Ratimir Gregurić u svom radu na istraživanju povjesti Crikvenice dolazi do sve više podataka o događajima iz prošlosti Crikvenice koji su bili nedovoljno istraženi ili samo površno navedeni,tako da Crikvenica osim nekoliko pokušaja nije imala objavljen dokumentiran i kronološki sistematiziran opis povijesnih događanja.
Gregurić nastavlja opisivati svoj rad u 1941. godini:
- Ovdje moram malo zastraniti da taknem famoznu spomenicu s par riječi. Stara je to knjiga, koju je počeo voditi ravnatelj Ivan Grohovac a prema podacima koje je našao od g. 1874. kada je na školi bio ravnatelj Franjo Sinko. Na početku je Spomenice ostavio Grohovac 10 praznih listova za potpise posjetnika. Ovi su listovi ostali prazni sve dok na školu nije došla ravnateljica gđa Polić koja je sve te listove ispisala svojim nemogućim pjesmama, a nije zaboravila ni ulijepiti svoju fotografiju ispod koje je napisala da je ona prvi „ženski ravnatelj“ u Crikvenici, što ne stoji, jer je prva žena na upravi naše škole bila Anka Sertić naslovna ravnateljica, kratko vrijeme doduše, no ipak ona je prva. Na slijedećoj strani spomenice zapisala je gđa Polić drugi neistiniti podatak naime da je škola osnovana g. 1875. / a još i sad žive učenici iz 1865! /, te je ispod te tvrdnje stavila opasku „Ne ispravljaj ništa kao ludi Pišta. P.“ Druge zloupotrebe spomenice po gdji Polić ne navodim, jer nemam za to volje ni vremena, neka za ilustraciju njene osobe bude spomenuto još samo ovo. Ispod slike lutke obučene u narodnu nošnju piše: „Lutka je darovana školi pod br… da bude uzorak narodnih haljina za djecu i za njihove lutke. Sama lutka bez robe to je dar Nede Vučić, lutkinu robu je kupila, sašila, vezla, kačkala i školi darovala Josipa Polić ravnateljica". Ta je osoba u tri navrata bila upraviteljica pučke škole u Crikvenici …
Gđa Zastavniković upozorila me je na bilješku koju koncem šk. godine 1886/7 navodi ravnatelj Grohovac.
On kaže da su mu ljudi pripovjedali kako bi te godine imala biti stogodišnjica naše škole. Škola bi trebala dakle biti osnovana g. 1787. Laszowski u svojoj knjizi "Gorski Kotar i Vinodol" piše da je naša škola osnovana g.1820. i poziva se na Acta cameralia u drž. Arhivu u Zgbu, tako prepisuje i Rigoni. Što je od ovoga istina? To nikako nisam mogao odgonetnuti. Jedino što sam bio siguran bilo je to da je podatak „ludog Pište“ kriv i glup. Jednog dana dok sam čekao na gđu Zastavniković, popeo sam se u drugi kat škole, a odavle na školski tavan. Počeo sam „njuškati“ po tavanu i napokon nakon dužeg prebacivanja i traženja, našao sam arhiv od g. 1820.!
Sav pijan od sreće ponio sam te fascikle sa sobom, isprašio prašinu koja je kroz više od 60 godina po njima padala i stao ih pregledavati. Bio sam oduševljen, jer sam odmah vidio da ću imati masu novih podataka, niz novih imena i dogođaja. Dozvolom gđe Zastavniković prenio sam sav taj arhiv svojoj kući gdje sam ga svega pomno pregledao, pročitao, napravio more bilježaka, a na temelju nađenih ispitnih izvještaja počeo sam praviti statistike od kojih su kasnije nastali dijagrami. Našao sam se pred ogromnim poslom, no uhvatih ga se radosno i junački.
(nastavak slijedi)