Josip Ornik
Podsavezna liga 1960./61. g.
U sezoni 1960./61. se u Riječkoj podsaveznoj ligi natjecalo 10 momčadi: Vulkan, 3. maj, Pionir (Rijeka), Crikvenica, Nehaj, Željezničar (Srpske Moravice), Risnjak (Lokve), Primorje (Krasica), Vinodol i Opatija. Borac će zamijeniti Vulkan.
U prvome kolu ostvaren je katastrofalni rezultat Opatija - Crikvenica 9:3). Bio je to zaista ponižavajući rezultat za momčad koja je pred nekoliko mjeseci bila zonaš. Neki su igrači prestali igrati, a drugi su se umorili.
Ipak,momčad se brzo oporavila. Kod kuće je pobijeđen Borac s 2:0, a u Srpskim Moravicama su također osvojena oba boda, kao i na Krasici. Opatija je izvrsno krenula, a bivši zonaši Crikvenica i 3. maj su je pratili.
U derbi susretu između Crikvenice i 3. maja u listopadu 1960. godine je rezultat bio 1:1, a to je bila prva neriješena igra svih dotadašnjih kola.
Početkom studenoga je u Novom Vinodolskom igrana utakmica Vinodol - Crikvenica (1:3). Za Vinodol su igrali: Školjarev, Kabalin, Antić, Karlović, Meringer, Baričević, Pavelić, Krišković, Rogić, Mavrinac i Smolčić, a za Crikvenicu Gržičić, I. Car, B. Katnić, Jurinčić, Matijević, D. Milenković, Ornik, R. Car, M. Car, Briški (Albaneze) i Lončarić. Obje su momčadi igrale slabo, prljavo i grubo. Posljedice: jedan je igrač isključen (Katnić), dva su opomenuta, a sudac je dosudio četiri jedanaesterca (tri u korist gostiju).
Još jedan susjed, Nehaj, je položen na pleća u Crikvenici s 3:0. Gosti su pucali i jedanaesterac, ali je Gržičić obranio. Za tjedan dana je u Rijeci protiv Pionira slijedio neuspjeh; poraz s 4:2. Crikveničani su se žalili, ali nije poznato na koje okolnosti i što je riješeno.
Nakon jesenskoga dijela i devet odigranih utakmica prva je bila Opatija sa 17, drugi 3. maj s 15 i treća Crikvenica s 13 bodova.
U ožujku 1961. godine je krenuo nastavak opet s derbijem Crikvenica - Opatija (1 : 1). Dugo očekivana utakmica nije pružila što se očekivalo. Igra je bila slaba, a golovi su pali zbog pogrešaka vratara. Nije se ostvario željeni revanš domaćih za težak jesenski poraz u Opatiji.
Krajem ožujka je održana i godišnja skupština kluba. Posthumno je odano priznanje Marijanu Finziju, bivšem predsjedniku kluba (1956 -1960). Prošlogodišnji rezultati su ocijenjeni dobrima, makar se ispalo iz Zone, jer bi natjecanje u toj ligi zbog financijske situacije ionako došlo u pitanje.
Treće mjesto u jesenskome dijelu je bilo uspjeh, jer je čak sedam igrača u prošloj godini prestalo igrati (braća Milenković, Stojčić, Blažić, Zrnčić, Jovanović, Kalanj). Ekipa nije imala ni trenera, a podmladak je bio slab. U novi upravni odbor ušao je veći broj bivših igrača, od kojih se mnogo očekivalo.
U Upravi su bili Slavo Veljačić - predsjednik, Davorin Marušić, Nikola Jurinčić, Ivica Mandekić, Zlatan Dobrila, Pavao Car, Robert Stener, Branko Ivančić, Branko Lovrić, Rino Car, Marcelo Car, Mladen Car, Branko Katnić, Kruno Antić, Mate Šarar, Emerik Car, Ivo Stojčić, Mladen Skomerža i Vlado Pavlić, a tehničku komisiju su činili: Nikola Jurinčić, Toni Zrnčić, Marcelo Car i Mladen Skomerža. Trenerski posao i vodstvo puta je na mnogo utakmica obavljao Marcelo Car.
U Bakru su Crikveničani dobro prošli, jer su dobili 2:1. Bilo je nesportskog ponašanja, upada gledatelja u igralište i isključenje Rikija Cara.
Uoči Dana oslobođenja Crikvenice gostovala je Rijeka u našem gradu i pobijedila s 4:1. Za Rijeku su igrali: Mišić, Granić, Brnčić, Dunaj, Pavković, Radaković, Blažević, Lukarić, Veselica, Zadel i Medle. U momčadi Rijeke su igrala dvojica s ovog područja, Vladimir Lukarić i Marijan Brnčić, a tada se riječki sastav spremao za susret s Dinamom. Ipak, najljepši od pet postignutih pogodaka je bio onaj Mladena Cara, koji je na centaršut Dide Milenkovića škaricama vrlo efektno zabio pogodak.
U idućemu prvenstvenom kolu je Crikvenica tukla Primorje s 3:1, a Opatija je izgubila od Pionira. Crikveničanima se ukazala lijepa šansa. Posebno je to bilo razvidno kada je u Rijeci pobijeđen 3. maj s 0:1, a Opatija je izgubila u Bakru.
Meč loptu su imali Crikveničani u susretu sa susjedom kod kuće (Crikvenica - Vinodol 4:4). Gubitak ovoga boda je ukazao priliku Nehaju, koji je kod kuće pobijedio 3. maj.
U igri za prvaka Podsavezne lige su ostali Crikvenica, Nehaj i Opatija. U izravnom sudaru Nehaja i Crikvenice su gosti doživjeli težak poraz; primili su četiri gola.
Odlučivalo je zadnje kolo. Nehaj je gostovao u Opatiji, a Crikvenici je dolazio Pionir. Momčad Crikvenice je s bodom prednosti ušla u posljednje kolo kao veliki favorit, jer je bila i domaćin. Došla je ta odlučna utakmica. Pored Dubračine su se sastali Crikvenica i Pionir, a završilo je 2:2. Važnost utakmice je odsjekla noge domaćima. Promašivali su idealne prilike (Mladen Car). No, gosti su poveli pa još jednom dali gol, a prisutni su se pitali kako ih stići i prestići. Izjednačili su Rino Car i Mladen Car. I to je bilo sve. Hoće li taj bod bez drugoga biti dovoljan za prvo mjesto? Trebalo je čekati rezultat iz Opatije. I teoretska šansa je šansa.
Senjani su je iskoristili pobijedivši u Opatiji s 2:1 i na temelju bolje gol razlike zauzeli prvo mjesto te postali novičlanovi VI. zone.
U Crikvenici razočaranje i analize gdje se kiksalo. U slabim igrama protiv Vinodola i Pionira kod kuće.
U rujnu su se pred početak novog prvenstva komentirale prilike u Riječkome podsaveznom nogometu: malo ovo ima veze s pravim nogometom, prečesto se moglo čuti iz ustiju razočaranih promatrača nogometnih utakmica zadnje tri sezone … - piše komentator Novoga lista i nastavlja: Činjenica je da interes za nogometnu igru rapidno opada. Ni traga više nekadašnjem oduševljenju i entuzijazmu …
Od kvalitetnih igrača iz Primorja se nametnuo Vladimir Lukarić, a niti u jednom se klubu savezne konkurencije ne nalaze imena iz Rijeke, Primorja i Gorskog kotara.
Uskoro je trebalo započeti natjecanje u VI. nogometnoj zoni, a nedostajao je jedan član koji će se dobiti u kvalifikacijskim susretima lanjskih podsaveznih viceprvaka Rovinja i Crikvenice.
Rovinj je došao bezbrižan u Crikvenicu, jer je kod kuće u prvoj utakmici pobijedio s 4:1. I u toj su utakmici mnogi Crikveničane držali favoritima, jer se ekipa niz godina natjecala s boljim sastavima. Istina, ova ekipa nije bila ni sjena onoj s Lukarićem, Solarićem, braćom Milenković i Ratom Blažićem. Crikveničani su se zarekli da će izgorjeti na igralištu pokraj Dubračine da nadoknade propušteno. I zaista, postigli su pobjedu s visokih 4:0. Bila je to utakmica Ivana Katnića - Aje, nadarenog napadača i najuspješnijeg igrača dvoboja. Za primjer je na toj utakmici bio Josip Ornik, koji je punih 20' minuta igrao povrijeđene glave i hrabro se upuštao u duele … primjer ljubavi, srca i požrtvovanja kad su u pitanju domaće boje.* (NL, 7. rujna 1961. g.)
Zbog ostanka u Zoni ponovno su se vidjeli ponos i zadovoljstvo na licima crikveničkih nogometaša i navijača.