Elena Peričić, cura s Hruste pozvana na pripreme reprezentacije

1,2,3 - Elena Peričić, košarkašica  "Arxa"
2 - Krešimir Kozlevčar, trener "Arxa" i Elena Peričić  

 

Seriju napisa o mladim crikveničkim sportašima počinjemo predstavljanjem Elene Peričić, mlade košarkašice „Arxa“, najmlađeg sportskog kolektiva u našem gradu.
Povod za predstavljanje su sjajni Elenini nastupi u ligaškim utakmicama „Arxa“, posebno u utakmici protiv riječke ekipe "Mlakasport" na kojoj je postigla 45 koševa. Potom je Elena zablistala na turniru u Vodicama na kojem su igrale najbolje hrvatske košarkašice njenog uzrasta - na tom je turniru bila najbolji strijelac.
Sve to rezultiralo je pozivom Eleni za dolazak na pripreme mlađekadetske košarkaške reprezentacije Hrvatske koje će se održati u Slavonskom Brodu od 3. do 11. siječnja 2017.
Zanimljivo je kako je Elena jedina košarkašica iz naše regije pozvana na reprezentativno okupljanje, a uz nju su još poziv dobile: Hana Muhl, Dorja Iva Žaja, Eva Ivana Kelava (Trešnjevka 2009, Zagreb), Vivien Nejašmić (Akademija Žana Lelas, Split) Barbara Vunić (Vodice), Lucija Tikvicki (Medveščak, Zagreb), Nina Čulina (Šibenik), Iva Pavić i Helena Galunić (Orka, Zagreb), Ana Blaževac (Mursa, Osijek), Petra Smiljanić, Sandra Križanac i Ivana Krajina (Tomislavgrad) i Ema Cik (Podravac, Virje).    

Elena Peričić je rođena u Rijeci 30. studenoga 2003. i učenica je 7a razreda Osnovne škole Vladimira Nazora u Crikvenici. Živi na Hrusti s roditeljima koji su se također bavili sportom – tata Milan je trenirao košarku, a mama Danijela je bila vrsna odbojkašica. Sportsku obitelj Peričić čini i Elenin osmogodišnji brat Dominik koji je također počeo trenirati košarku.    
Razgovarali smo s Elenom iza dvorane Srednje škole dr. Antuna Barca u kojoj ova mlada sportašica provodi jako puno vremena. S nama je bio i Krešimir Kozlevčar, trener košarkašica „Arxa“, Elenin prvi trener i čovjek koji ima ogromne zasluge za razvoj ženske košarke u Crikvenici.
Ovo je prvi Elenin razgovor za medije, pa neka onda ostane zabilježeno da je Elena Peričić prvi intervju dala za portal crikva.hr.

Zanimalo nas je najprije odakle Elena u košarci, a ne u nekom drugom sportu?
- Bila sam u drugom razredu kad je trener Krešo Kozlevčar došao na sat tjelesnog i predstavio nam mogućnosti igranja i treniranja košarke. Meni se to jako svidjelo i od tada sam stalno u košarci, najprije u školi košarke, a sada u Košarkaškom klubu „Arx“.

Što za tebe znači košarka i koliko vremena provodiš s košarkaškom loptom?  
- Košarka mi je uz školu glavna preokupacija i svaki dan sam na terenu. Kad nemamo trening onda idem na vanjsko igralište i praktično sam svaki dan uz loptu, skoro da ne mogu zamisliti dan bez košarke.

Kako ti ide u školi, znaju li tvoji nastavnici za tvoje sportske uspjehe, imaš li protekcije zbog toga?   
- Odlična sam učenica, a ako nekad negdje zašteka, onda zapnem i popravim stvar. Mislim da u školi znaju da sam dobra košarkašica, ali nisam primijetila da zbog toga imam neki popust, a dosad mi baš nije ni trebao.

Baviš li se još nečim osim školom i košarkom, koje su ti najbolje prijateljice, s kim se najbolje slažeš u igri, što najviše voliš u košarci?           
- Uz školu i košarku mi ostaje malo vremena za nešto drugo, uglavnom su to uobičajene stvari, ništa posebno. Najbolje prijateljice su mi Klaudia Gulin i Antea Vukić, a u igri se najbolje slažem s Juditom Srdoč.
Najviše me veseli igranje utakmica i druženje koje ide uz igranje košarke.

Koji su ti sportski uzori, pratiš li druge sportove?           
- Druge sportove ne pratim toliko puno, a najveći sportski uzor mi je Bojan Bogdanović. Njegovu karijeru intenzivno pratim dvije godine i stvarno mi imponira.           

Znaš li da je Bojan Bogdanović u više navrata s košarkaškim reprezentacijama Hrvatske dolazio na ljetne pripreme u našu Gradsku sportsku dvoranu i da  si ga ovdje u Crikvenici bez problema mogla upoznati?
Na ovo pitanje Elena je ostala bez  teksta, nije mogla povjerovati da je zaista bilo tako.          

Koga još preferiraš od drugih klubova i sportaša?           
- U NBA ligi navijam za „Golden State Warriorse“, od naših klubova je to „Cedevita“, a što se tiče ženske košarke to je moja imenjakinja Elena Delle Donne iz WNBA lige i kluba „Chicago Sky“.

Dogodi li se ponekad da ti se baš ne da doći na trening, da su ti treninzi naporni? 
- Ne, to se još nije dogodilo. Treninzi znaju biti naporni, ali znam da je sve što trener od nas traži za naše dobro i da moramo biti poslušne i napraviti sve kako treba.

Koji su ti ciljevi u karijeri, što želiš postići?         
- Želim i dalje igrati i trenirati, ne razmišljam previše daleko. Želja mi je da s ekipom „Arxa“ dođemo do završnice državnog prvenstva i postignemo čim bolje rezultate. Cilj mi je i prestići trenera po broju postignutih koševa na jednoj utakmici. On ih je najviše postigao 47, ja sam dosad najviše zabila 45 i vrijeme je da ga prestignem.  

O Eleninom košarkaškom profilu njen trener Krešimir Kozlevčar je rekao sljedeće:
- Elena je izuzetno nadarena košarkašica čiji talent sve više dolazi do izražaja. Igra na poziciji playa i dvojke, a glavna joj je kvaliteta da odlično „čita igru“. Ako joj obrana zatvori šut ide na prodor ili asistenciju i ponekad ostavlja dojam da može napraviti sve što poželi. Osim toga ima čvrst karakter, ne pada u kriznim momentima i sigurno ima sve predispozicije da postane vrhunska košarkašica. Naravno, preduvjet je stalni rad i trening, posebno individualan, što Elena dobro prihvaća i napredak je očit.

Poziv Eleni za reprezentativno okupljanje je veliko priznanje za tvoj rad i cijeli klub?
- Naravno, posebno stoga što mi djelujemo u maloj sredini, gdje je baza igračica puno manja i stoga moramo jako puno raditi kako bismo bili u konkurenciji s drugim klubovima. Potvrda da se kod nas dobro radi leži i u činjenici da su naše četiri igračice (Judita Srdoč, Klaudia Gulin, Rea Vukić i Elena Peričić) nastupile u sastavu regionalne selekcije na turniru najboljih  mladih hrvatskih košarkašica u Vodicama. U klubu je još puno talentiranih i vrijednih košarkašica čiji će rad vrlo brzo donijeti rezultate.  
Za ove dvije godine koliko „Arx“ postoji napravili smo jako puno, ali nam treba više podrške i pomoći, da nastavimo s čim smo započeli.

Ivica Šubat         

Podijelite