanje na Krimeji je bilo uspješno (0:0). Povratnik Crikvenica je uzela bod starosjediocu Orijentu. Bilo je napretek obostranih juriša i uzbuđenja pred mrežama. Gosti su se dopali okupljenima, jer su u pojedinim fazama interpretirali zreo nogomet. Najistaknutiji pojedinci su bili Darko Car, Džemal Begić i Ivo Katnić - Aje, koji se vratio iz vojske.
U susretu Crikvenice i Risnjaka je bilo 11:1. Pokazala se nadmoć Primoraca: Riki Car (4), Ivo Katnić (3), Ornik, Petrović, D. Car i Zoričić, dakle, više od pola ekipe je zabilo po pogodak. Crikveničani su tada nosili žute dresove.
Kod kuće su Crikveničani pobijedili Novljane s 3:2, a opet su bili spretni Katnić (2 ) i Zoričić.
Na Grobniku je igrao mladi Zdenko Ivančić, velika nada crikveničkoga nogometa. Odlično je branio stari Ivo Gržičić, a mladi Zoričić, Katnić i D. Car su zabili golove.
I gostovanje u Kraljevici je bilo uspješno. Vižljasti Zoričić je postigao dva pogotka. Bio je najbolji igrač u ekipi u kojoj nije bilo slabog mjesta - napisao je dopisnik Marijan Perušić.
Početkom prosinca 1964. godine je u Crikvenici gostovala Lokomotiva, a sudio je Boris Polić. Lokomotiva je vodila s 1:0, a vratar I. Gržičić nije bio zadovoljan suđenjem pomoćnoga suca, izabranoga među gledateljima. U jednome trenutku je potrčao prema njemu, ovaj je bacio zastavicu i pobjegao na tribinu. Sudac ga je pozvao da se vrati, a onda je Gržičić prišao sucu i rekao: on ili ja. Kad se pomoćni sudac na inzistiranje suca vratio uz uzdužnu crtu, Gržičić je otišao u svlačionicu. Klupski dužnosnici i gledatelji su opkolili suca tražeći da se i Gržičića pozove. Sudac to nije učinio. Prekid je trajao 10 minuta pa je Gržičićevo mjesto vratara zauzeo centarhalf Vladimir Montanari. Po svršetku utakmice se sudac jedva domogao svlačionice. Greška je suca bila što je dozvolio previše rasprave, piše izvjestitelj.
Ovom utakmicom je Crikvenica odigrala prvi dio prvenstva i zauzela treće mjesto, iza Orijenta i Lokomotive. Polučili su sedam pobjeda, jedan neriješeni rezultat i pretrpjeli dva poraza. Postigli su 15 bodova, a ukupno gledajući to je bio solidan rezultat.
U proljeće 1965. godine je niknula trava na novouređenome senjskome igralištu pa je Nehaj nekoliko utakmica bio domaćin u Novom Vinodolskom. Senjani su svoju travu štedjeli, ali ne i protivnika iz Crikvenice, kojega su pobijedili s 4:2. Bila je to živa i uzbudljiva utakmica u kojoj su najbolji pojedinci bili Cvitković i Hameršmit kod domaćina, a Mladen Vukelić i Berislav Gašparović kod gostiju.
U idućem je kolu Opatija pobijedila Crikvenicu sa 6:3. Opatijci su prošle jeseni otišli veseli iz Crikvenice, a ovaj put su bili još uvjerljiviji, posebno efikasnošću.
Crikvenica je toga proljeća prve bodove zabilježila u susretu s Naprijedom (3:1).
Novine su pisale da su u Rijeci nogometni treneri bili bez posla, a kriza i teško stanje nogometnog sporta na našemu području su gorka činjenica, dok vanjske ekipe vježbaju isluženi igrači bez ikakvih stručnih kvalifikacija, jadali su se riječki treneri.
Crikvenički trener prof. Vladimir Kogoj je računao toga proljeća na Gržičića, Tomića, Montanarija, Ornika, Briškoga, Begića, Srećka Cara, Antića, Gašparovića, Darka Cara, Rikija Cara, Z. Ivančića, Ivu Katnića, J. Župana, V. Župana, Zoričića i Mladena Vukelića.
Gostovanja u Delnicama su uvijek bila teška. I ovo je završilo s jednim golom iz izvanrednog sprinta Ivice Pleše i udarca koji se rijetko viđa, što je bilo dovoljno za pobjedu domaćih.
Na kraju ožujka 1965. godine su trojica igrača, Hameršmit (Nehaj), Kostelac (Lokomotiva) i Riki Car, bili najbolji strijelci u svojim ekipama i u regiji.
Na početku travnja gostovao je pored Dubračine Orijent, uvijek jaka i snažna ekipa. I ovaj put je bilo napeto. Nedugo nakon vodstva Orijenta u 53. minuti je ova utakmica naprasno završila. Napadač Orijenta Prizmić je kod ispucavanja lopte ometao domaćeg vratara Gržičića. Po mišljenju suca, vratar je predugo zadržavao loptu i svirao je neizravni slobodni udarac. Tada je razljućeni Gržičić bacio loptu Prizmiću u glavu i bio je isključen, ogorčeni vratar je nogom udario suca, a half Begić mu je izbio zviždaljku iz ruku. Sucu nije preostalo drugo nego da odsvira prekid i kraj. Iza toga je stradao i sučev automobil marke DKW.
Općinski derbi Vinodol - Crikvenica u Novom Vinodolskom je privukao 800 gledatelja, koji su oboružani raznim rekvizitima bodrili svoje ljubimce. Odlučio je pogodak Kriškovića, koji je kasnije zbog oštrog prekršaja isključen. Najbolji Novljani su bili Šamanić i Meringer, a kod gostiju Begić, Gašparović i mladi obećavajući vratar Tomić.
Početkom svibnja 1965. godine je Nogometni savez Hrvatske odlučio ponovno od jeseni oformiti Riječko-istarsku zonu te je preciziran broj sudionika u zoni; osam riječkih i četiri pulska. Crikvenica je rekla NE zoni, ali je prvenstvo teklo dalje.
Konačno je došla jedna utakmica s puno golova, ali više domaćih (Crikvenica - Grobničan 6:3). U predigri ovoj utakmici su juniori Crikvenice pobijedili vršnjake s Grobnika s 8:0. U tom času su juniori Goranina bili prvi, a Crikvenica druga. To je veselilo navijače, jer se iz dobrog juniorskog sastava može očekivati nekoliko dobrih seniorskih igrača.
U zadnjem (XX.) kolu prvenstva Podsavezne lige, Lokomotiva je protiv Crikvenice bila sretna i spretna, a izvjestitelj je pisao: pravo umijeće bilo je ne zatresti mrežu iz onako zrelih pozicija. U tri su navrata suigrači Rikiju Caru servirali rijetko upotrebljive lopte, gledaoci su već gledali predaju Šuperine, kad tamo … ništa (te sezone Riki je bio najbolji strijelac Crikveničana s 20 pogodaka). Iza toga je Lokomotiva postigla prvi pogodak. Crikveničani su zaslužili da se mnogo povoljnije izvuku iz Krimeje* (NL 17. svibnja 1965.g.).
Radost navijačima i klubu su priskrbili juniori, koji su prvu jesensku rundu završili na četvrtoj poziciji. No, proljeće 1965. godine je bilo njihovo: šest utakmica, pet pobjeda i jedan neriješen rezultat. Delničani nisu izdržali, na kraju su crikvenički juniori bili prvi.
Seniorska ekipa je nakon 20 odigranih kola zauzela peto mjesto, što je za povratnika u ovu ligu bilo jako dobro.