1 – 6: Crikvenica uoči velikog finala
7: Kristijan i Lea odbrojavaju sate do početka utakmice generacije
Slijedi pomalo neuobičajen tekst za ovaj portal. S ponešto većom dozom patetike nego što bi možda trebalo, ali progledat ćete mi kroz prste. Nešto osobnijeg karaktera, ali vjerujem da će se mnogi moći poistovjetiti s njime.
Dan uoči finalne utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva na kojoj će Hrvatska i Francuska odmjeriti snage na terenu, sve vrvi kvadratićima – dresovi s imenima igrača uobičajen su dress code na ulicama, u kvadratiće i boje hrvatske zastave oblačimo i kućne ljubimce i limene ljubimce. Euforija je zahvatila čak i one koji nikada prije nisu pratili nogomet.
Nekoliko puta tijekom prvenstva čula sam izjave poput:
- Ove 'ženske' uopće ne znaju nogometna pravila, samo vrište.
- On nikad ne gleda nogometa, a sad mu je 'fejs' pun objava o 'Vatrenima'.
Sve to pada u drugi plan, jer svi su svjesni jedne nepobitne činjenice – svjedočimo trenucima koji će se još dugo prepričavati. Nakratko zaboravljamo probleme. Ne postoje više podjele na crvene i plave, lijeve i desne, ovakve i onakve, već smo svi ujedinjeni u želji za uspjehom naše reprezentacije.
Odrasla sam uz priče drugih o nogometnim uspjesima iz vremena kada još nisam bila rođena ili sam pak bila premala da bi ih se sjećala, o pothvatima koji su ušli u anale.
Uz tatine priče o tome kako je „Rijeka“ 1984. rezultatom 3:1 svladala „Real Madrid“ pod stijenama Kantride i nezaobilazne priče o "generaciji '98." i „Ćirinim sinovima“.
Svi znaju kako su Jarni, Vlaović i Šuker srušili moćnu Njemačku, kako nas je Francuska zaustavila u polufinalu, a onda smo tog 11. srpnja 1998. pobjedom nad Nizozemskom postali treća reprezentacije svijeta u nogometu.
Točno 20 godina kasnije, 11. srpnja 2018., golovima Perišića i Mandžukića u okršaju s Engleskom, hrvatska nogometna reprezentacija ponovno je ispisala stanice povijesnih sportskih knjiga.
Hrvatska je u finalu Svjetskog nogometnog prvenstva!
Scenarij koji je malo tko mogao zamisliti. Uspjeh koji nitko, pa slobodno mogu reći u svijetu, nije očekivao.
Američki magazin „The Atlantic“ opisao je put Hrvatske do finala kao „najljepšu bajku svjetskih prvenstava svih vremena“. Sudeći prema pisanjima svjetskih medija i društvenih mreža, u finalu ćemo uživati simpatije i podršku mnogih, a slavit ćemo bez obzira na ishod utakmice jer već i sad znamo da smo postigli nešto nevjerojatno.
Ne preostaje nam ništa drugo negoli se prepustiti euforiji, jer nas u ponedjeljak, nakon dočeka naših nogometaša u Zagrebu, čeka povratak u realnost.
No, dok se ovakav uspjeh ne ponovi, prisjećat ćemo se koliko smo samo živaca izgubili te 2018., koliko je srca na tren zastalo kada je Rakitić s bijele točke upućivao odlučujuće udarce i koliko smo skakali i vrištali od ponosa i sreće svaki put kada bi lopta zatresla protivničku mrežu.
Sada napokon i ja imam svoju priču, i to kakvu!
Lea Knežević