Frankopanska ostavština u crikveničkom kraju (2)
Na oltaru crkve Blažene djevice Marije centralno mjesto zauzima slika Majke Božje s djetetom Isusom, te možemo reći da je oltar izrađen 1776. godine od Paula Riedla i suradnika bio zamišljen da istakne tu staru sliku, koja je nastala krajem 14. ili početkom 15. stoljeća u nekoj venecijanskoj radionici sljedbenika Paola Venecijana.
Za sliku se pretpostavlja da je u Crikvenicu stigla donacijom nekog iz obitelji Frankopana. Slika je više puta popravljana tako da se prvotni sloj jedva može ustanoviti. Uz ostale majstore-pavline stolare, kipare, draguljničare u samostanu su radili i slikari. Na pozadini tabernakula glavnog oltara uz ostale majstore naveden je i R.F. Lucas Hanser Inaurator, & Pictor Isti majstor spominje se u knjizi blagajne iz 1784. godine župe Kotor (brdo i naselje u zaleđu Crikvenice) gdje mu je isplaćeno tri libre za popravak raspela. To znači da su majstori pavlini mogli raditi i za vanjske naručitelje, ali vjerojatno uz odobrenje priora samostana.
Na vanjskom južnom zidu prezbiterija crikveničke crkve Blažene Djevice Marije smješten je reljef Krista patnika ili sućutnog Krista. Lik Isusa smješten je u lunetu te je prikazan s trnovom krunom na glavi kako se laktovima oslanja na rub groba-sarkofaga. Reljef je datiran negdje na kraj 15. ili početak 16 stoljeća a pripisan je radionici krčkog majstora Franje Marangona. Kako se je crkva tijekom stoljeća širila i povećavala tako je izgleda i ovaj reljef prije bio smješten na nekom drugom mjestu te je na sadašnju poziciju ugrađen 1659. godine o kojoj rekonstrukciji i dogradnji svjedoči natpis na velikom luku ispred svetišta – Hoc opus factu(m) est 1659.
Crkva Blažene Djevice Marije je poznata proštenjarska crkva kamo je hodočastio cijeli Vinodol i Krk naročito naselja bliže kopnu. O tome imamo svjedočenje Biskupa Senjsko modruškog Ivana Antuna De Benzoni koji u svojem vizitacijskom izvješću iz 1745. godine spominje kako je u pavlinskom samostanu u Crikvenici sreo krčkog biskupa i krčkog kneza s Velikim vijećem. Pavlini su imali dobru komunikaciju sa svom okolinom pa su onda lakše mogli privući značajne majstore i umjetnike za poslove u samostanu i crkvi.