Slika učenica osnovne škole završni razred iz 1944. godine. U sredini su ravnateljica Zora Zastavniković i kateheta Vladimir Sušić.
Slika je iz arhive pok. Marije Očkun
Ratimir Gregurić dalje piše:
- U školskom arhivu naišao sam na nekoliko listova pisanih latinskim jezikom.
Iz iskustva sam znao da ni naš župnik ni kapelan nisu baš jaki latinci, što je uopće kod svećenstva rijetkost, a doznao sam da moj stari kateheta dr. Trux vanredno vlada klasičnom latinštinom. Otišao sam do njega, i tako našao novog pomagača. Moj je kateheta najpripravnije prevađao sve što sam mu donosio, bili to listovi ili kojekakovi natpisi ili kronike ili što drugo.
Preveo mi je i veliku fundacionu povelju kojom knez Nikola Frankopan osniva g. 1412. samostan za Pavline u Crikvenici. Mnogo me je zadužio moj kateheta, pa žalim što sam mu se na koncu zamjerio posve nehotice. Moj je kateheta naime prem vrlo naobražen svećenik, veliki čudak. On naime ne trpi svoju subraću fratre među koje se je nekada i sam ubrajao.
Tako sam ja eto u g. 1941. mobilizirao župnika Prpića, katehetu Truxa, stare nonice, Anu, Žanovicu i Baricu, i radio, radio, radio, marljivije no ikada na kojem poslu. Teka se je nizala do teke, fascikl do fascikla, građe je bivalo svakojake a najviše one o školi svakim danom sve više i više, pa sam ja već u duhu gledao ne doduše povijest naše škole, no svakako neku manju radnju iz prošlosti te naše prosvjetne ustanove.
Gđa Zastavniković zamolila me je da kad sam već našao toliku građu i što je najvažnije u arhivu i kod Cuvaja potvrdu na temelju koje se vidi da je naša škola osnovana još g. 1797. pozvala me je dakle gđa ravnateljica da taj najstariji historijat škole barem u kratko opišem, kako ne bi to što sam našao ostalo i dalje zakopano, samo mjesto u arhivu, u mojim tekama.
Odlučio sam napisati kratak historijat škole prema nađenim podacima od osnutka do g. 1874. kada počima spomenica. Namjeravao sam to napisati anonimno i priložiti spomenici škole. Ali dogodilo se nešto o čemu ni sanjao nisam, što me je natjeralo da radnju o školi što je moguće dotjeranije izradim i pod punim imenom napišem, kako bih mogao za ono što je napisano odgovarati ali i zadovoljstvo nad uspješno dovršenim poslom uživati.
(nastavak slijedi)