1 - Brijeg Kotor krajem 19. st., Zbirka Muzeja za umjetnost i obrt, autor G.B. Bronzini.
Prema Allgemeine Schulordnung imao je mjesni župnik biti ravnatelj škole. Možemo dakle reći da je ravnateljem imenovan mjesni župnik crikvenički novljanac Franjo ČIKULIĆ, kojega nalazimo na čelu škole još 1820-22, t.j. u godinama za koje već imamo sačuvane podatke o školi, Čikulić je župnikovao u Crikvenici trideset godina /1792-1822/, umro je god. 1830. kao umirovljeni župnik. Možemo smatrati da je Čikulić bio ujedno i učitelj naše škole, jer vidimo da on tek g. 1819. uzima kapelana Stanka Katnića kojemu prepušta školu, dok sam zadržaje dušebrižništvo, da i ovo preda već slijedeće godine svom sekundarnom kapelanu Štefaniću.
Iako nam nije poznat sam tekst ugovora o otvaranju škole, znademo da je po njemu crikveničkom učitelju određena plaća u visini od ukupno 160 forinti u gotovom, te ekvivalent u naravi u iznosu od ukupno 63 forinta i 60 krajcara, što sve zajedno iznosi 223 for. 60 kr. Istom godine 1802. povišen je prinos gospoštije u gotovini od 30 f. Na 120 f. A prinos općine povišen je g. 1822. na 176 f. 40 kr., pa je od tada učitelj primao uz spomenuti ekvivalent u naravi, plaću u gotovom 296 f. 40 k. Ili ukupno 370 for.
Na žalost, općine su vrlo neuredno plaćale svoje prinose, pa je učitelj muku mučio decenijama radi te neurednosti. Imamo u školskom arhivu iz kasnijih godište čitav niz pisama učitelja Lukanovića, kojima se on obraća na sve moguće vlasti, napose na pučke suce, ali većinom uzalud, jer su oni tvrdokorni, i neće da mu isplate njegovu „kukavnu i ubogu platju“. Što više uskraćuju mu i gorivo drvo, koje on godinama kupuje sam i za sebe i za školu. Badava on piše, badava moli, zaklinje, prijeti i opet moli, prepušten je na milost i nemilost nepismenog „suca“ koji je neumoljiv. Istom nakon prijetnje sa strane više vlasti, po nekoliko mjeseci unatrag isplaćuju mu se njegova beriva.
Ništa bolje nije u pitanju popravka školske zgrade. Već prvih godina nakon uselenja u gospoštijski magazin, trebalo je popravaka, jer je ta zgradurina bila prožeta vlagom. Koliko će učitelj moliti i zaklinjati, komisije će dolaziti, kimati će glavama, zgražati će se nad nemogućim stanjem zgrade, no čim odu, zaboravit će, i učitelj će i nadalje stanovati i podučavati u sobama niz čije zidove curi voda, čiji su podovi gnjili od vlage i obrasli mahovinom.
(iz zapisa Ratimira Gregurića)