Darko Franović izabrao Ivana Butorca i Ursulu Balas

1,2 - Darko Franović

Jedan od najboljih sportaša u povijesti crikveničkog sporta, Darko Franović otvorio je izbor našeg portala za najbolje sportaše Grada Crikvenice u 2020. godini.
Kao trener u omladinskom pogonu Ženskog rukometnog kluba „Murvica“ Franović u ovom izboru nije mogao glasati za rukometašice i rukometaše. Darko Franović je i predsjednik nedavno osnovane udruge „Crikva sport“ koja se bavi organizacijom sportskih događanja.  

Izbor Darka Franovića je sljedeći:  

- Najbolji sportaš: IVAN BUTORAC (Nogometni klub „Crikvenica“)
- Najbolja sportašica: URSULA BALAS (Jedriličarsko društvo „Val“)
- Najbolja ženska ekipa: STOLNOTENISKI KLUB „CRIKVENICA“
- Najbolja momčad: NOGOMETNI KLUB „CRIKVENICA“
- Najbolja sportašica mlađih kategorija: NIKA MANESTAR (Jedriličarsko društvo „Val“)
- Najbolji sportaš mlađih kategorija: ŽARKO JERČINOVIĆ (Boćarski klub „Sveti Jakov“)    

Darko Franović je ostvario impresivnu rukometnu karijeru. Bio je član rukometne reprezentacije Hrvatske koja je na Europskom prvenstvu u Portugalu 1994. osvojila brončanu medalju. Bila je to prva medalja hrvatskog rukometa na nekom od velikih natjecanja.
Rukometom se Franc, počeo baviti na, rekli bismo, uobičajen crikvenički način:
- Trenirao sam plivanje i vaterpolo na Plivalištu i nekako je logično bilo da nakon ljetne sezone završim u rukometu. Počeo sam u najmlađim kategorijama RK „Crikvenica“ kod trenera Zlatka Džaferagića u generaciji u kojoj su bili Bačić, Igor i Robert Hrelja, Robi Manestar, pokojni Karuba (Bruno Cvitković), Šiki Benić, Kosagov, Morožin i drugi. Za moj rukometni razvoj velike zasluge ima Branko Brnčić koji me već kao petnaestogodišnjaka uveo u seniorsku momčad. Tada su interes za mene počeli iskazivati prvoligaški klubovi, pa sam bio na pripremama s „Medveščakom“, ali sam ipak prešao u riječki „Zamet“.
U „Zametu“ sam igrao od 1984. do 1992. i tu sam se afirmirao kao igrač, igrajući u solidnoj prvoligaškoj momčadi. Poslije „Zameta“ sam prešao u „Karlovačku pivovaru“, ekipu koja je bila moćna i imala velike ambicije. U Karlovcu sam bio do 1998. godine, a to su bile i najbolje godine moje rukometne karijere. Bili smo drugi u Hrvatskoj, igrali smo finale Kupa, potom Kup EHF-a, bio sam najbolji strijelac lige, došao do reprezentacije …
U „Zamet“ se vraćam 1998. godine gdje sam odigrao još dvije sezone, sve do teške ozljede koljena zbog koje sam praktički završio igračku karijeru. Ipak, uspio sam odigrati još 8 utakmica za „Crikvenicu“ u 1. ligi u sezoni 2003./2004. godine. Tako sam igračku karijeru praktički završio gdje sam i počeo – u svom rodnom gradu.   
Nakon ozljede, u „Zametu“ sam bio trener mlađih kategorija, a jedno vrijeme i tajnik Kluba.
Završio sam trenersku školu i stekao diplomu rukometnog trenera. Zbog poslovnih obaveza koje su uključivale putovanja širom svijeta, nisam se više mogao baviti sportom, sve do prije nekih godinu dana, kad sam se za stalno vratio u Crikvenicu.
Angažirao sam se u Ženskom rukometnom klubu „Murvica“ kao trener djevojčica, a odnedavno sam predsjednik Udruge „Crikva sport“ s kojom imamo velike planove vezane uz organizaciju sportskih priredbi na području Grada Crikvenice i drugih aktivnosti vezanih uz  prosperitet crikveničkog sporta. – istakao je Franović.

crikva.hr  

Podijelite