Rosa Ventrella talijanska je autorica čije knjige su nam dostupne zahvaljujući Koncept izdavaštvu, poprilično mladoj izdavačkoj kući sa šarolikom i zanimljivom ponudom knjiga.
Prošlog ljeta imala sam priliku pročitati knjigu Priča o jednoj obitelji koja, kako i sam naslov kaže, prati živote članova jedne obitelji. Priču nam pripovijeda djevojka Maria De Santis koju od rođenja prati nadimak Zlo sjeme. Zanimljivo je da joj je taj nadimak dala njena rođena baka i da su bile potrebne godine da bi shvatila da može kontrolirati svoje osobine koje su opravdavale dani nadimak. Ona svoje dane provodi planirajući i maštajući o boljim prilikama i bijegu iz susjedstva kojem ne pripada. Najveća prepreka u tome je njezin otac tiranin koji nijednog člana obitelji ne pušta na miru, ali i koji posebno ne podnosi Mariu jer se druži s osobom s kojom ne bi smjela.
Ovo je jedna zanimljiva ali teška priča koja zaokupi čitatelja već s prvim stranicama. Pokazuje kako je to živjeti u obitelji čiji su članovi nesretni, ogorčeni i nezadovoljni, kako se oni nose s brojnim nedaćama i problemima te kako uopće preživljavaju iz dana u dan. Iako će ovo zazvučati kao napeta knjiga s neočekivanim preokretima, ona to nije. Ovo je knjiga o emocijama, ljudskim potrebama poput onih za prihvaćanjem, ljubavlju i napredovanjem. Daje nam uvid u promišljanja djevojke koja odrasta u neimaštini pod strogim nadzorom oca koji ne uvažava tuđe primjedbe i želje, već se vodi mišlju da muškarac i žena ne vrijede jednako.
Nedavno je kod nas izašla druga knjiga ove autorice, pod nazivom Zli jezici. Glavnu ulogu ponovno ima jedna obitelj, sačinjena od oca, majke i dvije sestre, ali i bake koja se upleće u njihove živote i više no što je potrebno. Problemi krenu kada otac ode u rat, a tri žene ostanu same. Jedino što imaju majčina je neopisiva ljepota, odnosno „prokletstvo“ kako je to komentirala njezina svekrva, pa ju odluči iskoristiti za spašavanje i prehranjivanje svoje obitelji u tim crnim i teškim danima.
O ovoj knjizi ću vjerojatno još nekoliko puta pisati, već sada bez sumnje znam da će se naći na svim listama najdražih mi knjiga, kako među onima pročitanih ove godine, tako i među svim ikad pročitanim knjigama. Prvenstveno me osvojio autoričin stil pisanja, prekrasne riječi koje se ne koriste tako često, brojni epiteti, detaljni opisi, usporedbe od kojih ljubiteljima lijepe pisane riječi postane toplo oko srca, ali i još puno toga. Jednostavno sam uživala od prve do posljednje stranice.
Sama priča donosi neke jako lijepe teme, ali i neke potpuno suprotne tome. Kako su glavni likovi uglavnom žene, autorica nam pruža uvid u neke njihove najdublje misli, opisuje promjene koje ih s godinama dotiču, ali i kako se one nose s njima. Imamo priliku vidjeti što je sve jedna majka spremna napraviti da bi prehranila svoju djecu, kako ta djeca gledaju na njenu žrtvu i odobravaju li sve korake koje je pritom napravila. Razlike u stajalištima i razmišljanjima bliskih i povezanih osoba, rat i posljedice koje nosi, maštanje i nepripadanje mjestu i društvu u kojem se nalazimo, tužne i neuzvraćene ljubavi i još brojne druge teme zastupljene su u ovoj divnoj knjizi.