1 - Momčad koja je igrala u 1. kolu Hrvatske lige protiv "Varteksa": Darko Car, Zvonko Tomić, Nikola Udovičić, Zdenko Ivančić, Marijan Briški, Ivan Domijan (stoje), Bero Gašparović, Ivan Brnelić, Mladen Borovčak, Mate Matejčić i Nikola Zoričić
2 - Zdenko Ivančić, strijelac opjevanog pogotka protiv "Varteksa", drugi najbolji strijelac u povijesti kluba
JEDINSTVENA HRVATSKA LIGA 1973./1974. g.
U opsežnim pripremama cijele Uprave i momčadi za prvenstvo došlo je i do kadrovskih promjena. Uprava je dovela novoga trenera Željka Mudrovčića iz Orijenta, a profesor Gračaković, koji je zadnjih godina s B. Katnićem vrlo uspješno vodio ekipu i doveo je u Hrvatsku ligu, nije dobio njihovo povjerenje. Dali su obrazloženje da Gračaković navodno ne može voditi momčad zbog obveza na svome radnome mjestu*. (Kad je počeo trenirati Crikvenicu 1971. godine, Gračaković je koju godinu prije došao s Fakulteta za fizičku kulturu u Zagrebu i bio je vršnjak nekolicine igrača s kojima je prije studija i sam igrao za Crikvenicu. Igrači su ga, da bi se znale uloge, zvali Profesor i to baš u svim prilikama i svi naraštaji crikveničkih sportaša posljednjih 50 godina pod tim imenom znaju i poštuju toga vrsnog stručnjaka). 14
U momčad su došli Mladen Borovčak iz Grobničana, Ivan Brnelić iz Orijenta i Drago Bujan iz Vrata, a od domaćih igrača su bili na raspolaganju Tomić, Brozina, Jeličić, D. Car, Udovičić, Briški, Domijan, Njegovan, Gašparović, Ivančić, M. Matejčić, Zoričić, Albaneze, Pelić, Šarar, S. Matejčić i Riki Car koji se vratio u momčad, a vrlo dobar igrač Ivica Matejčić je bio u vojsci. Momčad je očekivala povratak iz Švicarske Ive Katnića - Aje, jednoga od najboljih veznih igrača Crikvenice svih vremena.
Pripremali su se ozbiljno i došao je veliki dan 26. kolovoza 1973. godine, kada je u Crikvenici pored Dubračine protiv uvaženog Varteksa istrčao sastav: Tomić, D. Car, Udovičić, Gašparović, Briški, Domijan, Zoričić, Borovčak , Ivančić, M. Matejčić i Brnelić (igrao je i R. Car).105 Gosti su imali iskustvo i kvalitetu, a domaćin se suprotstavio požrtvovanošću i zalaganjem. Sve je odlučeno već u 7. minuti, kada je glavni crikvenički dvojac Zoričić - Ivančić svojim preciznim dodavanjem postigao zgoditak. Ivančić je glavom smjestio loptu iza leđa vratara gostiju, Jagečića. Crikveničani su slavili. Na nogama je bio cijeli grad. Čule su se sve pjesme iz bogatog navijačkog repertoara.
Ta je utakmica ostala zapamćena te se mnogi i danas s ushićenjem prisjećaju toga ozračja, kada je pred gotovo 3.000 ljudi polučena tako važna pobjeda.
Samo su tradicionalne spidvej utrke uspjele privući više gledatelja na Gradski stadion (iz cijele Hrvatske i Slovenije i drugih mjesta), a na ovoj su se utakmici okupili Crikveničani i njihovi susjedi. Pobjeda nad Varaždincima je značila mnogo. Osvojeni su prvi bodovi, podignuta je razina samopouzdanja, a euforiju je u novinama opisao V. Jugo:
Crikvenice, misto moje,
ča je lipo more tvoje,
tamo živi barba Tone
moji nonići i none.
Tamo su ti si mladići,
pravcati garofulići…
Tako se kanta, ali ipak najviše slave barbu Zdenkota Ivančića, čigova je glava promenila jednoj bale pravac i Varteks je šal s Kirije pul se runske vuni vele kvaliteti - s šotobragami na palice. Samo tako daje Crikvenica i pustite malo sapi za kašneje…
.