Kotor podkraj 19. st. (iz zbirke Muzeja za umjetnost i obrt, autor G.B. Bronzini.)
Godine 1776. izgorio je Kotor. Župnik Radetić pošao je s mnogim pogorelcima dolje k moru, gdje mu Pavlini dadoše utočište u svom samostanu, te mu pomogoše kod uređivanja nove župe crikveničke. Selo Kotor, odnosno ostaci toga sela po malo se zapuštaju a počinje se razvijati novo naselje dolje uz more oko pavlinskog samostana, koje će se po crkvi nazvati Crikvenica. Tako se Crikvenica okupila oko stare crkve sada župne, oko samostana, oko škole ...
Reformator car Josip II. nije poštedio ni naših vrijednih Pavlina. Moradoše se razići, a samostan im je opljačkan i zanemaren, prepušten raznim gospodarima, raznim najamnicima, određen da služi najrazličitijim svrhama, dok konačno nije istom sedamdesetih godina prošlog stoljeća pretvoren u Dječji dom, što je i danas. Temeljito je obnovljen i proširen dogradnjom jednog kata istom pred dvadesetak godina. Odlaskom Pavlina nestaje i njihove škole. Da bi se djeci dala barem najosnovnija poduka u čitanju, pisanju i računstvu, držali su domaći župnici poduku. Postojala je u to vrijeme privatna pučka učiona u Crikvenici. Na žalost o tome podučavanju nije nam ništa pobliže poznato.
Prošlo je devet godina od ukinuća Pavlina. U Vinodolu su postojale dve škole, i to ona u Bribiru od g. 1787. i ona u Novom od g. 1788. Sada, god. 1797. osniva se i kod nas u Crikvenici prva javna pučka škola. Uređena je točno prema temeljima koje je dala Marija Terezija svojim poznatim školskim redom /Allgemeine Schulordnung/ odnosno prema uputama kasnijeg školskog plana poznatog pod imenom Ratio educationis, a koji je vrijedio na području civilne Hrvatske.
O prvim danima naše škole znademo vrlo malo. Otvorena je u starom gospoštijskom magazinu koji je stajao od prilike tamo gdje je danas trg ispred kuće Vrignanin. Bila je to stara kućerina, puna vlage, nezgrapna i neugledna. Na tavanu je i dalje ostao magazin, kojim se je služila gospoštija, a kasnije su ovdje ribari spremali svoje mreže /trate/.
Prigodom otvaranja škole sastavljen je ugovor kojega je po propisu morao potpisati vinodolski kastelan s jedne, a podnadzornik pomorskog kotara s druge strane. Kastelanom je u to vrijeme bio Ivan Leopold Grgotić, pa možemo predmnijevati da je on podpisao ugovor od strane gospoštije, ali ne znamo tko ga je podpisao od strane podnadzorništva jer je podnadzornik Antun Rossi-Sabatini bio upravo umro, a nasljednik mu još nije bio imenovan. Ugovor je podpisan dana 7. kolovoza 1797.
/Vidi: Cuvaj, Građa II. Sv. Str. 22/