Urbanizacija Crikvenice do 1914. (4)

1. Obalni put s drvoredom, vidljive klupe postavljene za šetače, oko 1918., razglednica (izvor: arhiv Grada Crikvenice)
2. Obalni put i drvored, 1893. (izvor: arhiv Grada Crikvenice)

Uređenje Obalnog puta (2)

Ubrzo je uređenje obalnog puta poprimilo razmjere uređenja šire urbanističke linije grada, uključujući obalnu cestu od luke do Crnoga mola, odnosno do pristaništa tada već zasigurno planiranog mondenog sanatorija Therapia. Prepoznale su se mogućnosti koje investicije mađarskih konzorcija mogu donijeti Crikvenici pa se 1891. godine ponovno šalju dopisi Kraljevskoj kotarskoj oblasti:
- Sa zapadne strane ovdašnje luke vodeći obalni put do kupališta oštetjuje more danomice tako da ga nije moguće u dobru stanju uzdržavati, prem se neprestano popravlja, što obćini prouzrokuje znatne troškove. Da se taj put zaštiti od morskih talasa, od potrebe bi bilo postaviti duž istoga u more jedan obranbeni nasip od kamena takozvanu Školjeru, koja bi se na ondešnjem plitku tlu podigla. Buduć je razvitak i napredak Crikvenice kao kupališnog mjesta put ovoj od velike važnosti…

Dok se u prethodno navedenom dopisu pod „kupalište“ misli na starije „Banje poli Vrutka“, u ovom slučaju za pretpostaviti je da se misli na novo kupalište „Hrvatske/Mađarske banje“, na putu za Svetu Jelenu, za koje je kamen temeljac postavljen u srpnju 1891. godine. U nastavku teksta moli se da se općini dozvoli podignuti „školjeru“ i nadaju se da će pomorska oblast poduprijeti njihova nastojanja, kao što„nije uzmanjkala svakog zgodom do sada poduprieti otčinskom skrbi interese ove obćine“ Ugarska vlada u gradnji prometnice uz obalu također je prepoznala korist te stoga s općinom Crikvenica sklapa ugovor prema čijem prvom članku odobravaju općini Crikvenica da na nasipanom zemljištu izgradi javnu cestu, koju će od udara mora štititi zid, odnosno kamena riva, „školjera“ U članku dva, istog ugovora, stoji:
- Obćina Cirkvenice sa svoje strane obvezuje se da će ustupiti za nasipavanje takve ceste pet metara širine, koji se imaju mjeriti od morske obale, u vlasništvo visokog erara ugarskog i podpisom ovog ugovora dozvoljuje, da taj komad puta bude upisan na ime visokoistog erara. U nastavku sklopljenog ugovora navodi se kako pomorska oblast pristaje na to na općina Crikvenica zasadi drvored uzduž nove ceste, no isto tako pomorska oblast zadržava pravo na uklanjanje spomenutog drvoreda ukoliko se nasipano zemljište prenamjeni u javne svrhe. Nadalje, zaključuje se da, s obzirom da će općina Crikvenica ponajviše koristiti prostor nove prometnice, dužna ju je vlastitim sredstvima uzdržavati i čuvati u dobrom stanju. Ugovor se sastojao od dva izvorna primjerka, oba dvojezična, s usporednim tekstom u dva stupca na talijanskom i hrvatskom jeziku. Godine 1893. većinski dio obalnog puta bio je dovršen, što je vidljivo iz zapisnika koji opisuje stanje nove ceste u navedenoj godini:
- Radnje kod obalnog puta u Crkvenici izvedene su po gradjevnom programu od 2. prosinca 1892., a prekoračen je isti samo u toliko, što je cieli nasip njesto višji izveden negoli je bio prvobitno osnovan, a to zbog toga da ne bi morska plima (?) do posadjenih stabalah dopirala pošto je izkustvo kod nasadah u prvih pomorskih mjestih pokazalo da stabla u takovom slučaju izumiru.

Zapisničar navodi kako se za dovršenje obalnog puta moraju provesti još poneki radovi planirani elaboratom od 14. travnja 1893. godine, pri čemu bi se između svaka dva stabla već posađenog drvoreda zasadila lovorika, a ističe se i potreba nabave najmanje dvadeset klupa od hrastovog drva koje bi se postavile uz pješački put. Taj podatak govori nam kako je obalni put bio vrlo atraktivan gostima koji su pristizali u Crikvenicu, a to potvrđuju i opisi putopisaca, koji navode kako je to jedna od najljepših šetnica koja se u okolici može posjetiti:

- Šetnja obalnim putem prema sv. Jeleni: Oko 3 klm. Dugo šetalište vijuga se tik uz morski žal vodeći čovjeka sasvim lagano uzbrdice sve više nad more. Čovjek ne može poželiti ljepše šetnje, nego je ova; na svakom se koraku pruža čovječjem oku nešto novo, nešto zanimljivo. Dok more uz samu Cirkvenicu pokazuje sliku pitome pličine, strše tamo pod Sv. Jelenom hridi i grebeni, medju kojima je voda izdubla male špilje i dražice. Ovaj kontrast osobito se dojmi svakoga. Na polovici puta čovjeka upravo poziva na odmor mala, ali lijepa borova šumica „Zelengaj“, kroz koju vode vijugaste staze do klipa, počivališta, gdje odmarajući se uživa čovjek čisti, ugodni, ozonom bogati zrak. Tišina i blagi taj zrak donosi već sam po sebi oporavka bolesnima a odmora zdravima. S obalnog puta vodi više puteljaka (jedan takodjer i kroz „Zelengaj“) na glavnu prometnu cestu Cirkvenica – Rijeka, koja je sve do Sv. Jelena zasadjena drvoredom.“

Uz novoizgrađenu i novouređenu prometnicu počele su nicati stambeni objekti, što je dobro vidljivo na razglednicama onoga vremena. U prizemljima su bili smješteni dućani ili gostionice, a na katovima prostori za stanovanje. Obalni put čini današnje Strossmayerovo šetalište i perivoj nazvan „Perivoj Obala“.

Podijelite