U vihoru 2. svjetskog rata krajem 1943. g. rad škole je, zbog nedostatka učenika prekinut, a dio njih odlazi u rat, pretežno u Narodno-oslobodilačku vojsku. U školskoj arhivi, koja je devastirana i nestala u ratu, osim spiskova učenika po godištima, nekih drugih značajnijih podataka iz povijesti škole nema.
Nastavak rada škole je započeo odmah po završetku rata i preuzimanja škole od tadašnje narodne vlasti 1945. g. U nastojanju čim brže obnove i uklanjanja posljedica ratom opustošene zemlje, a da bi se popunila praznina i nedostatak stručnih građevinskih kadrova, vlast je već početkom rujna 1945. u školi otvorila prvi tečaj za osposobljavanje rukovoditelja građevina (građevinskih poslovođa) i kvalificiranih zidara. U razdoblju od 1945. do kraja 1951. g. održano je ubrzanim tempom ukupno 9 tečajeva (trajali su obično 6 mjeseci) koje je uspješno završilo 342 učenika.
Početkom 1952. g. započela je s radom trogodišnja škola za građevinske poslovođe slična onoj predratnoj. Nastava se odvijala po proširenom nastavnom planu, a u školu su primani dijelom kvalificirani radnici, a dijelom učenici sa završenom osmogodišnjom školom bez prethodnog radnog iskustva. U 5 godina od 1952. do 1957. školu je završilo ukupno 135 učenika, prosječno 27 godišnje.
Od školske godine 1957./58. škola nosi naziv „Majstorska građevna škola za građevne poslovođe“, a upisni uvjeti postaju stroži i u školu se primaju samo kvalificirani građevinski radnici (zidari, klesari i tesari) koji su poslije školovanja proveli najmanje 3 godine u svojoj struci na praktičnom radu. S obzirom na upisne uvjete, učenici ove škole imali su najmanje 23 godine pri upisu (godine školovanja + 3 godine praktičnog rada + 2 godine vojni rok) i bili su već ozbiljni ljudi, poneki već i oženjeni. Građevna su poduzeća shvatila značaj školovanog kadra, pa su učenici škole bili pretežito stipendisti tih poduzeća i pojedinih ustanova. Školska godina bila je podijeljena na 7 mjeseci teoretske nastave, 4 mjeseca praktičnog rada u građevnom poduzeću i 1 mjesec odmora.
Početkom školske godine 1954./1955. u istoj zgradi škole počela je djelovati i novootvorena Gimnazija koja je imala 4 razreda i čija se je nastava održavala dopodne do 13 sati. To znači da se je nastava u Građevnoj školi održavala u popodnevnim satima, počinjala bi u 14 sati, a završavala u 18,55 ili u 19,40 sati (u slučaju 7 nastavnih sati). Ova okolnost je nepovoljno utjecala na rad u školi, posebice u zimskim mjesecima, kada su se zadnji sati nastave održavali pod električnom rasvjetom.