1 - Reljef z 1736 leta na istocnon procelju crikve va Triblju
2 - Glagoljska listina z 1323 leta
3 - Novac cara Maksencija, Tribalj - Gašparovići, 308. godina
4 - Njivica 2007-a
5 - Privjesak od stakla, početak 4. stoljeća, Tribalj - Gašparovići
6 - Ranosrednjovjekovni lonac, Tribalj - Njivica, kraj 8. prva polovica 9. st. Tribalj, Sv. Marija
7 - Srebrni nakit iz grobova, 10. - 12. st. Tribalj, Sv. Marija, 2009.
8 - Dio ranosrednjovjekovnih grobova
9 - Veoma oštećen novčić, Konstantin ili njegovi sinovi, 4. stoljeće, Tribalj - Gašparovići
Marako san pripravil dosta štorij o kirijaši i to još od zgod va Napoleonovo vrime, o kirijašu Pravedniku med narodi, o kirijašu metereologu i drugomu moran najprije finit priču o Triblju (ako se to opće more) o porijeklu imena Tribalj i tribaljskon hodu kroz vrime i povjest.
Nis zaboravel da san čitateljon obećal tekst koga mi je o Triblju poslal arheolog Ranko Starac, znalac vinodolskog podzemlja i nadzemlja, a ča ću udelat na kraju današnje štorije.
Dakle o porijeklu imena Tribalj čiji dočetak - alj - upućuje na starohrvatsko porijeklo (ne volin rič staroslavenski jer ipak smo mi Hrvati i potomki smo, valjda, Starih Hrvati ), postoji upravo takova teorija, ku zagovara naš prijatelj Ranko Starac, aš va starohrvatskon zajiku rič „ triba ili treba“ znači božansku žrtvu i druga, da je naziv potekal z rimskoga vrimena od toponima „Tre Vallis“ ča znači „Tri Doline“ ča je predpostavljala arheologinja Radmila Matejčić (kako se Tribalj nalazi va sridnjoj od tri doline ova tvrdnja ima solidno uporište).
Ja bin se usudil reć da i jedna i druga predpostavka moru bit točne.
Kako san već prije rekal, arheolog Starac veruje da je va selu Gašparovići va Triblju bila štacija na rimskon putu od Tarsatice (Trsata) do Senie (Senja) i dalje do Salone (Solina) va koj je siguro postojal žrtvenik kadi su putniki prinosili žrtve za srićan put. Morda se je ta štacija zvala „Tre Vallis“, a kako su se naši pretki, ki su se mišali z svojimi predšasnicami Rimljankami, mišali i z njihovimi običaji, siguro su prezeli od njih uz kršćansku veru i tajsti žrtvenik (ontar) i ovakov epilog je bil neminovan.
Jako bi mi bilo drago kad bi arheologi dokazali postojanje ontara (naš arhaični naziv za oltar) na mestu štacije jer je onda mladi Tribaljac Nino imel pravo ugravirat na sablju geslo „Tribalj sveta zemlja“.
Va glagoljskoj ispravi z leta 1323. ka je napisana va Triblju 35 let nakon Vinodolskoga zakonika kadi su Vinodolci popisali svoju zemlju zbog stalnih nesuglasic z Driveničani oko granic, spominje se „Stomorino pole“ i crikva Svete Marije. Nesuglasice nisu prestajale pa imamo i isprave sastavljene na iston mestu i 1412. i 1449. kad su Driveničani prnesli nikakovu hartu ka jin ni priznata pa su morali platit 120 libar kazne. Piše na kraju isprave da su si bili zadovoljni ali je očito da je zadovoljstva bilo malo aš su i dalje si svojatali tu zemlju, pa su radi mira va kući va našoj crikvi, ka je kašnje bila posvećena Pohodu BDM Elizabeti (Jelisaftina prema starohrvatskon, glagoljaškon obredu), mašili i drivenički i begradski i griški, a mordi i kotorski plovan.
Tribalj se prvi put, kuliko se za sad zna, izričito spominje va vizitaciji biškupa Pohmajevića z leta 1727. kadi piše da je biškup prišal s pratnjun do crikve „... Marijina rođenja u Vinodolskon polju koga narod zove Tribalj gdje je crkva u obnavljanju“.
Crikva je obnovljena i posvetil ju je 1938 biškup Benzoni, a na istočnon pročelju crikve, z toga vrimena, ugrađen je reljef s propelon Isusa Krista i leton 1736. Kako sukobi oko meje i dalje nisu prestajali, vjerovatno i zbog toga, osnovana je 1789. leta plovanija Tribalj čijih dvisto let smo proslavili 1989., u osvit naše države Hrvatske, kad je mašil profesor Mile Bogović ki je 2000. postavljen za biškupa va Gospiću.
Štorija o granicah s tin ni finjena aš bi i danas si oteli imit del onoga ča je vredno i lipo, a to Tribalj siguro ima, pa totu dilimo sudbinu naše Domovine prema koj si susedi imaju teritorijalne pretenzije javne ili potajne ali oboton drugi put.
A sad prilažen pismo uvaženoga arheologa, kustosa PPMHP – a iz Rijeke, Ranka Starca.
Tribalj , bogatstvo arheoloških nalaza od VI st. prije Krista do srednjeg vijeka
Područje Triblja u srcu Vinodola čuva pod zemljom brojne tragove naših predaka, a iz pretpovijesnog razdoblja, kada ovim prostorom gospodare rodovi ilirskih naroda Japoda i Liburna, na brežuljku Humac naslućuju se i danas tragovi rasutog suhozidnog bedema pretpovijesnog naselja.
U muzeju u Rijeci čuvamo jednu naušnicu (nakit) od brončane žice, s jednom perlom od jantara, iz liburnskog razdoblja pronađenu u Triblju, a također iz Donjeg Triblja, potječe i jedna pretpovijesna brončana fibula pronađena pri izgradnji ceste Tribalj - Crikvenica, koja se danas čuva u Arheološkom muzeju u Zagrebu.
Gradina na Humcu bila je u vizualnom kontaktu s okolnim stražama i pretpovijesnim utvrdama na Obli, Soplju (gradini Sveti Kuzam), Driveniku i Gračišću.
U antičkom razdoblju vinodolskom dolinom izgrađena je značajna rimska državna cesta, koja je povezivala Akvileju u Italiji sa Siscijom u Panoniji, a lokalnim ogrankom relaciju Tarsatika – Senija. U tom odsječku ceste ona se upravo između donjeg i gornjeg Triblja račvala u dva kraka. Jedan krak je vodio prema Grižanama, Bribiru i kroz novljansko polje prema Ledenicama, a drugi od Triblja prema Stranču, a pod Badnjem skreće za Crikvenicu (Ad Turres), otkuda obalom ide cesta dalje za Selce i novljanski Lopar.
Upravo nekoliko desetaka netara niže zaseoka Gašparovići, na području između Donjeg i Gornjeg Triblja, s te lokacije, uočeni su i nikad istraženi zbog nedostatka novca, ostatci antičko-kasnoantičke arhitekture, moguće i cestovne postaje (statio et mutatio) na ovom drevnom prometnom pravcu. Pojedinačni sitni nalazi predmeta od keramike, stakla i metala u Gašparovićima potječu iz vrlo širokog vremenskog raspona između 1. i kraja 6. stoljeća, s mogućim tragovima ranokršćanskog kultnog središta.
Početkom razdoblja prvog vala slavenske kolonizacije, te potom i doseljavanja rodova Hrvata, između 7. i početka 9. stoljeća, upravo nedaleko rimskog sklopa na ledini Njivica (nedaleko položaja znakovitog imena Klošter) istraživanjima su otkriveni tragovi starohrvatskog groblja, s ukopima na vrlo maloj dubini (do 40 cm, pa su skeletni ostatci oranjem uništeni) s prilozima poput keramičkog lonca s hranom, željeznim nožićem i brončanim prstenom s likom raskriljenog orla, po čemu ove nažalost uništene grobove datiram u kraj osmog ili sam početak devetog stoljeća, poput prve faze zaposjedanja groblja u obližnjem Stranču – Semičevićima.
Ovo groblje bilo je kratkotrajno, s pokrštavanjem Hrvata tijekom desetog stoljeća groblje je preseljeno na ledinu oko župne crkve Sv. Marije u Stomorino polje u središtu Triblja. Brojni ukopi skeleta u parku oko crkve ukazuju na postojanje groblja na redove iz razdoblja između 11. i 13. stoljeća.
Na položaju groblja potom je nakon pokrštenja Hrvata bila izgrađena crkvica Sv. Marije, očito titulara ranokršćanskog porijekla, naslijeđenog od izvorne, potom napuštene crkve uz kasnoantički sklop u Gašparovićima.
Crkva Sv. Marije (Stomorino polje) postala je u stoljećima razvijenog i kasnog srednjeg vijeka međašnim kamenom i mjestom sudovanja, ali i duhovnim epicentrom vinodolske kotline, uz koju su presuđeni i neki teški dugogodišnji sporovi oko međa susjednih općina.
Danas tek imamo vidljivu jednu historicističku crkvu izgrađenu na mjestu stare, koja je dograđena 1723. g, a od stare crkve preostala nam je tek presvođena sakristija, u koju je ugrađen kameni reljefni zrelorenesansni lik bogorodice nad oblacima.
Ovo je tek dio tribaljske baštine, o kojoj malo znamo jer se Tribalj shvaća kao recentno naselje s nizom kuća uz glavnu cestu, no zemlja krije još mnoga arheološka blaga i povjesne istine.
Ranko Starac, arheolog, kustos, PPMHP - Rijeka
Nadan se, dragi čitatelji, da nakon ovoga neutralnoga teksta Ranka Starca imate objektivniju i bolju spoznaju o prošlosti Vinodola, a posebice Triblja.
O novijoj prošlosti Triblja i njegove plovanije drugi put.
Tribalj, 14.7.2019.
Žarko Gašparović Markun