U prošloj kolumni sam vam nagovijestila da pišem popis najboljih knjiga pročitanih u prvoj polovici ove godine. Ideja je bila prikazati oko pet naslova, ali kako sam već na brojci od oko 70 knjiga, bilo je nemoguće odlučiti se samo za pet pa je popis duplo dulji od planiranog. Iz tog razloga sam ga podijelila na dva dijela pa danas pišem o prvih pet knjiga, a nastavak slijedi za dva tjedna. Samo da napomenem, knjige ću navoditi redoslijedom kojim sam ih pročitala, dojam nema utjecaja.
1. A onda je nestala, Lisa Jewell
Ellie Mack je savršena petnaestogodišnjakinja. Živi s roditeljima te starijim bratom i sestrom. Sa svima je u dobrim odnosima, uzorna je učenica, jako se trudi, puno uči, a najzgodniji dečko među jedanaestim razredima pozvao ju je da izađu skupa. Sve se činilo upravo savršenim, kakva je i sama bila, a onda je nestala… Desetak godina kasnije policija pronalazi tragove koji bi mogli dovesti do zatvaranja slučaja. Ubrzo nakon toga majka nestale djevojke upoznaje muškarca koji velikom brzinom ulazi u njezin život, a ona ga pušta i ne sluteći do kakvih će je otkrića to dovesti.
Otmica djece česta je tema među autorima i uglavnom ne očekujemo ništa novo od čitanja. Priča obično kreće nestankom djeteta, obitelj, prijatelji i policija ga traže, a potraga na koncu može donijeti dva ishoda, sretan i nesretan. Ono što je kod ovog romana drugačije i što me privuklo jest činjenica da zanimanje nije jenjavalo iako sam jako rano shvatila tko je krivac za otmicu. Autorica me prikovala neočekivanim obratima, izuzetno šokantnim (usudila bih se reći i bolesnim) dijelovima te odličnom karakterizacijom likova koje smo jako dobro mogli upoznati kroz poglavlja pisana s njihovih stajališta.
Preporučila bih vam ovu knjigu i u slučaju da čitate i da ne čitate ovaj žanr ili tematiku. Jer ako čitate, ovaj roman će vas oduševiti, a ako ne čitate možda je baš on onaj jedan koji će vas zainteresirati i potaknuti na daljnja istraživanja.
2. Kirka, Madeline Miller
Kirka je nimfa, najniža od svih božica i s jako skromnim moćima te joj kao takvoj nitko ne pridaje previše pozornosti. Upoznavanje mladića Glauka donosi brojne promjene u njezin život, a najveća među njima bilo je prognanstvo na otok Eeju. Osuđena je na vječni boravak na otoku, potpuno sama. Ipak, u posjet joj dolazi Hermes, Zeusov sin, ali i brojni mornari, među kojima je svima nam poznati Odisej. Kako je upoznavanje Glauka odnijelo Kirkin život u novom smjeru, tako će i odnos s Odisejem.
Čitanje Kirke je u meni izazvalo brojne emocije i smatram da bi ju svaka žena trebala pročitati jer iz njezine životne priče puno je toga što možemo naučiti. Kirka je na samom početku bila ništa, svima je predstavljala samo biće za iživljavanje, prilikom čega nije glasno iskazivala svoje negodovanje. Bila je krhka, sramežljiva, bez samopouzdanja i hrabrosti. Neizmjerno je rasla i razvijala se te je od nimfe koja se srami svoga glasa i iskazivanja mišljenja napredovala do te mjere da je veselo i ponosno pjevušila te svakom rekla što ga ide, čak i nekim bogovima. Kirka postaje hrabra, ustrajna, dosljedna, mudra i snalažljiva čarobnica, koja ni pod koju cijenu ne odustaje od cilja kojeg si je zacrtala. Bez razmišljanja ju stavljam među tri najdraža ženska lika i svakako ću joj se vraćati, vjerujem da će i vama prirasti srcu.
3. Aliceina mreža, Kate Quinn
Kroz ovaj roman pratimo dijelove života dviju žena: Charlie St. Clair i Eve Gardiner. Charlie je mlada i neobična djevojka koja ne posjeduje jednake interese kao druge djevojke njene dobi. Nakon što ostane u drugom stanju odlazi s majkom na put kako bi riješila svoj „problemčić“. Na tom putu se predomišlja i odlazi u London kako bi potražila u ratu nestalu sestričnu Rose. Prva osoba kod koje se uputi jest upravo Eve, koja se 1915. godine pridružila Kraljevoj službi kao špijunka. Poslana je u okupiranu Francusku gdje radi pod vodstvom „Kraljice špijuna“ Lili. Iako je od rata prošlo trideset godina, Eve je primorana ponovno proći kroz taj ružan period svog života kako bi pomogla Charlie, ali i sebi samoj.
Ovo je jedna od knjiga koja me jednostavno oduševila i kojoj razmišljam mjesecima nakon čitanja. Pročitala sam već nekoliko knjiga Kate Quinni i sve su bile zaista dobre, ali ni blizu ovoj. Oduševili su me likovi hrabrih, upornih, sposobnih, svestranih, neustrašivih, dosljednih, snažnih i samostalnih žena koje dominiraju ovom pričom. Charlie i Eve su zajedničkim snagama postigle jako puno, više no što bi svaka od njih mogla samostalno. Uz to, ovaj roman nam pruža uvid u razmjernost posljedica rata, kako fizičkih tako i psihičkih. A čitajući možete saznati puno više o ženama špijunima u ratu, spoznati koliki je njihov doprinos zapravo bio, o čemu se malo govori. Da zaključim, ovaj roman nosi i dozu romantike, ali i pokazuje kolika je snaga osvete. Izuzetno je zanimljiv, vuče na daljnje čitanje, dinamičan je, izmjenjuju se poglavlja prošlosti i sadašnjosti, donosi nekoliko iznenađenja i neočekivanih obrata, zaista nisam uspjela pronaći niti jednu zamjerku. Ovo je jednostavno ona vrsta knjige koja hipnotizira i nemoguće ju je ispustiti iz ruku!
4. Muza, Jessie Burton
Jessie Burton autorica je čiji sam rad upoznala tek u travnju i od njene tada pročitane tri knjige „Muza“ je definitivno broj jedan. Kroz roman pratimo dvije naizgled nepovezane priče koje se odvijaju u razmaku od oko trideset godina. Glavna junakinja priče iz sadašnjosti (po knjizi je to 1967. godina) jest Odelle koja se zaposli u jednom umjetničkom institutu i dolazi u susret s izgubljenim umjetničkim djelom koje je za sobom ostavilo brojne tajne. Tajne umjetničkog djela sežu u 1936. godinu kada je mlada i talentirana Olive primljena u Umjetničku školu, ali ne odlazi jer zna da žene nemaju što tražiti u svijetu umjetnika. Možda već i sami pogađate, postoji povezanost između glavnih junakinja i tajanstvenog umjetničkog djela, a kakva točno otkrit ćete sami!
Autorica veliku pažnju pridaje različitim vrstama umjetnosti, onima kojima se i bave njene junakinje. Kod jedne je to pisanje, a kod druge slikanje koje zapravo čini okosnicu cijelog romana. Ono što me rastužilo i natjeralo na promišljanje jest činjenica da se obje, iako žive u različitim vremenima, odbijaju prepustiti svojoj strasti. Odelle jer misli da nije dovoljno dobra, a Olive zato što je itekako svjesna činjenice da u njeno doba žene ne mogu i ne smiju biti umjetnice. Zna da se na jedno umjetničko djelo ne bi gledalo isto ako se zna da ga je napravila žena ili ako ga je ipak napravio muškarac. Uz navedene probleme, autorica se bavi i zamršenošću obiteljskih odnosa, vrhunskim skrivanjem tajni čak i od najbližih te nam daje uvid u posljedice puštanja potpunih neznanaca u naše kuće i živote. „Muza“ je zaista kompletna, zanimljiva i napeta priča koja vuče na čitanje!
5. Plač, Helen Fitzegarld
Ova knjiga je još jedan dokaz da su otmice djece zaista česta tema, ali isto tako je i dokaz da se ta tema uvijek može prikazati na potpuno drugačiji i šokantan način. Ovo nije roman u kojem pratimo detektiva kako rješava slučaj otmice do posljednjih stranica, već roman u kojem je krivac prikazan u prvoj polovici knjige, ali unatoč tome ne možete knjigu ispustiti iz ruku jer nije nalik ničem ikad pročitanom. Ukratko, Joanna i Alistair roditelji su malenog neutješnog Noe koji je proplakao svih sedam sati leta zrakoplovom. Joanna je zbog cijele situacije i pritiska ostalih putnika počela gubiti kontrolu te je ostavila dojam neuravnotežene i pomalo agresivne majke. Njen suprug Alistair je s druge strane smirena osoba, pomaže Joanni te preuzima brigu o Noi kako bi se ona odmorila. Kada konačno stignu u Melbourn putem do kuće nakratko odu u kupnju, za vrijeme koje Noa nestaje iz automobila.
„Plač“ je mračan i psihološki triler u kojem autorica svoje likove stavlja u nezavidne situacije i prikazuje nam moralne dvojbe s kojima se suočavaju u tim situacijama. Moram priznati da su me njihove odluke često šokirale i uzrokovale pojavu negativnih osjećaja. Nisam roditelj i nisam bila niti u približno sličnim situacijama kakve su njih zadesile, no pitam se koji bi roditelj reagirao kao što su oni. Veliki utjecaj i ulogu u rješavanju ovog slučaja imali su mediji, novinari, ali i anonimni pojedinci koji su otvarali stranice te pisali objave u kojima su uglavnom optuživali roditelje te navodili policiju na ne uvijek točne tragove. Više situacija iz ovog trilera natjeralo me da se zapitam koliko često ne vjerujemo sami sebi, već dozvolimo ljudima oko nas da nas uvjere u nešto što ne mora nužno biti istina. Kako dođemo do te granice da više vjerujemo nekom drugom od sebe samih, kada izgubimo to samopouzdanje i vjeru u sebe i svoje osjećaje?
S ovim pitanjima vas pozdravljam za sada! Nadam se da ćete među spomenutim knjigama pronaći neku koja odgovara vašim ukusima i posegnuti za njom. Sljedeći put donosim još pet naslova koji su me zaista oduševili i kojima se planiram vraćati.
Javite mi vaše dojmove o kolumnama, knjigama, pišite prijedloge tema o kojima želite čitati, rado ću vaše savjete uzeti u obzir!