U četvrtak 2. listopada na gradskom groblju Crikvenici pokopan je prof. Slobodan Gračaković.
Na posljednjem ispraćaju omiljenog profesora, uz ožalošćenu obitelj okupio se velik broj njegovih prijatelja, učenika kojima je predavao, sportaša koje je trenirao i brojnih građana koji su mu došli iskazati poštovanje.
Prigodni govor održao je prof. Petar Pavlić, njegov dugogodišnji prijatelj i kolega. U tom je govoru sažet životni put prof. i mi ga objavljujemo u cijelosti:
Slobodan Gračaković je rođen u srpnju 1945. godine na kraju Drugog svjetskog rata kad je sloboda došla u Europu. Bio je jedinac u radišnih roditelja koji su zbog posla došli u Tribalj, gdje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Crikvenici. Potom je u Zagrebu završio Visoku školu za fizičku kulturu, kako se tada zvao današnji Kineziološki fakultet.
Po završetku studija zapošljava se u SOFK-i Općine Crikvenica, a od 1972. do 2010. g. radi u crikveničkoj srednjoj školi. U 70 godina crikveničke gimnazije koju obljetnicu slavimo ove godine Slobodan je proveo 42 godine, 38 godina kao nastavnik i 4 godine kao učenik. Kolega Gračaković pripada generaciji nastavnika fizičke kulture koja je 70-ih godina prošlog stoljeća smatrala da mora obaviti misiju učvršćivanja svijesti o potrebi i korisnosti sporta i tjelovježbe u odgoju i odrastanju mladeži.
Tih godina mladi će profesor u ljetnim mjesecima na otvorenom bazenu trenirati crikveničke plivače i plivačice u „Crikveničkom plivačkom klubu“, a najviše uspjeha je imao s kadetkinjama koje su osvajale prva mjesta u Hrvatskoj. Potom se prihvatio treniranja seniorske ekipe Nogometnog kluba „Crikvenica“ u kojoj je igrao početkom 60-ih godina. Poznavao je znanstvene činjenice o važnosti bazičnih priprema (iz tog područja upisao je i magisterij) što je uspješno primjenjivao u pripremi momčadi. „Crikvenica“ je 1972. i 1973.g. igrala najljepši nogomet u regiji te će mladi trener Gračaković i iskusni Branko Katnić uvesti klub 1973.g. u Jedinstvenu hrvatsku ligu, najviši rang u kojem se Crikvenica natjecala u svojoj 106-godišnjoj povijesti. Njegovi igrači, vršnjaci, oslovljavali su ga s Profesore i pod tim imenom sportska mladež Crikvenice zna i upamtit će Slobodana. U svojstvu igrača, trenera, savjetnika i člana uprave proveo je u klubu 16 godina.
S obzirom na to da su u klubu 1974. g. zapuhali novi vjetrovi Slobodan se okrenuo novom sportu – košarci. Zajedno s kolegom Matijom Hodakom osnovao je 1975. g. godine Košarkaški klub „Crikvenica“. U 50 godina postajanja kluba Slobodan će ugraditi 32 godine rada, od toga je 20 godina bio trener. Bit će to klub prvoligaških ambicija u kojem će i njegovi sinovi dati i daju svoj doprinos.
Danas mladog nastavnika tjelesnog odgoja čeka opremljena dvorana, a kad je mladi Slobodan počeo raditi u gimnaziji učenici su ga dočekali na školskom dvorištu. Nastava tjelesnog odgoja održavana je na otvorenom, a zimi u hladnom i oronulom Domu „Partizan“, srušenom prije 40 godina.
Građani Crikvenice samodoprinosom su 1988. izgradili sportsku dvoranu pri Srednjoj školi. I tu je Slobodan kao predsjednik Odbora za samodoprinos dao svoj doprinos, kao i u izgradnji Gradske sportske dvorane 2003. godine. Sportska dvorana je specifični radni prostor u školi. Nije to učionica u kojoj vlada mir i tišina, ponekad tjeskoba i strah. Štoviše, učenici ovdje dolaze s radošću, da bi se ispuhali, natjecali, odagnali frustracije s teoretske nastave. Kolega Slobodan znao je naći mjeru kako svakoga potaknuti da mu predmet zbog težine zahtjeva ne bude stresan već opuštajući i da učenik svakog narednog dana može učiniti vježbu brže, bolje i snažnije. I zato su sa satova tjelesne kulture izostajali samo bolesni.
Na kraju 80-ih godina Slobodan je bio zastupnik u Hrvatskom saboru. Pred 35 godina nad Hrvatsku su se nadvili sivi oblaci rata. Trebalo je obraniti Domovinu pa se i Slobodan pridružio crikveničkoj 155. brigadi te je na ličkom bojištu obavljao razne zapovjedne dužnosti. Bilo je to vrijeme pogibelji, velikih teškoća, straha i strepnje hoće li se vratiti živi. Vratili su se pobjedonosno, ali su neki hrabro dali život za slobodu Domovine.
U slobodnoj Hrvatskoj Slobodan će nastaviti raditi velikim žarom na uspostavi novog sustava. Dvanaest godina bio je u gradskom poglavarstvu, a tri godine bio je zamjenik gradonačelnika. Kao iskusni sportski djelatnik nastavio je neumorno raditi na uzdizanju crikveničkog i županijskog sporta. Dvanaest godina bio je predsjednik Zajednice sportova PGŽ te je bio članom Hrvatskog olimpijskog odbora.
Djelovati u zajednici zahtjev je ovog vremena. Kolega Slobodan i njegova supruga Marija zasigurno su onaj crikvenički supružnički par koji je najviše svog slobodnog vremena darovao zajednici za njezin svekoliki sportski i kulturni boljitak.
Za svoj dugogodišnji predani rad u zajednici, regiji i šire Slobodan je dobio brojna priznanja. Plaketu Košarkaškog saveza PGŽ i nagradu Zajednice športova PGŽ. Među prvima u Hrvatskoj dobio je nagradu Hrvatskog olimpijskog odbora „Milan Neralić“ te odlikovanje predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana za osobite zasluge na području prosvjete i športa, red Danice hrvatske s likom Franje Bučara.
Nagradom Grada Crikvenice za životno djelo ova ga je sredina uvrstila u red zaslužnih građana.
I kad u vječnost ode po svojim djelima velik čovjek, za njim ostaje velika praznina. Kako je popuniti? Nećemo zaboraviti njegovo djelo nego više raditi na njegovu tragu.
Pred dva tjedna, predvečer, te rujanske subote na Šahovskoj plaži gdje smo s prijateljima pola stoljeća provodili svoja ljetna popodneva, naši su poznanici priredili domjenak na kraju kupališne sezone pozvavši i nas dvojicu. I živa glazba bila je tu. Već je pala noć kad je moj bolesni prijatelj osnažen sjetnim zvucima glazbe ustao, pozdravio nazočne i polako otišao svome domu. Da li je znao da se vratit neće?
Dragi Slobodane, tvoji supruga Marija i sinovi Petar i Dinko, ponosni su što su te imali i što si bio njihov. Nama tužnima zbog tvog odlaska preostaje da ti zahvalimo za sve dobro što si učinio bližnjima, prijateljima, užoj zajednici i Domovini. Neka ti je laka hrvatska gruda za koju si se morao i oružjem boriti.
Počivaj u miru!
Petar Pavlić
Crikvenica, 2.listopada 2025.