Z brda, z dola

Maškare juhuhuču i ihihuču celen Ričken prstenon. Kastavski, Halubajski, Zametski, Žejanski, Zvonećki, Brgujski, Grobniški. Raspasli su se zvončari seh fel već od 17. jenara kada zatuli Antonjski zvon. Klate zvonami, mašu mačukami, pote se črljene stomanje na kvadri, plavo bele majice mornarske na modro bele rigi, črljene se rupci okolo vrata, a obrazi kot jabukvi. za njihove runa platile su stare ofce da se moru ogrnut. Na nogah bele brageše, neke z crtun neke brez crti, škornje ke duraju puno let, načinjene po mere od prašće koži da nutar još moru stat i bele vunene bičve. Rabe puno kilometri načinit, durat i vlagu ne propušćat. Na glavah grde vele glavini načinjene od kosti pokojnoga blaga, našivenun štavljenun vunun. Zapadni del teh kraji nosi okol pasa nekuliko maleh zvon a kastavski jedno velo. Oni su najpoznateji obahajači tiranja zleh sil, čuvanje blaga i štal i tiranja zimi zazivajuć proliće.

Jedni pak vole ukrasit glavi, kapami našivenemi šaremi rožicami od krepa, neki od krepa zirežu tračice pa od glavi do peti na vetru lipo leprhaju. Na obrazeh su stavljene drvene maski, usta njin se opiraju i klepetaju. Šegače se divojkami, garave njin lica karbunon, šćiplju jih za obrazi, malo njin zadignu šos ili halju. Šegače se snjimi paj smeha i veselja na kila. Gredu, klate nogami i zvonami ki će jače i bolje.

Poli nas va gornjen griško-belgracken kraju poznati su jedni od najstarejeh krabunosi oveh kraji. Ča tisti nase nakramaju, sakakoveh štrumenti, bršljana, alati, sakakoveh kramarij vuku za sobun. Pušu va rogi od voli, tule, buče, vuku za sobun stari traktor i na njemu priručnu birtiju. Neki rastežu harmuniku, neki lupaju va poklopci i padeli. Njihova je parola - čin čin grđi, tin tin lipši.
Obahajaju sela, pozdravljaju domaćeh, oni jih lipo dočekuju. Ima jih ki već imaju fanj let. Pomalo njin se pripetuju i mlaji. Zapravo je vavik bila dika bit krabunos, postojale su nepisane reguli, kako se ponaša - popit ma ne se oblokat, najist se, ma ne prejist, da nebi bilo posljedic. Sako leto oni gredu na Rički karneval i rado su viđeni. Neka njih dok god bude moće. Grdi su da ne moru grji bit, ma su nan semi dragi.

Finit te maškare, spravit se odore, umuknut te zvona pasat zima i prit proliće, a i neko drugo važneje delo.

Podijelite